Brzinci 2008 — 28 kolovoza 2008 -

Nakon pauze od skoro dva mjeseca, Motohappening se sa svojim 31. izdanjem vratio na Grobnićku pistu kako bi zaljubljenicima u utrke, koji nemaju mogućnosti ili želje profesionalno voziti utrke, pružio mogućnost da se provozaju po našoj jedinoj pravoj pisti, te se okušaju i u utrkama. Tradicionalno, manifestacija se rastegnula kroz tri dana vikenda, a on je, bar što se vremena tiče, bio relativno sunčan i ugodan. No ono što je važnije, a to su rezultati s piste, očekuje vas u nastavku članka…
 

Petak.
 
Kao uvijek do sada, petak je bio rezerviran za slobodne treninge po grupama i Happy Race sa početkom u 13 sati. Za razliku od prijašnih godina, ove godine je interes za Motohappeningom lagano opao, što se vidi po broju motora na stazi. I dok je prošle godine konstantno kružila „zmija“ vozača, ove godine se već ugodno može voziti u sve tri grupe.
 

Veselje je ubrzo pokvario težak pad na izlazu iz šikane u kojem su sudjelovala tri motocikla, pa je staza neko vrijeme bila zatvorena kako bi se unesrećenici odvezli u bolnicu a staza očistila.
 

U 13 sati bilo je vrijeme za Happy Race. Budući da službeni rezultat ove utrke od 5 krugova ne postoji, jer se ona vozi bez transpondera, nemojte zamjeriti ako koga stavimo na krivo mjesto jer ipak pišemo iz sjećanja. Utrku je najbolje startao Erik Matković zahvaljujući svom tradicionalnom laganom jump startu, ispred Kranjeca i Bohtea. Jump startom ometen Boris Zujić je lagano zakasnio, ali je ubrzo uhvatio prvu skupinu, tj. Kranjeca, koji je konkurenciju rutinirano „maknuo“ već do trećeg zavoja.
 

Timski dvojac Kranjec – Zujić ubrzo odlazi u daljinu. Uostalom, s tempom 1.32 nigdje drugdje nisu mogli niti završiti, pa tako uvjerljivo odnose pobjedu ispred Matkovića.
 

Subota
 
Subota je ipak malo više orijentirana na utrke. Prvi su u 15 sati na start izašli vozači klasa Open 600 + 1000, nove klase koja je uvedena umjesto tradicionalne Italy Cup utrke.
I opet, dominacija Kranjeca i Zujića bila je evidentna. Tempo od 1.32 nije mogao pratiti nitko, osim možda Lorisa Valjana, no on je bio prezaposlen svojim novim poslom. Naime, Loris se vozio iza svog učenika Juschenka, te završio ukupno 24. No ostavio je svoj trag na utrci, jer je stvorio malu pomutnju na startu, budući da je on startao prvi, a učenik mu negdje 18. I dok ga je Loris načekavao, mnogi su bili zbunjeni pojavom Yamahe R1 koja jedva ide prema „jedinici“.
 

No, na čelu utrke akteri su bili isti. Kranjec je otvorio ugodnu razliku i prema Zujiću, pa je razlika na kraju utrke iznosila 2,5 sec. Treći je ciljem prošao Dario Horvat, ujedno prvi u klasi Open 600, ispred Boštjana Šešerka, a slijedili su Mark Medica i Samo Owen.
 

Od ostalih „poznatih“, tu su bili i Tomislav Jug, koji je opušteno kružio na 1.36, te Albert Đaković, koji je trenirao na staroj Apriliji Tuono za nedjeljnji BOT.
 

Obratite pozornost na gumu na Kawasakiju…

 

Nakon utrke „bez granica“ došlo je vrijeme za prvu utrku Dunlop Cupa, onu u klasama 600 i Fun. Da bi bilo malo drame pobrinuo se Marin Ivanov, tj. njegov mehaničar ili tko god mu je montirao prednji kotač/gumu, jer ju je namontirao naopako. To bi značilo da će ovaj uspješni natjecatelj, pred kojim je zasigurno svijetla budućnost, možda patiti od pregrijavanja iste te gume.
 

