Brzinci 2008 — 10 rujna 2008 -

U sklopu posljednje utrke Alpe Adria prvenstva odvezena je i posljednja ovogodišnja utrka Prvenstva Hrvatske. Sa odlučenim prvacima u dvije manje klase, u Hungaroring smo otišli kako bismo odlučili o prvaku u klasi 1000 SST. Napeta borba između Kemenovića i Kranjeca od samo bod razlike značila je kako protivnika neće trebati samo pobijediti, nego i nadmudriti… I dok gledamo cijelu ovu godinu, u kojoj se broj natjecatelja naglo smanjio, a profesionalnost porasla, zaključujemo jednu odavno zaključenu stvar: pobijediti može samo onaj najspremniji.
 

1000 SST – Obračun kod Budimpešte
 
Saša Kranjec je na ovu utrku došao sa jednim jedinim bodom prednosti ispred Kemenovića – već u utorak navečer. Novi Hrvatski rekorder Grobnika znao je kako će mu za pobjedu u prvenstvu trebati par dana upoznavanja staze, podešavanja motora i samog sebe za novi ambijent. Isto to znao je i Kemenović, koji je na stazu došao u srijedu.
 


Kranjec Saša

 

Oba vozača su vrlo brzo našla svoj tempo. Vremena su se vrtjela oko 1.58 – 1.59, što je ispod vremena koja je ovaj dvojac vozio na ovoj stazi prošle godine. Napetost je rasla… i iz dana u dan, situacija je postajala sve napetija; tko će koga pobijediti, točnije, nadmudriti.
 

Nadmudriti, jer motociklizam je sport koji se ponekad igra i mozgom, a ne samo desnom rukom i hrabrošću. Tako je Kemenović uporno pokušavao Kranjecu napraviti pritisak na treninzima, te ga je non stop čekao i načekavao, pogotovo na izlasku iz boksova. Ali svejedno, Kranjec ga se nekako uspjevao otarastiti…
 

No, tada su došle subotnje kvalifikacije. Kranjec radi nekoliko krugova te ulazi u boks da proba odvesti par krugova sa drugačijom gumom. Kemenović ga je čekao cijelih 10 minuta s kacigom na glavi nebi li krenuo. Kranjec konačno izlazi iz boksa, a križevački as za njim. No, Kranjec ga pokušava otresti s repa prolaskom kroz boks. No Kemenović se opet nije dao, te je cijeli krug vozio sporo čekajući Kranjeca. No, nije ni Kranjec od jučer, pa prelazi Kemenovića pod punim gasom na dijelu staze gdje nije lako ubrzati, te ga ostavlja za 50 m, što nije lako nadoknaditi. Rješava se Kemenovića te pritom radi vrijeme 1.55,3, što ga stavlja u drugi red; ispred Miloša Milovanovića.
 

Na drugom kvalifikacijskom treningu ista priča: Kranjec ulazi u boks po kvalifikacijsku gumu, a Kemenović ga čeka. No ovaj put nije mogao pratiti; Kranjec se ne obazire na svog konkurenta i vozi vrijeme 1.54, na koje Kemenović nije imao odgovor. Čak 2 reda razmaka između dva konkurenta unjelo bi mirnoću u bilo koga. Ipak, Kranjec je bio zabrinut hoće li moći voziti brza vremena kroz cijelu utrku i pobjeći Kemenoviću dovoljno daleko da ga ovaj ne stigne. Poseban strah bio je prvi zavoj, kroz koji je jako teško nagurati 30 motora koji se bore za isti metar asfalta…
 

Dražen Kemenović Aldo Simonović

 

