Hrvatski motosport — 15 lipnja 2009 -

600 Stocksport
 
Možda najpopularnija i najpogođenija (ako se možemo tako izraziti) klasa u AA prvenstvu, znatno je izbgubila broj vozača ove godine. Sa tek nešto preko dvadeset vozača prijavljenih, broj je opadao iz dana u dan; odmah na neslužbenim treninzima ostali smo bez dva naša, Ivanova i Katalenića – Ivanov je slomio ključnu kost, dok je Katalenić slomio prst na desnoj ruci. Na službenim treninzima otpao je Ante Božić, koji je „šikanirao“ svoju Yamahu, no uvjerljivo najgore prošao je Roberto Anastasia, nakon treninga trećeplasirani. On je na Warm-Up-u na ciljnoj ravnini naletio na Tomislava Juga, koji je malo usporio. No, Anastasia nije znao kuda će zaobići Juga, te se u zadnji trenutak odlučio za krivu mogućnost i popeo se na Juga. Rezultat – veliki pad sa puno razlivenog ulja koje je odgodilo na nekoliko trenutaka nastavak ostalih zagrijavanja.
 

Anastasia je na svu sreću uredu, sa slomljenom ključnom kosti i rebrom, te možemo reći kako je zbilja imao veliku sreću jer je pad izgledao zbilja strašno; skoro jednako strašno kao prizor njega kako nepomično leži na sred staze.
 

 

No okrenimo se ljepšim stvarima, a to su svakako bile kvalifikacije. Perkušić se cijeli vikend brusio s novim gumama i boljim agregatom, dok je Nervo dobio par instrukcija od svog team šefa. Marko Erceg vratio se na stazu za pola prsta kraći, ali pola prsta koji mu skoro najviše treba – možda ne znate, ali Marko si je uspio skratiti kažiprst desne ruke, te pomalo i osjeća posljedice.
 

Luka Nervo je na kraju drugog treninga montirao kvalifikacijsku gumu, no najbrži krug, koji je bio samo 9 tisućinki sporiji od onog kojeg je odvezao Cerny, bio je malo uništen kada mu se motor u nekoliko navrata „zagrcnuo“. Perkušić je također nametnuo svoj ritam i odvezao 32.8. Hoće li opet pisati markerom po oklopima?
 

Utrka je bila nešto drugo. Perkušić i Dečko skaču na startu, no Perkušić preduhitruje suce i sam uništava svoju utrku; u Zagrebačkom toliko zalegava da prije pada struže lijevom ručkom upravljača. Slijedi mu pad, u kojem odlama polugu mjenjača i ostaje u drugoj brzini. U međuvremenu, Nervo počinje svoj dvoboj s Bukowskim i Kalabom, dok mu i Salač zadaje posla. Luka je u utrci bio tu i tamo neprecizan, ali strahovito brz u rupi, gdje je možda i dobio utrku. U usporedbi s utrkom iz svibnja, poboljšao je izlaz za deset puta. Perkušić u međuvremenu doslovno pimpla po stazi, te traži neku višu brzinu s kojom će voziti ostatak utrke. Odrađuje i svoju kaznu, te u par navrata skoro pa i smeta onima koji ga prolaze za krug.
 

 

Lijepu utrku s Volpatom imao je i Erceg. Marku je za podršku došla skupina navijača te je brdo u dvojci opet imalo lijepu atmosferu, sa transparentima i bakljadom – baš onako kako to Marko zaslužuje. Na kraju utrke kondicija popušta, zajedno sa stražnjom gumom, te ga Volpato prelazi. Ono što je najvažnije jest da je Marko opet na 1.33 i opet u utrkama.
 

 

Nervo za to vrijeme ima borbu i malu muku s Bukowskim i Kalabom, ali odlično odrađuje kočenja te ih uspjeva ostaviti iza sebe do ciljne crte, unatoč malom hendikepu koji se zove Suzuki. Do kraja utrke održava minimalno vodstvo, što mu je dosta za prvih 25 bodova u AA prvenstvu ove godine. Dobre navike se očito prenose iz jedne klase u drugu…
 

A ostali? Treći je na cilj došao Marko Višak koji možda nije brz kao oni na čelu poretka, no na Grobniku je odvezao lijepu utrku. Iza njega se na 13. mjestu našao Tomislav Jug, koji je opet imao posla s Piottom koji ga je srušio u Pannoniaringu, dok je Zoran Arnautović imao tešku i bolnu utrku na 17. mjestu. Krivac je nedostatak guma, bez kojih se ne može. Posljednji je na cilj došao Mislav Perkušić. Eto, događa se.
 

 


 

ICGP  
 
Ovaj vikend smo na Grobniku imali čast gledati i ICGP prvenstvo. U prvoj ruci namjenjeno bivšim natjecateljima sa svjetskog prvenstva, svatko tko ima neki stari GP motor može nastupiti. Naš jedini predstavnik Dario Pristošek je nakon mnogobrojnih problema na treningu dogurao do petog i posljednjeg mjesta u svojoj klasi 250, u kojoj je slavio Peruzzi na Rotaxu. U klasi 350 slavio je Lea Gourlay, koji je na Yamahi 350 u Harris okviru doslovno proletio stazom i na motoru koji je definitivno za muzej i iz doba kada su okvir, ovjes i gume bili znanstvena fantastika i crna magija, odvezao vrijeme od 1.39.296.
 

 

Share

About Author

admin