Univerzalni motocikli su možda najisplativija vrsta motocikala. Daju pojmu motocikla neku novu smisao, novu funkciju. A na kraju krajeva, zabavni su i učinkoviti. Hondina interpretacija univerzalnog motocikla zove se Transalp, koji je nakon dugih godina na tržištu temeljito obnovljen i sada svoje funkcije, kojih je mnogo, obavlja još bolje. Odlikuju ga vrhunska upravljivost i sveopća praktičnost upotrebe, a neće odbiti niti malo off road vožnje.
 

Transalp - ime i tradicija
 
Honda Transalp je motocikl koji je na tržištu već skoro dva desetljeća. To je motocikl koji je obilježio živote i kilometre mnogih vozača, te dao svoj doprinos imenu Honda koji mnogi štuju kao Sveto Pismo. Honda se nedavno sjetila malo obnoviti i pobljšati svoj stari legendarni model kako bi nastavio dosadašnje uspjehe.
 

Ovog puta Hondin Transalp pogonjen je dvocilindričnim „V“ četverotaktnim agregatom od 680 ccm sa kutem među cilindrima od 52° i sa 4 ventila sa bregastim vratilima u glavi motora. Hlađenje je, naravno, izvedeno tekućinom, a omjer kompresije iznosi 10:1. Maksimalnu snagu od 44 kW ovaj agregat razvija pri 7 750 okr/min, dok 60 Nm okretnog momenta ispoljava pri 5 500 okr/min. To nikako nisu loše brojke, ali konkurencija i iz manjeg obujma izvlači više...
 

Za napajanje Transalpa brine se PGM-FI elektronsko ubrizgavanje goriva sa usisnim tijelima promjera 40 mm, a spremnik goriva iznosi 17,5 l, od čega 3 l otpadaju na rezervu. Za pravodobno preskakanje iskre između elektroda svjećica brine se digitalno tranzistorsko paljenje sa varijabilnim kutem paljenja. Dakle, ni ovdje ništa revolucionarno. Da bi se okretni moment idealno rasporedio, tu je mjenjač stupnja prijenosa sa 5 brzina. Kao u maniri Hondinih off-road modela, ni Transalp nema 6-tu brzinu, na što se treba malo naviknuti.
 

Što se tiče okvira i ovjesa, ovdje je priča isto manje-više klasična. Okvir je napravljen od četvrtastih čeličnih cijevi u obliku dvostruke koljevke sa međuosovinskim razmakom od 1,515 mm, što osigurava vrhunsku stabilnost. Za isto se brine i kut vilice, koji iznosi čak 28° 23', što također pomaže i kočnicama prilikom zaustavljanja. No, kako bi motocikl u isto vrijeme bio tako stabilan, a i okretan, tu je predtrag kotača od 111 mm. Prednja vilica je klasična, tzv. „leading axle“, kojoj osovina ne prolazi kroz dno cijevi, već je povezana na prednju stranu. Promjer cijevi vilice iznosi 41 mm, a hod kotača 177 mm kako bi se osigurala udobnost, ali i mogućnost upijanja većih neravnina prilikom off road vožnje. Što se tiče stražnjeg ovjesa, tu se nalazi monoamortizer koji djeluje na Hondin patent „Pro Link“. Hod stražnjeg kotača iznosi 173 mm, a monoamortizer je moguće podešavati u fazi hidrauličke kočnice propadanja. Spoemnimo kako je sjedalo od poda udaljeno 841 mm, što nije ni previsoko, a niti prenisko, pa vjerujemo kako će se većina vozača udobno smjestiti i pritom moći nogama do poda.
 

Kotači su kao na pravim off-road motociklima, žbičani sa aluminijskim obručem. Prednji kotač udomio je gumu dimenzije 100/90-R19, dok se na stražnjem kotaču nalazi guma dimenzije 130/80-R17. Za zaustavljanje ovog 214 kg teškog motocikla brinu se tri disk kočnice. Naprijed se nalaze dva diska od 256 mm na koje djeluju dvoja plutajuća dvoklipna Nissin klješta, dok se na stražnjem kotaču nalazi jedan disk od 260 mm na koji djeluju jednoklipna klješta istog japanskog proizvođača.
 

Kada se govori o dizajnu, onda su oko novog Transalpa mišljenja vrlo podjeljena. Dok se nekima dopada, nekima je iznimno ružan. Mi smo našli neku sredinu, pa ćemo reći da je simpatičan, iako se ni nama na prvi pogled nije svidio. Prednje svjetlo je veliko i podjeljeno na dva dijela, te podsjeća na poluzatvoreno oko. Sve u svemu, pravi kiklop. No, kada malo bolje pogledate, linije pašu jedna u drugu, a jedna od simpatičnijih stvari je dizajn bočnih oplata sa kartom, te tzv. „šus pleh“ koji sakriva i otkriva te je po našem subjektivnom mišljenju vrlo lijepo izveden. I ispušni sustav je simpatično izveden, ali je masivan i glomazan. Stražnji kraj je, pak, pomalo sterilan i nezanimljiv, sa konvencionalnim rješenjima i pomalo siromašnom stražnjom vilicom koja kao da pripada nekom puno jeftinijem motociklu. No, ovdje ipak funkcija bitnija od dizajna.