Prije starta je situacija bila napeta kao treger na hlačama nekog jodlera; nijedna od sukoboljenih strana nije bila preraspoložena za razgovor: samo su gledali nekamo u daljinu i koncentrirali se. I kada su se svjetla na semaforu ugasila, nije bilo povratka. Kranjec je dobro iskoristio 2 reda prednosti i odmah zauzeo 9. mjesto u ukupnoj utrci, 2 mjesta ispred Kemenovića. I već u drugom krugu razlika je bila dovoljna za pobjedu: Kranjec je imao oko 4 sekudne prednosti nad Kemenovićem. Zadržavajući ritam Kranjec se samo izmicao ostalim sudionicima utrke, jer zadnje što je želio bilo je da ga netko tko nema veze s njegovom utrkom sruši i oduzme mu titulu. U međuvremenu, Kemenović je polako gubio kontakt; njegova Honda na Pirelli gumama počela je gadno klizati do mjere kada je Kemenović morao spustiti tempo na 1.59 kako bi ostao na kotačima. To je u 7. krugu iskoristio Simonović, koji se malo pre kasno probudio. Aldo je vozio tempo 1.56, te je polako polako počeo stizati Kranjeca, koji je u sredini utrke smanjio ritam te je cijelu situaciju pratio na pokaznoj tabli koju su mu držali mehaničari. 
 


2. Simonović    1. Kranjec   3. Kemenović

 

I da je utrka trajala još 5 krugova, Kranjec bi morao malo ubrzati i ponovo skinuti vrijeme na 1:55 nebi li bio siguran i od Simonovića. No Kranjec ciljem prolazi prvi od Hrvata, te uzima pobjedu, 4 sekunde ispred Simonovića i cijelih 24 ispred Kemenovića. Prvenstvo odlazi u Zagreb. I to bez nadmudrivanja, nego čistom vožnjom, voljom i željom za pobjedom.
 

 

Od ostatka konkurencije tu su bili Siniša Kezić i Vedran Močibob, koji su zauzeli 21. i 20. mjesto u utrci. Zujić je, kao i većina konkurencije, ostao kod kuće jer mu ova utrka nebi ništa donjela niti odnjela, osim novaca i vremena, naravno.
 

Spomenimo i rasplet utrke u AA prvenstvu. U velikoj borbi između Kispatakija, Milovanovića i Cermaka, najbolje je prošao Milovanović. Naime, u zadnjem krugu se Cermak i Kispataki sudaraju, te Cermak pada, dok smetenog Kispatakija iskorištava Camlek te uzima drugo mjesto i najbrži krug u utrci.
 

600 SST – Sreća kao presudni element
 
Klasa u kojoj već imamo odlučenog prvaka u Hungaroringu je zasjala novim svjetlom. Naime, bez Daria Horvata, koji je slomio ključnu kost u srijedu na slobodnom treningu, te se odmah spakirao i otišao doma, glavnu ulogu preuzeo je Marko Erceg. Startavši s 12. mjesta, dva reda ispred Perkušića, šanse za pobjedu su mu bile velike.
 

 

Na startu utrke naš mladi Marko Višak prerano starta te zarađuje kaznu prolaska kroz boksove, dok u međuvremenu drugi Marko, Erceg, polako odlazi naprijed. Sve je izgledalo krasno i bajno, do posljednjih krugova. Tada u prvom zavoju, koji ima skoro 180° Marka jedan od natjecatelja u Alpe Adria prvenstvu lansira u izletnu zonu, te Marko pada. Dok se Erceg pridigao i ponovno krenuo, Perkušić je već prošao, a vremena da ga se ulovi nije bilo. Treće mjesto u PH zauzeo je Tomislav Jug, ispred Zorana Arnautovića, Marka Viška, koji je morao proći kroz boksove, te Ivice Vugrinca i Krešimira Katalenića.
 


Mislav Perkušić

 

Sam Mislav Perkušić poslje utrke priznao je kako nikada nije lošije vozio i uzeo prvo mjesto. I njemu se jednom u životu sreća osmjehnula. Kad nekom smrkne, drugom svane…
 


2. Marko Erceg    1. Mislav Perkušić   3. Tomislav Jug

 

Dario Horvat je ne nastupanjem izgubio svoje treće mjesto u Alpe Adria prvenstvu, no uvijek je tu sljedeća godina. Konkurent mu za treće mjesto Igor Kalab, završio je kao drugi, dok je utrku pobijedio Radomil Rous. Spomenimo i Nikki Kovacs, mađaricu koje se neki (možda) sjećaju kao wildcard vozačicu u svjetskom prvenstvu u klasi 125 GP 2007. u Istanbulu.
 