Dali je do pregrijavanja došlo, nismo saznali, ali je Marin na startu završio na zdanjem kotaču, isto kao i Davor Grgić, koji je sa prastarom Yamahom R6 startao odmah do njega. No, Davor je prvi sletio sa zadnjeg i uzeo vodstvo, koje nije ispuštao do samog cilja, te je ujedno napravio i razliku od 1,4 sec ispred Ivanova. Treći je u klasi 600, a i ukupno, završio Roberto Brečević, ali sa 9 sec zaostatka za vodećim. Spomenimo samo kako je vodeći dvojac vozio 1.40, što je za serijske motore na GP Racer gumama vrlo dobar rezultat.
 

 

U međuvremenu, pobjedu u klasi Fun odnio je Damir Petek, koji je ukupno bio deveti, dok ga je kroz cilj pratio drugoplasirani u klasi Fun, Ivan Pogačić. Treći je kroz cilj prošao Josip Pavić.
 

Odmah nakon „male“ klase Dunlop Cupa, startala je i „velika“. Utrka od također 5 krugova vidjela je Benjamina Papeža kako odnosi jednu od tjesnijih pobjeda koje smo imali prilike vidjeti na Motohappeninzima. Samo 0,004 sec dijelilo je Papeža od Marina Ivića. Treći je ciljem prošao Jerko Korunić, dok je četvrti završio Alen Kontrec, koji je odvezao i najbrži krug utrke; 1.38,788. Iza njega završio je Tomislav Križan te ostatak grida. Jednini DNF u utrci ostvario je Marko Boroš na apriliji.
 

 

I odmah nakon druge utrke Dunlop Cupa bilo je vrijeme za timsku utrku. Kako bi se izbjegao mrak, utrka je skraćena sa 24 na 20 krugova, što je među mnogim timovima unjelo veliku nepoznanicu po pitanju taktike izmjena. No, za team Kranjec – Zujić nepoznanica nije bilo, te su ispred prvih konkurenata, para Bohte – Vombergar završili sa punih 50 sekundi prednosti. Treći je ciljem prošao team Matković – Babič, dok su Horvat i Owen bili četvrti, ispred golupčića Jug – Turnšek.
 

Na kraju balade bilo je vrijeme za dodjelu nagrada i show plesne skupine Contrast koja nas je pratila na svim ovogodišnjim Motohappeninzima. Ako smijemo primjetiti, cure su malčice ispale iz forme preko ljetnih praznika… ali to je rijetko tko primjetio. Možda zbog mraka koji je lagano padao, a i pljuska koji je prijetio te na posljetku gotovo u minuti potopio grobnički park vozača.
 

Nedjelja
 
Kiša je preko noći prošla i dobro ohladila grobničku pistu, ali i otjerala dio vozača, pa se park vozača nekako doimao još prazniji. Također je i vjetar stvarao probleme, te se oko 5 sati ujutro činilo kako će odnjeti zgradu kako je jako puhao. No, do posljepodneva i 15 sati, kada je na redu bila utrka klase No Limit, vjetar se smirio, pa smo opet imali idilično grobničko vrijeme, samo ovaj puta sa nešto nižom temperaturom.
 

