Brzinci 2008 — 19 kolovoza 2008 -

Nakon proteklog vikenda na Grobniku znamo jednu stvar: da još ne znamo ništa. Ali to vrijedi samo na klasu 1000 STSP i Prvenstvo Hrvatske. U ostalim klasama imamo prvake. Imena su im Ivan Višak i Dario Horvat i njihov talenat se ne može osporiti, pogotovo kada se pogledaju rezultati iz AA prvenstva. I dok manje klase opušteno idu u Hungaroring, u klasi 1000 je situacija napeta kao žica na bass gitari.
 

125 SP – Mali motori su opet u modi.
 
Ne znamo zašto, ali mali motori su opet u modi. Možda zbog pomanjkanja utrka u ovo doba godine, nekolicina veoma jakih persona iz talijanskog prvenstva se angažirala i u AA prvenstvu. Bez nakane da zamute vodu što se bodovnog stanja tiče, budući da Ivana Viška niti tamo nitko ne može stići, na utrku su stigli Francesco Tramarin i Nicolo Lagiongada, od kojih prvi vozi za Gabrielli team, jedan od jačih timova u svijetu 125 SP utrka, dok je potonji pobjednik talijanskog prvenstva u Mugellu. Što dovoljno govori o obojici. No ulog su povećali i neki domaći. Tako je Luka Nervo za ovu utrku iznajmio motor od prošlogodišnjeg prvaka AA i bivšeg mu konkurenta, Fabia Galbusere, genijalca iz Milana. U međuvremenu su i neki „iz sjene“ korak po korak ubrzali. Radi se o Alexu Radmanu, sinu dobro nam poznatog Robertina, koji sada uz sebe ima veličinu po imenu Claudio Pellizzon.
 

Ekspertiza čovjeka koji je izmislio RS 125 na kojem voze ama-baš svi u prvenstvu (s izuzetkom Doriana Velića, koji svaki put vozi nešto drugo) je zlata vrijedna. No s Caiom ili bez njega, Alex je postao brz.
 

 

No vrijeme s kojim biste prije 3 godine, kada je ova klasa stagnirala, bili uvjerljivo prvi i mahali publici zadnja 4 kruga sada je dovoljno za tek 11 mjesto na startu. Da, 125-ice su se vratile u zlatno doba od prije 12-ak godina kada su Rječkom stazom jurili Gino Borsoi, Loris Valjan, Ivo Pribudić, Hrvoje Tuđen, Fabrizio Pellizzon i ostale veličine koje su te motore vitlali kao laso po stazi.
 

Na startu utrke se nije pojavio Giovanni Luc, koji nije mogao upaliti motor, a nakon kruga zagrijavanja odustao je Nicola Marcato. Stanovnik gradića Noale i uposlenik Aprilije ove godine ima gotovo nevjerovatnu nesreću: konstantno blokiranje motora, jump startovi i ostale gluposti nisu bile dosta; ovog puta je iz cilindra izletio ispušni ventil. Nicolinu namjeru da dobro odveze utrku tehnika jednostavno nije slušala. Pomoći nije mogao niti mehaničar Dario, čovjek koji je bio jedan od glavnih ljudi za razvoj dijelova u ovoj klasi.
 

Govor tijela govori sve. Nicola Marcato u problemima

 

Vratimo se utrci koju je s pole pozicije startao Luka Nervo, koji je imao gotovo nevjerovatno vrijeme od 1.45.1, što se nije vidjelo već neko vrijeme (točnije, godinu dana i od borbe Coletto – Marcato u utrci). Luka je poveo utrku i vodio gotovo cijelo vrijeme, a odmah u njegovom vjetru visili su redom Lagiongada, Višak, Dominik Nervo i Tramarin. Utrka je bila gotovo nevjerovatna i zasigurno najbolja tog dana. Iako su izmjene u vodstvu bile rijetke, te bi tek tu i tamo Nervo izgubio vodstvo od Lagiongade, Nervo je suvereno kontrolirao utrku od naprijed, iako je to značilo da se sam mora probijati kroz vjetar, dok su se drugi vukli za njim.
 

Bilo je neopisivo gledati mlade nade kako se vuku jedan za drugim te se pred zavoj rašire i ulaze gotovo jedan do drugoga. Sve to komešanje koristio je Dominik Nervo, koji je samo skupljao vjetar i vukao se za bržima na dosta sporijem motoru. No otpor zraka je veoma bitna stvar. Iako na slabijem motoru, Dominik je u vjetru odvezao rekord staze koji je toliko star da se mnogi nećkaju oko toga koliko uopće iznosi. Dok neki govore 1.44.682, a drugi 1.44.4, Dominik, kojem je ovo prva sezona u utrkama, je odvezao 1.44.650. Na motoru od 30-ak KS, to je jako brzo.
 

