01. 08. 2005. ponedjeljak

Trsteno

Pokret.U ranu zoru oko 11:00 autoputem do Karlovca,pa dalje starom cestom!Cilj Dubrovnik.Prvo stajanje Plitvička jezera i papanje hamburgera!nakon toga sve je toplije,iako ne prevruće, jer se vozimo u jaknama. Nepodnošljivo je oko Knina. U Kninu stajemo na benzinskoj, a sljedeća stanka nam je u Trilju. Kavica na terasi uz rijeku. Kroz Cista Provo, pa na obalu. Uz obalu prema Dubrovniku. Obavezno stajanje uz Neretvu, voćke nas zovu.  Pokoja nektarina i dalje... Meni je tu puta već dosta, jer me leđa rasturaju(dr.chalina greška-trebalo je omekšati ovjes motora,što nakon ovoga i čini). Predvečer stižemo u Trsteno pred Dubrovnikom i tamo nalazimo sobu (200 kn). Mali odmor i večer provodimo u Dubrovniku.
 
 

02. 08. 2005. utorak

Domacin Gasho

Krećemo prema Crnoj gori gdje nas čeka Gasho. Ulazimo preko lijepo sređenog graničnog prijelaza (EU financirala izgradnju graničnog prijelaza Debeli brijeg). Kroz Herceg Novi prema Kotoru, vozimo se kroz cijeli zaljev. Prekrasno. Prije Budve stajemo u lokalu «Velji mlin». Poslije saznajemo da je to jedan od boljih restorana tamo.  U Budvi se nalazimo prvo sa Cobrom(friendom iz kvarta) iz Zagreba koji tamo radi. Budva prepuna turista (i to kakvih!).  Sve pošteni ljudi koji malo pucaju jedni na druge. Čim krenemo iz Budve srećemo Gashu koji je krenuo prema nama. Veliki Gasho prvo nas je odveo da vidimo Sveti Stefan, a onda u Bar da se smjestimo. Smještaj nam je kod «kako da kažem» Rajka u Vili Pharos. Super soba sa galerijom, TV, klima, novo, uredno! 25 € po danu.
Gasho i njegova Daška vode nas preko Skadarskog jezera i Podgorice u «Konak» na saće (janjetina i krumpir ispod peke). Dvaput nas je do tamo zaustavila policija (zbog pune crte). Svaki put 9 € i sve riješeno. Plaća Gasho(što ti je domaćin)!Navečer prije povratka u Bar,  pivica na jednom od ljepših mjesta u blizini Sv. Stefana. Mirna plažica bez puno gostiju.

03. 08. 2005. srijeda

Najeli se i napili kod Gashe u «Puleni» i krenuli prema Ulcinju vidjeti kilometarsku pješčanu plažu i Adu. Tu je uz cestu sve prepuno smeća, pa put do tamo ne ostavlja baš neki pozitivan dojam. Vidjeli veliku katoličku crkvu koja se tamo gradi. Iznenađenje.
Dolazimo na plažu koja je velika i lijepa, ali prepuna Albanaca koji tamo masovno ljetuju. Bježimo dalje. Na Adi puno ribljih restorana, rijeka puna ribičkih mreža. Okret i natrag u Bar jer se vrijeme pogoršalo. Poslijepodne spavanje (dr.chala), izležavanje i čitanje (dr.xenia). Večeramo Leskovački roštilj uz obalu u Baru. Pivica prije spavanja kod Gaše i sutra krećemo kroz Albaniju.

04. 08. 2005. četvrtak

Drac

Ujutro kiša i promjena plana. Odgađamo Albaniju za sutra. Gašo sretan zbog toga. Bolognese u «Puleni» (odlične!!!).
U Budvu na kavu kod Pere , koji tamo prodaje sladoled. Čovjek meni naporan, ali nam je pokazao stari grad Budvu koji je stvarno lijep !Po nas dolaze Gasho i Daška i vode nas preko Cetinja u Njeguše (Njegoševo rodno mjesto). Skoro smo se smrzli, jer je već bilo kasno poslijepodne, a mi u kratkim hlačama i majicama. Ali sva sreća imali smo kišne kombinezone. Prije Njegoša napali nas Šarplaninci. Gasho ih je vidio na cesti ispred nas kako čuvaju ovce i pitao pastira da li možemo proći pokraj njih. Pastir je na to samo slegnuo ramenima. Ali tada je prema nama pojurio neki mali crni pas i za njim Šarplaninci. Brzi okret na cesti i bijeg. Za umrijeti od smijeha. Daška je skočila tj. popela se iza Gashe na sic. Pričekali smo da psi i ovce odu dalje i hrabro nastavili. U Njegušama smo stali u konobi (prekrasno)  i mezili . Pili smo medovaču i jeli pršut i sir. Po mraku spustili se serpentinama iznad Kotora na obalu. Možda i bolje da je bio mrak da nismo svjesni koliko smo visoko. Prekrasan pogled na Kotorski zaljev. Piće u «Puleni» prije spavanja.
 