Radi fore, Kranjec i Zujić odlučuju malo povući svog prijatelja Borisa Pušćenika, baš kako je to radio i Loris Valjan sa svojim učenikom iz Rusije. No dvojac iz Suzuki Teama se malo preračunao, budući da se utrka u subotu nije bodovala za ništa, a No Limit se bodovao za No Limit prvenstvo. Bilo kako bilo, dvojac je vozio glavnog urednika Moto Pulsa po stazi u namjeri da obori svoj osobni rekord. U međuvremenu, vodstvo utrke se prije starta odlučilo produžiti utrku sa standardnih 6 na 8 krugova, što je pridonjelo dodatnoj zbunjenosti. Kako bilo, utrku je relativno mirno u vodstvu odvezao Boštjan Šešerko, koji je uzeo pobjedu 1,4 sec ispred Karima Babiča na Ducatiju 1098R. Treći je završio Mark Medica, a četvrti Erik Matković, ispred Kezića i Bohte. Slijedio je Boris Pušćenik, a iza njega Kranjec, koji je utrku završio kroz boksove. Naime, Kranjec je 3 kruga prije kraja potegao i odvezao 1.33.0, ali iz zafrkancije utrku završio kako je završio, budući da ju nije ozbiljno niti odvezao. Timski kolega Zujić završio je na isti način, ali na 13. mjestu, ispred Antonia Odaka.
 

Sada, uslijed nekalkuliranja, ovaj dvojac ima posla na zadnjem Motohappeningu žele li biti prvi i drugi u ukupnom poretku. Dakle, za rasplet priče morat ćemo pričekati 10. mjesec.
 

 

U utrci klase Serija vidjeli smo još jedan „uski“ prolazak kroz cilj. Bar relativno. Erik Matković odnio je pobjedu ispred Damjana Smrkolja, dok je treći korz cilj prošao Damir Vombergar. Pobjednik s prošlog Happeninga, Alen Pervanić, ovog puta završio je četvrti, dok je popularni „Lolo“, Lovorko Brajević, završio peti. Jedini koji utrku nisu završili bili su dvojac iz Moto Pulsa, Krešimir Prašnički i Željko Pušćenik. Naime, Prašnički je pao u zagrebačkom zavoju, da bi Pušćenik stao da provjeri zdravstveno stanje svog usposlenika. Obzirno, ako smijemo primjetiti 🙂
 

 

I na kraju dana i programa, red je bio za utrku Battle of Twins. Ovog puta se Albert Đaković namjerio na nakede, pa je od prijatelja posudio starog Tuona i… pobijedio. Najbolje vrijeme 1.37, 985 je u svakom slučaju respektabilno. Drugi je ciljem prošao Janez Jeršin na Apriliji Mille, dok je treći ciljem prošao Tomislav Marić na Superduke-u. Zapažen rezultat ostvario je i Zoran Drnjević na nekom čudnom mješancu Aprilie RS 250 i… nečega. Zoran je završio sedmi s vremenom 1.45.
 

Na kraju dana zaključujemo kako je ove godine Motohappening malo posustao. Fale nam neki brzi vozači. Imamo neuhvatljiv tim Kranjec-Zujić koji su nam na čelu kolone već pomalo dosadni. Fale nam Kec, Kezić, Simonović, a i Slovenci Ozis, Kalšek, Matevž. Fale nam borbe na vrhu u najjačim klasama, one atraktivne borbe. Borbe u slabijim klasama su ih na neki način svakako zamjenile, ali ono što smo gledali 2005. i 2006. godine, to je bilo puno atraktivnije i napetije. Kako je i sam Kranjec rekao : "Pobjedit je prelako i više nije toliko interesantno, možda je došao red na neke nove dečke da se malo penju na pobjednička postolja, barem dok netko od njih ne dođe do vremena na kojima nam može pružiti interesantnu borbu. I nama i publici". Šteta, ipak su to sve vozaći koji su se na viši stupanj popeli upravo preko happeninga i smatraju ga svojim, no sada ga počinju doživljavat samo kao dobar trening za prave utrke. Ostali su možda malo izgubili interes za vožnju po pisti u gužvama sa puno sporijim od sebe, možda im je preskupo uz silne novce koje izdvajaju za prvenstva, a možda im je zabavnije biti na godišnjem odmoru. Kako bilo, nadamo se da će se ovaj trend prekinuti i da će se velika imena vratiti na pistu.
 
Foto: aHo2Go inc.
 

Share

About Author

admin