Naši testovi — 29 kolovoza 2007 -

 

Krenimo od promjena. Ono što je najlakše zamjetiti su novodizajnirani oklopi koji jako podsjecaju na vecu RSV 1000 R. Prekopirani su cak i oni mali usmjerivaci zraka na prednjem oklopu ispred ruku. Cudo da nije napravljen i lazni usis zraka kao na RSV. Sve u svemu, jako lijepo, pogotovo u ovoj Spain’s No.1 boji. Da se stvarno pazilo na detalje ove replike najbolje ukazuje reklama za Lotus satove na dnu oklopa. Zbilja jako lijepo.
 

 

Na ovom revidiranom modelu nalazimo i novu instrument ploču koja se zna zbuniti i pokazivati svakakve nebuloze (okretaji motora skaču itd.). Možda je stvar samo u konektrou koji je pokisnuo, a možda je u igri i talijanska šlampavost. Kad smo već kod šlampavosti, s motora ispadaju vijci, a krepao je i pokazivač temperature motora. Prvi dan testa je sve bilo OK, da bi sljedeći dan na skroz hladan motor instrumentacija počela signalizirati pregrijavanje motora. No dobro, ako to zanemarimo nema značajnijih problema.
Na motoru su novi i kotači koji su dizajnirani kao na modelu RSV i Pegaso Strada. Djeluju nekako moćno i lagano, ali su ustvari teški kao olovo. Mislim da trenutno nema serijskog motocikla koji ima teže kotače. Ovo je zbilja prestrašno. Zašto to kažem? Iz razloga što neovješene mase poput kotača jako djeluju na upravljivost motora, posebno prilikom prebacivanja. Ali za neko divno čudo, to se ovdje dešava sa velikom lakoćom. Možda je tajna u drugačijem kutu vilice u odnosu na stari model. Iako se radi o samo pola stupnja zatvorenijem kutu, anulirana je velika neovješena masa, pa tako opet imamo voznost kao kod starog modela.
 

Novost su i radijalna prednja kočiona klješta koja koče poprilično dobro, a od sada u serijskoj izvedbi imamo i čelično crijevo prednje kočnice. Pohvalno… Ovaj puta je prednji poluplutajući disk malo više plutajući nego prije, što se čuje pravo trkaći prilikom kočenja. Nije da će cure po koje ćete doći s ovim motorom znati što to zuji, al nema veze.
Zbog raznoraznih Eko normi, model za 2007. godinu ima i karburator sa ravnim zasunom. Ovo dođe korisno ako ćete se baviti kakvim utrkama, jer kad poskidate sve one ventilčiće za ekologiju, imate pravu trkaču napravicu. Ali da bi došlo do toga da ovu pilu vodite na utrke, treba dosta toga promjeniti da bi bila konkurentna za nekakve bolje pozicije u utrkama. Novost je i novooblikovano dno desnog štapa vilice, koje više nema vijke za pritezanje osovine nego je zaobljeno pa tako stvara izvjesne probleme ako biste htjeli staviti motor na „štender“ sa onim klasičnim valjčićima. Kad smo već kod „štendera“, rupe u zadnjoj vilici koje služe za montiranje rolica za „štender“ su sada bez narezanog navoja. Iz kojeg razloga, ne znam. Možda ustvari ne služe za to. Super je dizajniran i gornji most, koji je „šupljeg“ dizajna, kao na RSV. Sitnicu kao što je prigušivač i novi rezervoar za ulje neću niti spominajti 🙂
Kad sam već nabrojao što je novo,  red je da spomenem što je ostalo staro. Rama i zadnja vilica su iste kao i davne 1994., samo što su polirane. Pogonski agregat je isti kao do sada, Rotax 122, samo ovaj puta zagušen sa svih strana kako bi podlegao Eko normama.  Tako sada već standardno preteški auspuh ima i slijepo crijevo i sustav za ubacivanje svježeg zraka radi čistoće ispušnih plinova.
 

