Moto priče — 27 ožujka 2002 -

– Ravno, kako ne volim voziti po ravnom….

Zatekao sam sebe sa tom mišlju dok sam tražio okretaje motora koji bi odgovarali 5. brzini.

Nedostajala mi je 6. i već nebrojeno puta sam pokušao ubaciti u nepostojeću 6.

-         Mučiti mašinu preko 5000 okretaja?

-         nije to mučenje, blento blentavi, ovo ti je Honda i još benzinac a ne dizel motor.

Uhhh, opet su misli krenule same od sebe.

-         neka, hehehe dok sam na maturu i ne pričam na glas i izvana izgledam normalno …

-         Izgledaš blento, samo izgledaš…

Taj podrugljivi «drugi» u meni se opet pojavio. Mangup jedan, kako je samo volio vrijeđati moju taštinu ali neka bio mi je jako drag, pomogao je već toliko puta da zaveže, prizemlji ovaj napuhani balon od mene tj. onog mene koji mislim da jesam i pokaže situacije kako nikad nisam gledao na njih. ©to je najgore, češće je «drugi» bio u pravu

-         hehehe, češće bio u pravu … hehehe

-         OK, uvijek u pravu, jesi zadovoljan …

Bez odgovora. Ostala je unutarnja tišina, vratio se zvuk motora i u svijest me opet zapljusnula ljepota krajolika, nevjerojatna ljepota koja je isijavala iz svakog grma, krošnje, mirisa pa čak i hladnoće koja se poigravala sa koljenima škakljuckala po onim malim dijelovima tijela koji su bili slabije zaštićeni ali upravo zbog osjećaja hladnog škrgljičkanja skretali pažnju na sebe i postajali veći u svijesti.

Ponovo je počeo da buja onaj filing ushićenja, oduševljenja vožnjom. Sreća se penjala u valovima spiralno do grla

-         HURAAAAAA, IMAM PRAVI MOTOR

Uz dobroćudno tapšanje rezervoara, hehehe.

-         Lipa moja @frica

Stvarno doživjeti putovanje, neposredno osjetiti prostor, prirodu, ono magično naginjanje u zavojima tako prirodno, jedinstveno, motor postane dio tijela i sa svakom vožnjom se sve više razumijete, počinje priča koju ne moraš svjesno slušati, priča bez riječi, već sa sitnim proklizavanjima ili tvrdoglavošću prednjeg kraja ili boje glasa iz mašine ili još tisuće «ili» … uhh, mrak.

Zaljubiš se u mane a tek vrline. Još nisam otkrio kako prolazim zavoje sa mojom @fricom. Izluđuje me pomisao da tako važnu stvar, proći zavoj ne mogu opisati tehnički.

-         Evo napokon zavoj, ajde da vidim, što to napravim da prođem zavoj

-         Hihihihiii e jesi papak, već si prošao zavoj a nisi skužio ništa

-         Nevjerojatno, ali barem sam se nagnuo?

-         Ti si se nagnuo, hahaha, motor se nagnuo a ne Ti, blento, već sam ti rekao da on vozi pametnije od tebe i da pustiš neka motor vozi i dalje, inače ćemo se rasuti ako prepustimo stvar u tvoje ruke

-         Stvarno, nezamislivo, dođem do zavoja i samo poželim…

-         Napokon si shvatio, ne misli i uživaj, doživljavaj i možda nešto naučiš i nemoj da se praviš važan, prije pola sata si pićio po zavojima «kao da znaš» i da nisam te upozorio…

Stvarno, bio sam skoro drogiran, nesvjesno svaki zavoj ljepše ubodeš i već uživaš što dolazi sljedeći, pažnjom si na sljedećem a tijelom u sadašnjem. Zaboraviš prebrzo da je cesta dvosmjerna i koliko god bio na svom dijelu trake, pojavi se iz suprotnog smjera netko tko nije sasvim pri sebi tj. na svom dijelu trake.

-         A ti si kao pri sebi dok voziš motor, hahaha

-         Ufff

Najluđi doživljaj su mi autobusi na krivudavom dijelu od Plomina do Lovrana. Cesta je predivna, zavojita, raj raj. Ubodem zavoj vanjski a onda dodje duuugi unutarnji, nagnem se ko prasac, jezik sam izadje znalački na stranu, kotači su na pravom mjestu ali glava nije ako se pojavi autobus iz suprotnog smjera. Ludi osjećaj dok gledaš autobus i nišaniš koliko vidiš bok od autobusa. Ako ne vidiš bok, eeee ondak je sranje …. Motor uopće nije uzak, pogotovo ne u zavojima, stvarno, koliko čuda. Ili kad skužiš da se motor ne naginje iznad traga kotača, već kao klatno se njiše ali klatno koje ne visi na jednom kraju, nego u imaginarnoj sredini. Kotači plešu balet lijevo desno od linije kretanja.

-         Ludo, bolje ne mislit još ću se stumbat. Dosta mi je asfalta. Ima li koji bijeli put …. Evo gaaaaa, napokon.

-         Homo moja @fri mi malo po bilemu i brajdama i brdima … forši i koju zmiju najdemo… (kobra je u brajdi, ninena)

 

I tako moja priča o motoru tek počinje ali o tome ćemo drugi put.

 

@ndrej

Share

About Author

admin