Kako sam na svojoj koži imao priliku osjetiti posljedice paničnog kočenja kao reakciju na iznenadno oduzimanje prednosti od strane vozača automobila, od dana nesreće razmišljam o tome da li sam mogao poduzeti nešto da izbjegnem nalet na automobil i pad, te posljedice koje snosim. Moje je mišljenje, a to potvrđuje i policijski zapisnik, da je vozač automobila isključivi krivac za nesreću u kojoj sam stradao. No, da li se sama nesreća mogla izbjeći? Da li sam se uopće trebao dovesti u situaciju da panično kočenje bude jedini izlaz? I najvažnije pitanje: da li ću uopće moći prevladati strah od vožnje koji će se javiti kad slijedeći put sjednem na motor?!? Pokušat ću vam predočiti situaciju: vozio sam dozvoljenom brzinom i na dijelu ceste s isprekidanom linijom krenuo u pretjecanje vozila ispred sebe. Automobil ispred njega tada je, bez provjere, i koliko sam ja zapazio bez upotrebe žmigavca, započeo skretanje u lijevo. Udaljenost je u tom trenutku bila manja od deset metara. Kočio sam naglo, istovremeno pokušavajući skrenuti iza tog automobila. Blokirao mi je prednji kotač i pao sam. Skuter je udario u stražnji kotač automobila, a ja ni danas ne znam da li sam ključnu kost slomio pri padu na cestu ili sam i ja udario u taj automobil. Nedavno sam na stranici www.MotorcycleCruiser.com, online izdanju istoimenog američkog časopisa, pročitao članak Jima Ouelleta koji obrađuje baš tu tematiku. Kako sam u tom članaku našao odgovore na neka moja pitanja, kontaktirao sam autora i izdavača i zamolio ih za dozvolu da članak prevedem i objavim na našoj stranici. Gospodin Ouellet mi je promptno pozitivno odgovorio, sa željom da saznanja iz njegovog članka pomognu i motociklistima u Hrvatskoj da sigurno uživaju u vožnji. Jim Ouellet, i sam motociklist, jedan je od autora poznatog Hurt Reporta, bavi se već tri desetljeća proučavanjem uzroka motociklističkih nesreća, kao stručnjak svjedočio je pred Senatom SAD i drugim zakonodavnim tijelima, sudjelovao je u obuci istražitelja motorističkih nesreća. Dio je osoblja Head Protection Research Laboratory. Evo njegovog članka. Vjerujem da se nećete složiti sa svim postavkama koje Ouellet iznosi i da će biti reakcija i rasprava o iznesenom.
« Kad motociklisti govore o sigurnosti i o tome kako da prežive na cesti, to su uglavnom varijacije na temu kako zakočiti, ili još gore, kako srušiti motor. Mislim da je ovisiti o paničnom kočenju da vas spasi iz nevolje, obično loša strategija. Nemojte me krivo shvatiti, naučiti kako efikasno upotrebljavati prednju i zadnju kočnicu bitna je vještina koju bi svaki vozač morao razvijati i vježbati. A kad sve drugo zakaže, ostaje nam samo dobra homologirana kaciga da nam sačuva glavu!
Ali, ovisiti o paničnom kočenju ili skretanju da spasite glavu, glup je način da izbjegnete nesreću. Ako vozač dozvoli da se prometna situacija razvije do točke gdje su panične reakcije jedini izlaz , vrlo je vjerojatno da će stradati! Evo zašto: Nakon detaljnog istraživanja 900 motociklističkih nesreća u Los Angelesu, Hurtov izvještaj (službeno naslovljen «Čimbenici uzroka motociklističkih nesreća i prepoznavanje protumjera«) izvještava da prosječno vrijeme od radnje kojom započinje tijek nesreće (npr. početak skretanja automobila u putanju kretanja motocikla) do samog sudara iznosi 1.9 sekundi. Gotovo identični istraživački projekt upravo dovršen u Tajlandu govori o vremenu od 2.0 sekunde. U obje studije, tri četvrtine vozača imala su manje od 3 sekunde od početka tijeka nesreće do samog sudara. Imajte na umu da vozači ne prepoznaju uvijek potencijalno opasnu situaciju istog momenta. Može proteći od četvrtine sekunde pa do nekoliko sekundi prije nego što događanje privuče njihovu pažnju. Jednom kad je vozačeva pažnja privučena, počinje vrijeme reakcije. Većina stručnjaka za ljudski faktor slaže se da reakcija na prometne opasnosti iznosi 1 do 2 sekunde, prosječno oko 1,5 sekundi. Ako naglo skrećete, dodajte još pola sekunde zbog "counersteeringa" i zauzimanja pravilnog kuta nagiba prije nego što uspijete