Hrvatski motosport — 10 travnja 2009 -

Ako je suditi po prvom okršaju godine, ovo će biti brza godina. Dok je prošle godine dotaknuti 1.31 bio san snova, ove godine se već na Speedweekendu nekolicina vozila na tom svemirskom vemenu. Nažalost, neke je početak sezone koštao dosta skupo.
 

 

Kao i obično, vikend je počeo petkom, koji znači treninge i Happy race, utrku bez transpondera. Velika većina ljudi ovu utrku shvaća kao zagrijavanje, za što ustvari i služi. Najozbiljnije su zagrijavanje shvatili Aldo Simonović i nova nada Migo Moto Racing Teama, Luca Tommasini. Za neupućene, Luca, inače iz Udina, ove godine nastupat će u PH na Hondi CBR 1000RR. Bez brige, otac mu je Hrvat, pa polemika nema.
 

Dvojac je kroz cijelu utrku izmjenjivao vodstvo, no na kraju je ciljem prvi prošao Aldo. No, rezultat je ionako nebitan, te smo se mi okrenuli zanimljivim motorima. Ovog puta je našu subjektivnu nagradu odnio Alessio Sportoletti na Apriliji RSV 250. Alessio je inače viceprvak Italije u Tordi’s 250GP kupu, natjecanju koje će svoju utrku imati u svibnju u sklopu Alpe Adria Cupa. Budući da nikada nije vozio ovdje, Speedweekend je poslužio za upoznavanje, kako s novom stazom, tako i novim motorom.
 

Tomo Jug uštimava
klavijaturu
Alessio Sportoletti i njegova
Aprilia

 

Spomenimo samo kako su uvjeti bili gotovo idealni: oko 18°C, s laganim vjetrom i suncem cijeli dan. To su posebno iskoristili novi vozači Suzuki Racing Teama, kojima je ovo bio prvi dodir s novim motorima, koje naravno treba razraditi.
  

Glavni protagonisti u klasi 1000 za PH
na CSW-u su imali prvi obračun godine

 

Subota je svanula u ne tako optimističnom tonu. Preko noći je palo dosta kiše, pa je trebalo malo vremena da se staza osuši, te da se svi ohrabre i krenu na stazu. Ono što nas više zanima je utrka, u kojoj se okupila krema ovih prostora, koja više priliči Alpe Adria prvenstvu nego jednom vikendu namjenjenom amaterima. Simonović, Camlek, Tommasini i Horvat došli su po svoj prvi obračun sezone.
 

 

No, zabava nije dugo trajala. U prvom krugu je poveo Dario Horvat ispred svog starog prijatelja Tommasinija, no, na hladnoj gumi, Dario malo prežustro okreće ručicu gasa i nezgodno pada. Doslovno nezgodno, budući da je pao pod motocikl, koji mu je zadao neke malo ozbiljnije ozlijede. No, drago nam je što to možemo reći, Dario je dobro.
 

Veoma brz trojac u trojci Šadija jaše i nakon raspada
KMS racing teama

 

Utrka je nakon prekida skraćena na 5 krugova, u kojih se odvijala ljuta borba između Camleka, Simonovića i Tommasinija. Najiskusniji Camlek odnio je pobjedu, s najboljim krugom 1’31"395, no Aldi i Luci je uspio pobjeći za tek pola sekunde. U klasi 600, koja je vozila istu utrku, pobijedio je Simone Vincentin, ispred Kawasaki dvojca, Marina Ivanova i Zorana Arnautovića "Šadije".
 

 

Janez Prosenik. Stiže li novi Jerman?

 

No, nedjelja je ipak dan rezerviran za utrke. I ovog puta su u kategoriji No Limit klase 600 i 1000 bile spojene, što ne znači da manje vrijede. U klasi 1000 neočekivano je pobijedio Janez Prosenik, s vremenom od 1’31"386 na gotovo serijskom Suzukiju K7. Stiže li nam to nasljednik Camleka i Jermana, netko spreman pomrsiti račune Pellizzonu, Marku Jermanu i ostalima? Sudeći po nedjeljnom nastupu, da, stiže. Ovog puta Janez je iza sebe ostavio Tommasinija i Simonovića, dok je Kranjec, koji se, iako u polu penziji u kojoj ga još nije uhvatila hrđa, požurio kući iz Misana, zahvaljujući Camlekovom odustajanju na cilj stigao 4.
 

Marin Ivanov Kranjec, ne toliko hrđav
kao ograda

 

U klasi 600 pobjedu je odnio Marin Ivanov, nova uzdanica u klasi 600 koji bi mogao pomrsiti račune Perkušiću i Ercegu, kojih ovaj vikend nije bilo na stazi. Drugi je na cilj došao Vincentin, dok je treći bio Luka Dečko.
 

Alen Pečnik

 

Nakon "profesionalaca", na red su došli "smrtnici". Ukupnu pobjedu je odnio Alen Pečnik, s respektabilnih 1’34"981, dok su uslijedili Žiga Puc i Erik Simonič, koji bi svakako trebao nabaviti set nogara, ako to pravila dopuštaju. No, ako gledamo po klasama, u seriji je pobijedio Alen Pečnik, ispred Domena Simoniča i Mihalea Rehbergera, a u Pro Seriji slavio je Dominik Žele, ispred Primiža Županca i Marka Vukasinovića. Serijom 600 dominirao je Žiga Puc ispred Erika Simoniča, a treći je bio Damjan Smrkolj.
 

Erik Simonič Milan Vončina

 

U BOT-u je slavio Milan Vončina, dok je u BOT Naked klasi slavio Damir Petek.

Na kraju krajeva, ako se po jutru dan poznaje, bit će to teška, duga, ali i brza sezona. U klasi 1000 imamo nekolicinu kandidata za junaka dana s Dariom Horvatom koji je u malom zaostatku i ulazi u početak sezone s ozlijedom koja će, vjerujemo, brzo zarasti. Tu je veoma brzi Tommasini, za kojega ne znamo kako se snalazi po drugim stazama, koje su, koliko god to nestvarno zvučale, bitne za poredak u PH. Aldo Simonović je već postao konstanta. Klasa 600 je već druga priča: kad se Horvat maknuo, vlada pomama. Hoće li Erceg uspjeti namaknuti sponzore i pokušati konkurirati za naslov? Perkušić je sigurno spreman i bit će opasan. Tu je i nova nada Ivanov, pobjednik Dunlop Cupa prošle godine, ali ne zaboravimo niti Luku Nervu, novaka u ovoj klasi, kao i Marka Viška i Tomicu Juga, koji bi mogli uzeti koji važan bod. A što se tiče najmanje klase, 125 SP, tu je priča totalna nepoznanica. Dominik Nervo je sasvim sigurno jako brz, kao i Višak, za kojeg ne znamo hoće li ili neće voziti ovu klasu, a tu je i Alex Radman, koji se krajem prošle godine munjeviti popravio. Da, duga, teška, naporna, skupa, ali nadamo se i brza godina.
 

I za kraj, uz zamolbu Djuro Sporta, organizatora CSW-a, objavljujemo posljednju sliku u ovom reportu. Nadamo se da ste shvatili poruku.
 

Gajićevo švercanje kroz box #8

 

Share

About Author

admin