Naši testovi — 15 travnja 2003 -
Tuono, čistokrvni streetfighter

Sjedim na rivi na Rabu, sunce grije ali još nije dovoljno toplo da bi se i lokalne ljepotice razgolitile. Gledajući jednu zgodnu djevojku razmišljam ”…kaj bi bilo kad bi je skinuli u neku oskudnu odječicu, stavili sunčane naočale i kad bi…bi li izgledala tako dobro kao i razgolićeni RSV mille?” Hmm, ipak nisu je radili talijanski dizajneri.
 
Tuono se može dobiti u dvije varijante boja. Magnetno siva i Crvena. Koju god boju odaberete, nećete požaliti. Motor je stvarno odlično dizajniran i agresivno napravljen.
Aprilia je nesumnjivo napravila dobar motor – RSV mille. I nakon Falca, koji je lagano krenuo prema naked filozofiji, otišli su još dalje. Sljedeći modne trendove ”topless” RSV mille nazvan Tuono ugledao je svijetlo dana i podijelio mišljenja motorista. Jedni su se čudili prenisko smještenim instrumentima, drugima je ”radno mjesto” izgledalo kao supermoto. No istina je malo dalje. Tuono nije naked motocikl, to je čistokrvni streetfighter sa dobrom rodovnicom. Okvir, ovjes, srce motora…sve je to R porijekla i jako dobro vidljivo. Izgled manekenke Tuono zahvaljuje dizajneru koji je uspio dotjerati streetfighterski izgled do izgleda nevinašca sa modne piste. Sa svojih 96 kW i 101Nm pri 7250 o/min sposoban vas je lansirati sa semafora poput rakete. Savjet dana- ne pijte Red Bull dok vozite TuonoJ. Na famoznih 7250 o/min Tuono počinje pokazivati svoje pravo lice – lice okrutnog uličnog borca. I zato, napuhanci i ulični šminkeri mičite se – Tuono is on the road.
Tuono je u duši čistokrvni sportaš. Visoko podignut rep talijanskog dizajna.
Emil na žalost nije imao vremena testirat motor no za slikanje smo ga uhvatili.
 
Test vozač : Igor Krovinović

El Bandido ride.

Cijeli tjedan umjesto da uživam na sunčanom Rabu, mislim na petak. U petak se vračam u Zagreb. A u zapadnom dijelu Zagreba u ING – Kartu čeka me Tuono. Crveni, ratoboran, spreman za borbu sa cestom i drugim motorima. Nije bilo vremena svratiti doma po jaknu i kacigu. Sa Raba ravno u ING Kart. A kaj? Nestrpljiv sam po prirodi. Vožnja do doma podsjetila me na gradske mamine maze. Dobar motor, hlačice, jaknica i sunčane naočale. Parkiram Tuona ispred kuće. Izlazi moj tata, čovjek sa ”previše” kilometara na motorima i u autima. Čak i nešto trkaćih kilometara može se izbrojiti.

Da, ni motori nisu kaj su nekad bili. Pogled sa strane ne daje dovoljno informacija o položaju na Tuonu i osjećaju za širokim upravljačem. Sjedne tatek na Tuona i …prvi dojam – rezervoar djeluje široko, ali tamo gdje noge sjedaju u njega sužen je. Kad se priljubite nogama uz njega kao da sjedite na bicikleku. I djeluje lagano. I tak moj tatek zaključuje da bi to bil motor za njega, samo da je još malo veći razmak između sjedala i nožnih komandi. I njemu bi i sa blokadom bil dobar, pa ko bi se vozil prek 7000.

I djelomično je u pravu. Jer kad sjedite na Tuonu i stisnete ga nogama djeluje usko. Položaj ne zamara, ali ima ih koji se žale da je sjedalo pretanko. E pa nije to Gold Wing. Nešto preko 200 kg ”žive vage” ne izgleda tako. Ciklistici Tuono zahvaljuje svoju okretnost. Upravo je užitak sa njime raditi osmice po parkingu, ili voziti slalom između isprekidanih linija na cesti(iako se to ne smije, i gorko se kajem ).

Došlo je vrijeme za ono pravo. Iz ormara se vadi dobri, stari, crni IXS dvodjelni kožni kombinezon. I još dva obavezna modna detalja – tirkizna marama oko vrata i Roof Boxer kaciga. To je prava kaciga za taj motor. Sjedi, pali, voziiiiii.