upraviti motocikl u željenom smjeru. Ti gubici vremena ostavljaju malo ili nimalo vremena za uspjeh manevara izbjegavanja. Oko 30 posto vozača iz Hurtove studije nisu poduzeli nikakve manevre izbjegavanja, uglavnom zbog toga jer je bilo premalo vremena. Čak ni vješto izvedeno kočenje obično neće doprinijeti mnogo da odgodi vaš dolazak do točke sudara. Evo jednog primjera: Recimo da se vozite niz ulicu dozvoljenom brzinom od 55 km/h kad Veljko Ferum odluči skrenuti ulijevo, u vašu putanju. S vremenom reakcije i svime, ostaje vam jedna sekunda, radite savršen, uvježban stoppie, time spuštate svoju brzinu na 24 km/h kroz to vrijeme. Vaša prosječna brzina za vrijeme te jedne sekunde bila je 40 km/h, i kočili ste 12,1 metara. Da uopće niste kočili, tih 12,1 m prešli bi za 0,72 sekunde. Dakle, vaš savršeno izveden stoppie i vaši čelični živci odgodili su vaš dolazak na mjesto sudara za otprilike četvrt sekunde u usporedbi da uopće niste ništa poduzeli. Da li to daje dovoljno vremena Veljku da makne svoju džipčinu s vašeg puta? Obično ne. A samo mali broj vozača uopće i ima tih 12 metara za kočenje. Da bude još gore, suočeni sa smrtnom opasnošću i bolom koji ih čeka kroz samo nekoliko trenutaka, večina vozača uspjeva jedva jadno zakočiti ili skrenuti. Hurtov izvještaj ustanovio je da ni vozači intenzivno osposobljeni (većinom policajci iz California Highway Patrol ili policajci na motoru iz LAPD, koji imaju vrlo zahtjevnu obuku i provode mnogo vremena u sjedalu motocikala) ne upotrebljavaju prednju kočnicu na drugačiji način od Mate koga je voziti učio njegov kum Ćuro, ili koji se učio sam. Niti bi ti istrenirani vozači manje proklizali ili letjeli zrakom kad bi pokušavali izbjeći sudar. Zaključak: koliko god mislili da ste dobri, smrznete se od straha kad ste uhvaćeni na prepad i kad vam se bliži susret sa Stvoriteljem. Umjesto da mislite da će vas spasiti vaši poput munje brzi refleksi i velika vještina, vjerojatno bi izbjegli mnogo nevolja da radite na tome da preventirate situacije u kojima bi se morali oslanjati na te vještine.
1. Učinite sve da olakšate vozačima da vas vide!
Skoro 90 do 95% vozača automobila koji zeznu stvar, kažu da uopće nisu vidjeli motocikl. Vozači automobila vas ne žele udariti. Ozbiljno! Ali mnogi od njih trebaju dodatnu pomoć da bi znali da ste vi tu. Učinite sve što možete da im to olakšate. Upotrebljavajte dugo svijetlo tijekom dana. Ono je mnogo uočljivije od kratkog. Zamijeniti svoju cool crnu kožnu jaknu za neku svjetliju također neće škoditi. (Jedini namjerni sudar na koji smo opisali u Hurtovom izvještaju bio je posljedica bračnog razračunavanja na kotačima, s jednim od supružnika na motociklu, a drugim u autu. Vi zamislite ostalo! )
2. Međugradske prometnice su dobre, gradske ceste su loše!
Pogotovo su loša područja oko šoping centara. Prometnice s ograničenim pristupom, kao auto ceste su dobre jer je daleko manja vjerojatnost polukružnog okretanja, dakle, koristite auto ceste kad god možete.
3. U gradskim gužvama budite blizu automobila u koloni!
Niti ispred njih niti iza! Kad prolazite kroz križanje gdje se vozila koja čekaju žele ugurati na vaš vozni trak, držite se blizu branika vozila ispred vas, tako da niste u vozačevom mrtvom kutu, i upotrebljavajte automobil kao štit. To pogotovo važi tijekom noći, jer je tada vozačima automobila još teže uočiti motocikl. Mnogi motociklisti koje automobil pokupi su oni koji se nalaze tridesetak metara ispred veće kolone automobila, ili dvadesetak metara iza.
4. Odmaknite se od potencijalne opasnosti!
Ako se sami približavate križanju na kojem čeka automobil koji bi vam mogao presjeći put, što je veća bočna udaljenost između vaše putanje i njegove polazne točke, to bolje. Na primjer, ako se približavate križanju, a automobil koji dolazi iz suprotnog smjera namjerava skrenuti preko vaše putanje, pomaknite se na vozni trak bliže rubu ceste. To će omogućiti vozaču automobila da vas lakše uoči, a vama će dati više vremena da reagirate što je vjerojatno važnije od uvježbanog kočenja.