125 SP – Mlade nade u punom zaletu
 
Naši najmlađi trkači su natjecatelji na koje bi se cijelo PH trebalo ugledatit. Od 6 natjecatelja iz Hrvatske, njih četvorica su na Hungaroringu bila u direktnoj borbi za prvo mjesto. A čak njih trojica startali su iz prvog startnog reda. Luka Nervo uzeo je pole position, Alex Radman, koji nam svaki puta iznova dokazuje kako je samopouzdanje jedna od najbitinijih stvari u utrkama, bio je treći na startu, dok je nesuđeni Red Bull Rookie Ivan Višak startao s četvrtog mjesta. Dominik Nervo, kojem je ovo prvi posjet ovoj stazi na kojoj se Alpe Adria više neće voziti (navodno), startao je iz drugog reda.
 

 

Nakon misterioznog problema pregrijavanja i otkazivanja ležajeva radilice kod braće Nervo, te odlične vožnje Alexa Radmana na treningu, bilo je vrijeme za utrku. No, da sve ne prođe bez nervoze pobrinuo se Luka Nervo, koji je naglasio kako mu je u krugu izlaska iz boksa propala kočnica. No, svejedno je startao utrku.
 

 Naš Hrvatski dvojac Višak – Luka Nervo borio se iz kruga u krug za prvo mjesto, dok ih je odozada gledao Nicolo Trevisan, a odmah iza njih odvijala se borba Dominik Nervo, Radman i Michal Puškar. Prvi je iz kombinacije ispao Dominik Nervo, koji je proklizao i bez većih posljedica pao. Šteta, jer imao je velike šanse.
 

Ubrzo odustaje i Marturiello zbog bolova u ruci. Naime, Nicholas, miljenik Križevaca, koji sljedeće godine prelazi u 125 GP, imao je teških par tjedana. Prvo je u Delnicama na krov prevrnuo svoj auto, a zatim u Brnu 2 puta pao u sudaru sa Nervom. Bol u ruci nije dopustila nikakav rezultat osim odustajanja.
 


Luka Nervo

 

Kada je Dominik pao, grupa se malo raširila, pa su u kombinaciji za pobjedu ostali Višak, Nervo i Trevisan, koji su imali atraktivnu borbu na čelu utrke. Bilo je prekrasno gledati kako se međusobno skidaju na kočenjima i u zavojima, da bi im se Trevisan iz vjetra opako približio na ravnome. No, zabava je trajala do 3 kruga prije kraja, kada Višak u šikani ostaje bez kočnice te prolazi ravno i pada. To je ostavilo Nerva i Trevisana da riješe pitanje pobjednika, dok se u međuvremenu Radman rješio Puškara tako da je Puškaru stao motor.
 

Do kraja utrke isti scenarij; Trevisan na pravcima lovi Nerva, ali ovaj izdržava taman toliko da ciljem prođe prvi. Treći ciljem prolazi Alex Radman, ovaj puta bez Caia Pellizzona kao mentora, te pokazuje da može i samo sa svojim ocem uz sebe. U međuvremenu se Ivan Višak diže te završava osmi, treći u PH.
 

 

Naši najmlađi i najhrabriji još jednom potvrđuju kako im je mjesto u vrhu međunarodnih natjecanja. Možemo se samo nadati kako će sljedeća godina za njih biti još bolja.
 

Superbike – I prvak Hrvatske u klasi SBK je…
 
… Boris Pušćenik! Glavni urednik revije Moto Puls odlučio se na još jednu utrku sa svojom omiljenom "Coronom" te došao u Hungaroring s namjerom da se zabavi. Rundavši od srijede 2,05, popularni Boro je u utrci odvezao 2,01 i završio 19. Pobjedu je uzeo Miloš Milovanović ispred Berte Camleka i Mareka Svobode.
 

 

I na kraju krajeva, možemo konstatirati kako je ova sezona bila siromašnija vozačima i utrkama, ali na neki način profesionalnija. Sva tri prvaka dolaze iz timova koji imaju potporu i financijska sredstva. Dali je vrijeme heroja bez novca ali s velikom voljom prošlo? Treba li biti milijunaš da se bude prvak? Možda ne, ali svakako treba biti pripremljen i potkovan, u svakom smislu…
 

Nadamo se da ste uživali u našim izvješćima sa utrka za PH i AA. Do neke nove sezone…
 
Foto: aHo2Go inc. feat. Boris Pušćenik & aGuyWithNoName kft.
 

Share

About Author