Tehnika — 15 prosinca 2008 -

Aprilia RSV4 je zasigurno jedan od motora koji je zaintrigirao mnoge i pobudio im maštu. Iako se o standardnoj verziji zna relativno malo, tvornica iz Venecije o svojoj Superbike inačici RSV4 priča zaista puno. Ovog puta ćemo se osvrnuti na elektroniku, jedan od važnijih elemenata ovog trkaćeg motora.

Svatko tko je vidio sliku RSV4 bez oklopa, sigurno se zapitao "kamo idu sve ove žice". I sam Gigi Dall’Igna, tvorac ovog motora kaže kako se elektronike, jednog od najkompleksnijih dijelova motora, nebi posramio niti jedan MotoGP motor.

Nova raketa iz Noale za svjetsko prvenstvo motora deriviranih iz standardnih (Superbike) je prepuna nekakvih kutijica i kablova. Istina, svi motori to imaju, ali posebnost ovih elektroničkih naprava je da su one Aprilijin vlastiti proizvod. Većim dijelom, doduše.

S lijeve strane motora vidi se ride by wire, elektronička komanda gasa, iza vjetrobrana kontrolna ploča, ista onakva kakva se može vidjeti na tvorničkim RSA 250 modelima, a RSA je bila i pokusni kunić za ECU, inercionu platformu i traction control.

Svi elektronički sustavi razvijeni su u klasi 250 na svjetskom prvenstvu. Gigi Dall’Igna objašnjava: "Odlučili smo se razvijati ove sustave na 250 jer je za nas RSA naš najmoderniji i najrazvijeniji motor, pogotovo što se tiče ciklistike. Također, razvoj elektronike za dvotaktni motor je kompliciraniji nego za četverotaktni: svaki vanjski utjecaj koji utječe na izgaranje smjese u dvotaktnom motoru donosi rizik da će se motor ugasiti. Razlog tome je usuglašavanje sa rezonantnim ispušnim sustavima; kako bismo usaglasili motor sa takvim ispuhom, u visokim režimima vrtnje motor radi sa jako malim kutem predpaljenja (cca 5°). Na RSA smo krenuli u dobrom smjeru, piloti su bili jako zadovoljni sa funkcioniranjem traction controla, pa se nadam kako će i naše Superbike pilote zadovoljiti sustav prilagođen za RSV4."

No elektronika se ne sastoji samo od ECU-a, "mozga" posuđenog od RSA, nego joj pomažu i drugi "organi". Tako je i inerciona platforma posuđena sa pobjedničkog motocikla u klasi 250. No, za razliku od RSA, koji inercionu platformu nosi ispod agregata, ona je na RSV4 smještena ispod repa motocikla. Inerciona platforma omogućuje da se u svakom trenutku zna što se događa na motociklu, u fizičkom smislu: bilo da se radi o nagibu ili radijusu zakretanja, inerciona platforma bilježi i ubrzanje.

RSV4 posjeduje dvije brizgaljke po cilindru, ali koristi samo jednu. Dall’Igna objašnjava: "Da, postoje dvije brizgaljke, ali trkaća verzija RSV4 koristi samo jednu, onu gornju. Donja brizgaljka radi na standardnom, cestvonom modelu, te služi za optimizaciju smjese u niskim okretajima, kao i za podlijeganje Euro normama." Trkaći motor posjeduje i donje brizgaljke, ali one ne rade.

Kao što znamo, RSV4 koristi i tehnologiju varijabilne duljine usisnog tijela. No, SBK model, koji je u fazi razvoja, još uvijek ne koristi ovu veoma korisnu i učinkovitu novotariju koju posjeduju i Yamaha R1 i R6. "Do sada smo napravili tek par krugova s ovim sustavom uključenim na Nakanovom motoru. Imamo još puno posla s preciznim ugađanjem; nije to baš jednostavno podesiti. No, za test u Portimau će sve biti spremno, budući da sustav donosi dosta više okretnog momenta na srednjim režimima vrtnje" objasnio je Dall’Igna. Sjetimo se kako niti Haga na Yamahi do pola sezone nije koristio varijabilni usis, već ga je počeo koristiti tek nakon testa u pola sezone.

Pred RSV4 je još dug put do gotovog trkaćeg proizvoda, ali tvornica koja iza sebe ima toliko titula prvaka u tako kratko vrijeme je sigurno na pravom putu.

Share

About Author