5. Nikad nemojte pretpostaviti da vas je onaj drugi vidio!
Držite na oku vozilo koje vam može oduzeti prednost prolaska. Kad ste odlučili da vas je vozač opazio i počnete gledati dalje niz cestu, to je trenutak kad će on odlučiti da skrene.
6. Usporite kad vijugate zavojitom cestom!
Kad se približavate zavoju, odaberite koje stijene i stabla izgledaju poželjno da ih udarite, jer ne želite udariti ona koja ne izgledaju prijateljski (a to su, u stvari, sva!). Ako trebate još nešto vremena da prođete kroz te mentalne vježbe, otpustite gas. I zapamtite, ako udarite u zaštitnu ogradu koja ukrašava vanjsku stranu mnogih zavoja, to će vam vjerojatno slomiti sve kosti u vašem tijelu!
7. Nema cuge prije vožnje. Nikakve! Nikad!
Vaše šanse da se sami skršite lete u nebo ako pijete i vozite. Vozači s više od jedne pive u cirkulaciji imaju 40 puta veću šansu da stradaju od trijeznih vozača. A omiljeni način pijanaca da stradaju jest da slete s ceste, što za posljedicu ima veći udio smrtnih ishoda nego bilo koji sudar motociklista s automobilima, osim frontalnog. To je zbog toga što postoji mnogo fiksnih objekata koji čekaju da ih, uh, pozdrave. Stabla, prometni znakovi, parkirani automobili, kanali, lista je neiscrpna…
8. Vozite između traka na višetračnim cestama!
To je sigurnije nego da se oslonite na to da vas tip straga neće napucati! Prema Hurtovom izvješću, više motociklista na višetračnim cestama je stradalo zbog udarca straga nego onih koji su vozili između traka. Ali nemojte voziti mnogo brže od okolnog prometa i budite uistinu pažljivi kad sustižete vozilo koje ima slobodan prostor u susjednoj traci, pogotovo ako se traka sa slobodnim prostorom kreće brže od one u kojoj se vozilo nalazi.
9. Budite strpljivi sa izgubljenim i rastresenim vozačima!
Kad vozite kroz stambene četvrti morali bi shvatiti da idiot u automobilu ispred vas koji gmiže dvadeset na sat ustvari traži adresu. Ohladite se i ostanite iza, jer će iste sekunde kad ga pokušate prestići skrenuti ispred vas u neko dvorište. Tih pet ili deset sekundi koje ćete izgubiti čekajući da vam se skloni s puta, puno je manje od vremena koje ćete izgubiti čekajući da vam skinu gips.
10. Ne rušite motor!
Usporavate samo 13 do 16 km/h svake sekunde koju provedete skližući se asfaltom, a za to vrijeme gubite svoju dosad odlično sačuvanu kožu. Ako uspijete kvalitetno zakočiti upotrebljavajući obje kočnice, usporiti ćete 24 do 32 km/h i uštedjeti na flasterima i zavojima. Gotovo jedini moment kad je odluka da se bacite na cestu ispravna dešava se kad se nalazite na povišenom zavoju, npr. petlji iznad autoceste, a udarit ćete u niski vanjski zid. Zid je obično dovoljno visok da zaustavi vaš motocikl, ali je nedovoljno visok da vas sačuva od leta u ništavilo. Nikada nisam vidio da je motociklist preživio takav pad. Država bi trebala povisiti te zidove barem na visinu prsiju!
11. Glasan ispuh nije sigurniji!
Do trenutka kad ste dovoljno blizu da vas vozač čuje već vam je uletio u putanju! U stvari, riskirate da ga vaš zvuk toliko uzbuni da se naprosto smrzne pred vama. S druge strane, glasni auspusi zasigurno odlično funkcioniraju da razljute ljude iza vas i natjeraju ih da zamrze motocikliste. Ako ozbiljno želite smanjiti rizike nesreće, učinite da vas bolje vide, a ne čuju! Ako baš želite glasan ispuh, nađite neku drugu ispriku za to.
Srećom po mene, naučio sam ove stvari istražujući na tisuće nesreća drugih ljudi, i mislim da su mi neki od ovih postupaka pomogli da ne upadnem u neprilike na cestama. Kažem srećom, jer sam se za mojih dirt track natjecateljskih dana uvjerio da moja vlastita sposobnost za izbjegavanje sudara zaudara. Istina je da se, kad postane uistinu gusto, i meni smrzne ..pak. «
Izvor: www.MotorcycleCruiser.com Autor: Jim Ouellet Ilustracija: John Breakey Preveo: Dylan
|
)
)