Moto priče 2005 — 10 prosinca 2004 -

 

Ova priča neće početi klasično tipa, moj prvi motor bio je stari istošeni automatik od djeda ili slično. Moj prvi motor je Suzuki GSX-R 600 i kupio sam ga sa 27 godina ali krenimo redom.
Imao sam nekih sedam godina kada je moja sestrična dobila «automatik». Stalno je visila na njemu i zadirkivala me riječima tipa, ja imam motor a ti nemaš i sl. Bio sam užasno ljubomoran i ljut. Stalno sam žicao starce da mi kupe motor ali odgovor je uvijek bio da cu samo pasti, da ću se polomit, da se nema novaca i slične fraze. Tako sam je gledao u taj srebrni Tomos i obećao sebi da ću i jednog dana kupiti motor. Nekoliko mjeseci kasnije susjed si je kupio Apenca 6-icu. Bio je to čovjek od nekih 45 godina i bio je kronični cuger. Upravo taj njegov Apen bio je prvi motor koji sam vozio. Jednog dana čujem staru kako nešto viče i odmah skočim da vidim o čemu je riječ. Imao sam šta i vidjet, cca. nekih 150 metara od  kuće vidim susjeda na podu pijanog ko zmija i njegov motor u kanalu. Svi smo brzo potrčali tamo da mu pomognemo a meni dopadne «težak» zadatak da odguram motor u njegovu garažu. Da ga guram? pa nisam lud, to mi je jedinstvena prilika da ga provozam. I tako ja sjednem na motor po prvi put u svom životu, ubacim u prvu i nekako krenem. Stalno sam vozio u prvoj jer nisam ni znao kako ubaciti u drugu. Tih 150 metara bio sam centar svijeta, glavna faca i sam na sebe silno ponosan. Stalno sam razmišljao o tom motoru a priliku da ga dobijem sam vidio kada je susjed rekao da motor više nije za njega, da je prestar i da će ga dati mom starom samo ako ovaj nastavi plaćati rate za njega, bio je naime kupljen na 12 rata. Bio sam 100% siguran da će ga stari uzeti a onda hladan tuš. Ko kroz maglu ili bolje rečeno kroz moje suze i plač sam čuo starog kako kaže, ma netreba njemu motor, samo će past s njega. Srušio se sav moj svijet, sve nade. Mislim da sam plakao deset dana. Kasnije sam još žicao bake, djedove, starce i mislim sve rođake ali od motora nije bilo ništa. Godinama sam gledao druge na motorima da se voze i samo ponavljao sebi, neka neka imaću ga i ja jednog dana. Prošla je osnovna, srednja škola pa i fax a mene volja za motorima nije popuštala. Tu i tamo bih od nekih frendona nažicao đir ali to je bilo jako rijetko jer nisam imao nikakvog iskustva u vožnji a «zelenom» nitko ne voli dati svoj motor da se vozi.
Poslije faxa sm se zaposlio i počeo zarađivati. Najprije malo pa sve više i više a samim tim i motor je bio sve bliži i bliži. Bio sam u čvrstoj vezi već dvije godine pa smo se odlučili ženiti. Sve je to OK ali je lova otišla na uređenje kuće, kupnju auta. Sve je to kupljeno na kredu ali treba plaćat rate tako da od neke štednje nije bilo ništa a tako niti od motora ili barem krede za motor. Nakon godinu dana opet malo veća plaća i snovi o motoru se ponovno polako počinju buditi ali onda «glas razuma» odnosno moja žena dođe sa idejom da stavimo centralno je bi onda bilo toplo u cijeloj kući i sl. Pogađate, stavili smo centralno. Još jedna kreda, još jedna mjesečna rata a onda odjednom slamka spasa. Pošto sam svoj posao obavljao prilično dobro počeli su pregovori oko provizija jer ako nisam spomenuo, radim u prodaji. Sa početkom pregovora oko provizija počeo sam i pregovore sa ženom oko kupnje motora. Odgovor je bio tipa, ti si lud, samo ti još to treba, nemaš kamo pametnije potrošiti novce i sl. Malo sam se dao u razmišljanje i vidio da stvarno imam gdje pametnije potrošiti te novce a onda jedno popodne dođe mi frend na novoj yamahi XT 600 i pita oćeš probat. Kao u snu sjedam na Yamahu i krenem, prva, druga, jebote kako vuče taj motor. Vraćim se za 10 minuta i uz sve pohvale za motor se rastajemo. Taj tip motora mi i nije nešto ali pamtiti ću tu yamahu i biti joj zahvalan šta me je podsjetila na dječačke snove i šta sam upravo na njoj donio odluku, DRUGO PROLJEĆE KUPUJEM MOTOR, nije me briga više šta kaže žena, šta  treba promjeniti krov na kući ili šta imam tri kredita. Počeo sam kopati po internetu, gledao pile ali bile su mi ipak malo preskupe. Sportiva je skupa pa ostaje naked. Odluka je pala, Kawasaki Z 750. Svađa sa ženom sa cijelom obitelji, riječi kao poginut ćeš, ne treba ti to i slično nisam niti slušao. Odluka je pala. Polovica studenog 2004, moto sezona je gotova a ja jedva čekam da dođe proljeće da idem po motor. Polovicu love imam, druga polovica na kredu dok ne dobijem sljedeće provizije pa ćemo onda kredu odmah zatvoriti. Žena je prihvatila tu moju fanatičnu ideju kupnje motora a počela se čak i veseliti kada smo u Trstu kupili jakne. Izabrala si je Dainese kožnu jaknu koja joj je stvarno dobro stajala tako da sam na kraju i ja sebi kupio istu. Jakne su tu, još samo fali motor. Kad će to proljeće.
I dalje sam šarao po netu i gledao sportive jer su mi ipak najljepše kad jednog dana na stranici sport mobile-a kliknem slučajno na rabljene i vidim crno srebrni GSX-R 600 2003 godina sa 4 300 kilometara. Odmah sam ih nazvao i za sat vremena sam bio u njihovom salonu i gledao motor. Odmah sam znao da je moj, još samo da mi je znati dali je padano sa njega i u kakvom je stanju. Svaka pohvale ljudima koji tamo rade, dečki pravi ste. Odmah su me posjeli na motor, kao suvozača naravno, i provozali. Kako to ide, jebote probićemo zvučni zid, mislim mi smo išli nekih 160 ali meni kao «zelenom» je to bilo ludo brzo. Vođen logikom tipa, da je motor u banani nebi ovaj vozio tako brzo niti bi motor tako radio i ubrzavao ja ostavim 200 eura kapare i za tjedan dana bio je MOJ.
Odveo sam ga na Čavle kod frenda u garažu i svako popodne se vozikao  po grobniku i Rijeci a nemam niti vozačke. Motor mi je strava, vozi se lako, radi ko sat i ubrzava ko avion. Nemogu ni zamisliti kako ubrzava neki od 1000 ccm. jer moj od 600 ccm. je lud.
Neki dan sam ga spremio za zimu vodeći se savjetima sa www.motori.hr a i u petak 10.12. imam ispit vožnje u auto školi.
Nisam biker jer nemam iskustva ali sam biker jer to želim cijeli život i sada kada sam napokon ispunio svoj san mogu vam obećati da se vidimo na svim moto susretima i na cestama naše nam drage domovine a i šire.

Sync

Share

About Author

admin