Dominik Nervo, novi rekorder u klasi 125 SP

 

No ipak, nije se mogao dugo vući, te je grupa u sastavu Luka Nervo, Lagiongada i Višak otišla, dok se Dominik ostao boriti sa Tramarinom za četvrto mjesto. Šesti je ciljem prošao Roberto Anastasia, ispred Puškara i Volpata, a slijedili su Marturiello, koji se udomaćio u Križevcima, te Alex Radman i Alan Pahor, koji su imali svoju borbu koja je trajala cijelu utrku. Alex je platio danak jako lošem startu zbog kojega je patio cijelu utrku te se nije mogao uloviti za prvu grupu.
 

Od naših su tu na kraju ostali Matej Srbanić, s kojm ne znamo što se događa. Umjesto napretka i skidanja vremena, Matej se vratio 4 godine u nazad i vožnji na vremenu 2 minute. Robert Rončević završio je posljednji nakon problema s motorom, a bolju sreću nisu imale niti cure koje su vozile; Alexandra Ferigo je bila standardno na začelju, dok je povratnica Samanta Sirianni nakon šest krugova odustala.
 

Iako je sama utrka pružila dosta uzbuđenja, za još malo drame pobrinulo se osoblje tehničkog pregleda. Prvoj petorici su odlučili pregledati agregate. I iznenađenje. Pravilnik se navodno promijenio, te se sada ne smiju povećavati kanali u cilindru, te se ne smije obrađivati i polirati glava motora. Da glupost bude veća, nitko o tome nije obavješten, kao što se to inače i radi. A ime Sport Production, koje bi zabranom navedenog izgubilo značenje, je ostalo. Bilo kako bilo, na kratko vrijeme su prva petorica bila diskvalificirana, no malom pobunom da bi se tada trebali diskvalificirati apsolutno svi (jer svi imaju tako prerađene motore) situacija je vraćena u normalu. Na kratko vrijeme, jer Lagiongada biva diskvalificiran radi fizičkog napada njegovog mehaničara na dužnosnika Alpe Adrie. Da, 125-ice su se vratile.
 

1000 STSP – +1
 
Kako se bliži kraj prvenstva, tako se počinje s matematikom. U ovom slučaju, ljudi koji su pokušavali rješiti jednadžbu zovu se Dražen Kemenović, Saša Kranjec i Aldo Simonović. Mala bodovna razlika natjerala ih je da izvade tablice sa formulama iz džepa i upale kalkulatore, tj. motore. No, u jednadžbu se umješala još jedna nepoznanica; Loris Valjan.
 

Besposlen jer ovog puta nije bilo njegove klase, Loris je iz nedavno otvorenog dućana izvezao R1 i stavio na nju oklope, auspuh i rabljeni TTX. Kvalifikacije nisu protekle najbolje; tek 11. mjesto značilo je da će imati posla. Za to vrijeme Kranjec je po drugi puta u životu eksperimentirao s kvalifikacijskom gumom i zavirio ispod novog hrvatskog rekorda na Grobniku; 1.31.55 bilo je dovoljno da starta iz prvog reda, točnije, s četvrtog mjesta. U visokom društvu Marka Jermana, Fabrizia Pellizzona i Berte Camleka, ljudi koji su vozili bar po jednu utrku svjetskog prvenstva. Kao šlag na tortu došla mu je i kiša u subotu, što je značilo da mu vrijeme od petka neće biti skinuto.
 

Red iza kvalificirali su se Aldo Simonović i Boris Zujić. U praksi je jednadžba trebala biti veoma jednostavna; Kranjec treba pobjediti, a Zujić biti ispred Kemenovića, tj, treba nagurati što više ljudi između Kranjeca i Kemenovića kako bi se bodovna razlika što više okrenula u korist Kranjeca. No, kako motociklizam nije bridž…
 

 

Na startu se Valjan ispucao kao iz topa, kao i Simonović, ali se Kranjec, kojem startovi neobjašnjivo ne leže, u prvom krugu obranio i vratio prvu poziciju od naših. U prvim krugovima se drži ispred Valjana i ispod Hrvatskog rekorda; novi glasi 1.31.351. Zbilja je izazivao vraga s onim člankom u Moto Pulsu… No, ipak nije sve tako lijepo. Unatoč strašnom ritmu i svim krugovima u 1.32, Valjan ga ipak prelazi. Iskustvo izlazi na površinu, ali Valjan, kao ni Saša u krugovima prije, nema ljeka za Miloša Milovanovića, te zapinje iza njega. Koliko vrijede Dunlop gume govori činjenica da je Miloš prelaskom sa Pirellia na Dunlop skinuo pune dvije sekunde. No Valjanovo vodstvo u PH nije jedina Kranjecova briga; odmah iza njega nalazio se jedan od konkurenta za naslov, Aldo Simonović sa kojima je Saša vodio neuspješnu bornbu na prošloj utrci. I sve je teklo lijepo i izgledno, dok u četvrtom krugu nije pao Zujić, koji je pokušao voziti za Simonovićem. U rječkom zavoju na otvaranju gasa pušta zadnja guma i… game over. U međuvremenu se Dražen Kemenović zahvaljujući uklještenom živcu u lijevoj ruci vozio na trinaestom mjestu, no unatoč tome odvezao 1.32.5, što je najbrže što je ikada išao. Nakon što je vidio da je Zujić pao, preostalo mu je samo da odkruži utrku i da stigne kroz cilj prije Vedrana Močiboba koji je konačno završio utrku bez pada i dobio prve ovogodišnje bodove.
 