Kreče lagano, ali ako ne date bar malo gasa – zatresti će vas kao da ste u krivoj brzini. Prva do 5000 o/min i šaltam u drugu, otvaram gas. Tuono očekivano uglađeno ubrzava skroz do 7000 o/min, a onda…idemo na zadnji. Da, 7000 je magična brojka. Na tim okretajima iz ljepotice se pretvara u zvijer. Zvijer koja se propinje i struže šapama po cesti. U trećoj brzini na tim magičnim okretajima prednji kotač ponovno pokazuje svoje želje za odlaskom u visine. Svi ostali stupnjevi prijenosa uspijevaju zadržati prednji kotač na zemlji (naravno, uračunajte moju težinuJ ). I tako je počela prva večer našeg druženja, nazvali smo ju ”Gradska večer”. Okretan je na gradskim prometnicama i ostavlja dojam manjeg i lakšeg motora. Još uvijek je dovoljno uzak za provljačenje između – znate već čega. I dok obilazim automobile (koji samo smetaju) odlučno dodajem gas. Lijepo se čuje, još da je malo otvoreniji ispušni sistem. Primjećujem da vozači automobila reagiraju na zvuk dvocilindraša. Ostavim ga parkiranog ispred lokala u centru Zagreb i promatram prolaznike. Većina sa zanimanjem gleda Tuona. Neki samo u prolazu. Oni drugi zastajkuju, saginju se, komentiraju. Je, lijep je motocikl. I nakon popijene kavice nastavljamo vožnju gradom, uzaludno tražeći braću motoriste.

Drugo jutro počinju pripreme za odlazak na Grobnik. Dogovor je u 10.00 u RR-u. Saša(MKM) i Žac(MP) javljaju kakvo je vrijeme na putu do Grobnika. Hmm, zimska dionica je na temperaturi od +2 stupnja celzija, ali je sunčano. Sunce zvano Zubati Bil. I tako to krene, od termo podkombinezona pa nadalje. Kavica u RR i Tuonom, Hornetom 900 i CBR 900RR prema jugu. Jurcanje karlovačkom nije me oduševilo. Zaštita od vjetra je slaba, pogotovo za ljude mog uzrasta. Ali to ionako nije motor za postizanje brzinskih rekorda. Vukova Gorica donijela je nova iznenađenja, ugodna naravno. Pokazalo se da tu počinje ona prava cesta za Tuona, izuzmemo li gradsko šminkanje. Zasluga ciklistike i širokog upravljača je da motocikl sa lakoćom prebacujete iz zavoja u zavoj. Doslovce vas mami na neprekidno prebacivanje. Miran i dosljedan putanji. Čak si možete dozvoliti i korekcije. Ukoliko vam je desna ruka povezana sa mozgom, a imate i 32-bitni procesor u glavi izlasci iz zavoja bit će brzi i fluidni. Kak bi rekel g. Miljenko M. ”…moraš biti ko voda, voziti tečno…”. Igra ručicom gasa u trećoj i četvrtoj brzini dovoljna je za visoke brzinske prosjeke na zavojitim cestama. Specifično za dva cilindra – oduzimanje gasa pred zavojem i prebacivanjem (po potrebi) u nižu brzinu izbacit će upotrebu kočnice iz vaše vožnje. Zadnji kotač neće zablokirati čak i ako pretjerate, za to su se pobrinuli inžinjeri iz Aprilie sklopom na kvačilu. Zbilja užitak u vožnji. Upaljeno štop svijetlo na motorima mojih suputnika za mene je značilo da je vrijeme za oduzimanjem gasa Tuonu. Ta stara dionica ceste prema Grobniku je prekratka. Zimska dionica opet nas tjera na visoke okretaje. I tu se pali lampica rezerve goriva. No nije to strašno, pa prosjek potrošnje mi ispada oko 8 – 8,5 litara ne baš lagane vožnje. Na Grobnik sam došao odmoran, spreman se odmah vratiti za Zagreb ako treba. Ili produžiti do mora. Na Grobniku su mi uvalili svu silu motora samo da bi se dokopali Tuona. Malo sam vozio CBR 900 RR, malo GSXR 1000. A Tuona su mi zaplijenili Saša i Puščenik Brothers.

Nakon nekih 700km Tuono mi se uvukao pod kožu. Osjećao sam se kao da je to već godinama moj motor. Lagan za vožnju ispod 7000 o/min, eksplozivan iznad te granice. Dovoljno prostran, umjereno tvrd. Ispod sjedala suvozača dovoljno prostora za kišni kombinezon. SUVOZAČA?? Jedino kaj mi nikak suvozač ne paše na taj motor. Dečki, di je plastika umjesto zadnjeg sjedala? I iako sam (u privatnom životu) sa nakeda prešao na klasu sport tourera, ovaj Tuono ponovno je zapalio plamen nakeda u meni. Srce R-a, duša streetfightera…treba li išta više?

Share

Povezane novosti

MV Agusta F3 675

MV Agusta F3 675

rujan 30, 2015
KTM Freeride 350

KTM Freeride 350

siječanj 26, 2014
Husaberg enduro

Husaberg enduro

ožujak 02, 2013
Yamaha Xenter 150

Yamaha Xenter 150

svibanj 16, 2012
Moto Guzzi V7

Moto Guzzi V7

travanj 15, 2012
BMW C600 Sport/C650 GT

BMW C600 Sport/C650 GT

travanj 05, 2012
Yamaha T-Max 530

Yamaha T-Max 530

ožujak 17, 2012

About Author

admin