 

05. 08. 2005. petak

Pred Ohridom

Došlo vrijeme da krenemo u Albaniju. Doručak i kava u «Puleni», pozdravljamo Dašku, a Gasho nas prati do granice. Cesta do granice prava žalost.. Kroz Sukobin, pa preko granice preka Skadru. Na granici sve prolazi dosta tečno. Otmu nam 20 €, dr.chala ispuni neke papiriće koje predajemo na izlazu i to je to. Oko nas samo «Nijemci» u Mercedesima. Cesta kroz Albaniju iznenađujuće dobrta. Izgradili Amerikanci. Sve do skretanja za Drač (Duress). Nakon skretanja vozimo se po nečem što se nemože nazvati ni makadamom. Rupa do rupe, a sav promet se odvija njom. Auti, kamioni... A savjet je bio: «Bolje ići na Drač, jer je Tirana jedno veliko gradilište». Može li gore od ovog? 
Nakon toga opet super cesta, ali je dosta gust promet!Valjda su došli Albanci doma na godišnji ,jer stranaca osim nas nema. Svi nas gledaju kao  čudo. Policajci vrlo ljubazni. Samo nas pozdravljaju i mašu nam. Stajemo dva puta na piće. Stajališta urednija. Zastali smo i u Draču da slikamo njihovu obalu i plažu. Tamo se kao i u cijeloj Albaniji samo gradi. Tik uz cijelu obalu grade se zdrada do zgrade, moteli, apartmani...  Nakon Drača prema Elbasanu. I to je mjesto kao i većina mjesta u Albaniji jad jadova. I dalje samo prema Ohridu. I sve bi bilo dobro, lijep je to kraj, da nije pala kiša. Tako da već ionako puno duža vožnja Albanijom nego što smo planirali ispada još dužom. Na granicu dolazimo po mraku, prije samog prijelaza slikamo još jedan bunkerčić. Na albanskoj granici sve opet prolazi glatko, ali iznenađenje na makedonskoj. Taman dr.chala dolazi na red da dobijemo štambilj u putovnice i živčani policajac sve rastjera. Nakon što smo čekali skoro sat vremena dr.chala poludi i krene mimo policajaca. Carinici nas puste i eto nas u Makedoniji. Dolazimo u Ohrid oko 22:30. Nalazimo neku agenciju, dobijemo sobu i smjestimo se kod Blagoja u apartmanu. Još šetnja kroz grad isključivo zbog potrage za hranom. Jedemo Leskovački roštilj po vrlo povoljnim cijenama (12 €) i napokon krevetić.
 
 

06. 08. 2005.  subota

Ohrid

Već večer prije odlučili smo prespavati još jednu noć u Ohridu, ali je to danas ispao kao mali problem, jer je Blagoje dobio goste na 6 dana u svoj apartman. No dobri Blagoje i njegova žena Lidija pozivaju nas i primaju u svoj stan. Selimo stvari iz apartmana u prizemlju na 4. kat iste zgrade u njihov stan. Zajednička kavica i odosmo mi u grad na već kasni doručak i vožnju uz jezero do Svetog Nauma. Šućmurasto vrijeme, cijelo vrijeme smo u dugim rukavima. Prije odlaska u Naum još smo se prošetali po starom gradu Ohridu. Sv. Naum na prekrasnom mjestu, ali prilaz sličan Hreliću, pa prvo i nije neki dojam.
Poslije vožnje kavica u Ohridu i šetnja. dr.chala kupuje SFRJ majicu, ja narukvicu ručne izrade. Javlja nam se jedan par (Dodicuss i njegova bolja polovica) iz Zagreba koji su također došli u Ohrid i sa njima odlazimo u «Čvrgu» na večeru. Fino i povoljno. Za nas četiri 22 €.
Opći dojam Makedonije, tj. Ohrida: lijepo jezero, povoljne cijene, ali pomalo otužno. Kao da je sve stalo u vremenu.
Oko ponoći idemo na spavanje. Čekaju nas naši domaćini već pomalo zabrinuti za nas.
 
 

07. 08. 2005. nedjelja

Kavica i oproštaj od Lidije(Blagojina žena) i pokret prema Grčkoj. Opet uz jezero, pa kroz nacionalni park Galičica na Prespansko jezero. Kroz Bitolu (vojni grad), tamo stanka za ručak, prema granici. Na granici nam policajac veli da nikad nismo ušli u Makedoniju (pobjegli)jer nemamo štambilj u putovnici. Nakon kratke priče s njim (o PS2 i njegovom bratu pjevaču) možemo nastaviti put. Ulazimo u Grčku i krećemo kroz Florinu, Edessu , Ianitsu,Solun,na Halkidiki
Brzom cestomdo Nea Moudanie, zatim kroz Jerakini na Sithoniu. Smještamo se u kampu blizu Neos Marmarasa.

Na idućoj strani drugi tjedan.