"Što bi bilo da nikad nisam probao?" naslov je Rossijeve autobiografije, a nekada se zbilja zapitamo - što bi bilo da nikada nije probao, onako, iz zafrkancije, voziti motor? Možda bi drugi imali puno više titula, pobjeda i podija pokraj svog imena, no sigurno je kako svijet nebi bio isti. Sretan rođendan Valentino!
 

Prije točno 30 godina, u malom gradiću Urbinu, pokraj Pesara, rodio se Valentino Rossi, sin Graziana, vozača na svjetskom motociklističkom prvenstvu, i Stefanie. Priroda se pobrinula za svoje, pa je urođeni talenat za brzinu prešao sa Graziana na Valentina. Već sa 2 i pol godine Valentino je imao motor na kojem ga je otac lovio po dvorištu i pridržavao.
 

No, prva i prava strast nisu mu motori, već automobili, točnije Formula 1. Tako počinje s kartingom, prvo off-road, a zatim i pravim. No, Graziano uskoro ostaje bez toliko novčanih sredstava koja su potrebna u tom sportu. Valentino tada, više iz fore, isprobava minimoto. I tako priča počinje...
 

Nakon osvajanja svega i svačega u minimoto prvenstvu Italije, Valentino prelazi u klasu 125 SP na Cagivi Mito. Legenda kaže kako je mladi Rossi (bilo je to 1993. godine) već u prvom krugu uspio pasti. Kada su složili motor, Rossi je opet u prvom krugu pao. Izgledao je kao beznadan slučaj. Tu godinu se ne uspjeva plasirati u finale talijanskog prvenstva, te završava 28. u Emilia Romagna regiji.
 

No, za slijedeću godinu tata Graziano poteže svoje veze sa braćom Castiglioni, te Valentino '94. sjeda na tvorničku Cagivu Mito u teamu Lucky Explorer. Dobar motor znači puno, te Valentino dospjeva u finale prvenstva Italije, koje osvaja s istim brojem bodova kao Stefano Cruciani.
 

Vidjevši neosporivi talenat mladog lava, Aprilia ga upošljava u 125 GP prvenstvu Italije. Tada počinje i opsjednutost žutim i japanom, te se pojavljuje nadimak Rossifumi, po uzoru na pokojnog Norifumi Abe-a koji je fascinirao Rossija. Rossi osvaja sve u Italiji, ali u Europskom prvenstvu ne koristi previše glavu, te puno pada i završava treći u prvenstvu. Upravo tada se javlja i legenda kako mladi Rossi uopće ne sluša oca i njegove savjete, nego radi sve po svome. Neki su tada predviđali propast velikog talenta zbog tvrdoglavosti, ali im je Valentino pokazao.
 

Iduće godine, Scuderia AGV Aprilia sa Giann Piero Sacchiem na čelu dovodi Valentina na svjetsko prvenstvo. Sa standardnom Apriliom RS125R život nije bio lak, ali Valentino već u Jerezu, na trećoj utrci prvenstva, uspjeva izgubiti četvrto mjesto zbog preranog slavlja. Ekstravagantne putanje, vožnja na rubu rubova proslavila je Rossija, koji svoj prvi podij osvaja u Austriji, a prvu pobjedu u Brnu, u Češkoj.
 

1997. Aprilia dovodi Rossija u tvorničku momčad. Nakon velike borbe sa svojim velikim prijateljem i učiteljem Nobi Uedom, Rossi odnosi 9 pobjeda i prvenstvo svijeta, upravo u Brnu, gdje je prvi put pobijedio.