 

Krenimo i s dojmovima iz vožnje. Budući da sam osobno vozio dva motora, jednoga samo na grobniku i drugoga samo po cesti, dolazim do zaključka kako je razrada i održavanje motora ključno u svemu. Prvi motor, koji je od prvog dana vožen na grobniku radi savršeno, vrti 11 200 okretaja u 6. brzini, dok drugi, vožen po cesti, jedva napuni 10 500 okretaja. U bilo kojoj brzini. Kao da naleti na zid i ne može dalje. Možda bi ga mučenje gore dolje po autocesti odčepilo, ali nisam imao srca za to. Ipak je to motor koji se vozi po zavojima. A u njima se ponaša jako lijepo. Sa standardnom Dunlop GPR gumom na cesti zbilja treba pretjerati da se nešto desi. Na cesti se u toj standardnoj konfiguraciji motor zbilja vozi bez ikakvog grča, bilo po hrapavom, kliskom, mokrom ili suhom asfaltu. Ipak pazite, jer kad pretjerate, motor počinje skakutati kao koza i proklizavati. Na grobniku sa svojim grubim asfaltom standardna guma jako brzo dolazi do svojih granica i motor kliže nakon par krugova. Ili sam ja možda pretežak (75 kg). Stvar se na grobniku iz korijena mijenja kad se montiraju neke bolje gume. Samo pazite na „fuzistere“ koji bi mogli zastrugati. Za neku strašnu jurnjavu na našoj jedinoj pravoj pisti ipak fali malo snage, koja se može nadoknaditi brzim ulascima u zavoje, pravom putanjom i ne kočenjem. Samo pazite na „turiste“ na velikim motorima koji čekaju izlaz iz zavoja da odvrnu gas. Inače je pravi užitak preticati ljude kao da stoje u zavojima. Nije da je to meni ikad uspjelo, ali svejedno… 🙂

Po gradu se motor vozi teško budući da snage ima u uskom području. Osobno nemam baš živaca za drndanje među autima, a ova talijanska napravica ima dosta sape da brzo riješi čak i najnabrijanijeg Golfa na semaforu. Za to samo treba malo koncentracije i odgurivanje nogom kad se kreće. Ali zbilja je šteta mučiti ovakav motor po gradu. Jednostavno traži da ga se zavrti i baca u zavoj. Ipak je to replika jednog GP motora.
Što se tiče suvozača, stvar je kritična. Motor tolko sjedne da vožnja postaje glisiranje, a svaka grba hoće istresti volan iz ruke. OK, na zadnjem amortizeru postoji matica za regulaciju prednapregnutosti opruge, ali ako se ona zategne a vozim se sam, osjećaj je kao na drvenim kolima, samo uvećan 10 puta. Apsolutno nevozljivo. A usput da kažem, na motoru nema baš mjesta da se nosi ključ 27 pa da se stalno otpušta i zateže matica. Pa zato birajte lakše cure.

Što još reći? Ovaj motor je ono što bi i trebao biti, prva stepenica u oba smjera, ili ka pravom trkaču ili ka pravom gradskom šminkeru. Daje mogućnost da se osjećate kao svoj heroj Jorge Lorenzo ili da pokupite komada na školskom igralištu. I da motor nije bezveze, dokaz su silni trkači kojima je ovakav motor bio odskočna daska za dalje. Preko Biaggia, Locatellia, Rolfa, Rossia do naših Valjana, Pribudića, Nerva, braće Višak i ostalih. Dakle, „all the cool kids have it“. Ali samo nemojte biti baš tolko prgavi kao Jorge… 🙂
 

Krešimir Prša – Schokrefumi
 

Share

Povezane novosti

MV Agusta F3 675

MV Agusta F3 675

rujan 30, 2015
KTM Freeride 350

KTM Freeride 350

siječanj 26, 2014
Husaberg enduro

Husaberg enduro

ožujak 02, 2013
Yamaha Xenter 150

Yamaha Xenter 150

svibanj 16, 2012
Moto Guzzi V7

Moto Guzzi V7

travanj 15, 2012
BMW C600 Sport/C650 GT

BMW C600 Sport/C650 GT

travanj 05, 2012
Yamaha T-Max 530

Yamaha T-Max 530

ožujak 17, 2012

About Author