 

No, PH na stranu, na čelu utrke vodila se prava borba između Jermana koji je pauzu u svjetskom prvenstvu iskoristio za mali trening i Pellizzona. Dvojac se izmjenjivao u vodstvu iz kruga u krug te odvezao cijelu utrku tempom 1.30. Impresivno je mala riječ kada se gleda predstva koju je dvojac pružio, pogotovo na kočenjima, kada Pellizzonov motor izgleda kao da će puknuti po pola od skakanja. Treći je ciljem prošao Andreas Meklau, samo stotinku ispred Camleka, koji je na treningu opet pao, ali i vozio 1.33.5 po kiši sa gumama za suho u subotu. Peti je ciljem prošao Viktor Kispataki, za njim Milovanović, pa naš par aseva Valjan – Kranjec. Spomenimo još i Marca Toninija, koji nije došao na suhi trening u petak, nego je kvalifikacije vozio u subotu po kiši. Iz zadnjeg reda stigao je do 11., što je u ovoj konkurenciji lijep rezultat.
 

I na kraju rješenje jednadžbe glasi +1 za Kranjeca. Slijedi Hungaroring, gdje dvojac Kranjec-Kemenović čeka kliski asfalt i napetost oko prvenstva. Vidjet ćemo na koji način će se ovog puta smrviti kolačić… Loris Valjan je možda Kemenoviću učinio veliku uslugu, prošavši kroz cilj prije Kranjeca, no da je bilo drugačije, sigurno bi se pričalo kako je vozio zbog Kranjeca. Ovako će na Hungaroringu stvarno biti, tko ciljem prođe prije taj je novi prvak Hrvatske..
 

 

600 STSP – U mladosti je tajna
 
Iako je ovdje pitanje prvaka odlučeno, utrka je morala biti zanimljiva. Naša tri mlada asa; Mislav Perkušić, Dario Horvat i Marko Erceg odlučili su pokazati strancima tko je tu doma. Iako im to nije u potpunosti uspjelo, i u ovoj klasi smo imali svog predstavnika na podiju.
 

 

Nakon treninga i fantastičnih 1.33.0 Mislava Perkušića (koji sada sigurno riba natpis napisan flomasterom na svoj motor od prošle utrke) te oporavak forme Daria Horvata na grobniku, te odličnih 1.33.9 Marka Ercega, utrka je morala biti zanimljiva.
 

Utrku je poveo Roberto Marcolongo, u pratnji Davida Juhasza, Perkušića, Horvata, Tomasinija i Ercega. Kako je utrka tekla, Tomasini se probijao prema naprijed, te ostavljao naše da se bore međusobno. Naravno, pratio ga je munjevito brzi David Juhasz.
 

 

Dok su se Horvat i Perkušić nadmurdivali, Marko Erceg je imao malih problema da ih prati, a tu mu je odmagao i Marcolongo, koji ga je uporno preticao i smetao u nakani da sustigne Horvata i Perkušića. Spomenimo i Davora Barukčića, povratnika u klasu, koji je na standardnoj R6 držao vrlo visok ritam.
 

I iako je Perkušić cijelo vrijeme kontrolirao Horvata iza sebe, nije mogao kontrolirati zadnji krug i presudni izlazak iz Zagrebačkog zavoja. U zadnjem, desnom dijelu, Dario ga prelazi i uzima pobjedu u PH i treće mjesto u AA ispred nosa. Iza njih ipak završava Marcolongo, pa Erceg.
 

 

Sada preostaje još Hungaroring, na kojem će se rješiti ostala pitanja niže u tablici. A navodno Horvat dobija dopuštenje da da sve od sebe jer više ne mora čuvati motor za PH. Bit će zanimljivo u svakom slučaju…
 

Rezultati kvalifikacija, grid i rezultati utrka :
 
2531AA-7-125SP.pdf
2531AA-7-StSp600.pdf
2531AA-7-StSp1000.pdf
 
Ukupan zbroj bodova po klasama te timovi i klubovi :
 
Klasa 125 SP

 

Klasa 600 SST

 

Klasa 1000 SST

 

Klubovi

 

Timovi

 

Share

About Author

admin