Moto priče 2005 — 15 veljače 2005 -

Dakle , meni izuzetnom protivniku motora i svih dvokotačnih prevozilica, protivniku svega onoga sto liči na povečanje adrenalina, opasne igre (za ime svijeta, jarac sam u horoskopu-stojim sa sve četiri na zemlji), došao je prošlog proljeća najdraži  suprug sa (slučajno) nekakvim moto katalozima , časopisima i raznima….ma i počeo me ( naknadno shvaćeno) školovati. Ubrzo shvatismo da nam je to dvokotačno prometalo neophodno za daljnji rast i razvoj i stoga odlučismo se u jednoj od ponuđenih (ne)povoljnih kreditnih linija «uzeti» Transalp (buuuuuuuum u glavu).
Naravno , s obzirom da smo ozbiljni ljudi , roditelji troje malodobne djece, morali smo cijeli plan prešutiti svima; djeci , djedama , bakama………
I tako, kredit se realizirao i moja bolja polovica došla je po mene na posao na Transalpu.
 Majko moja , toliko me bilo strah da sam, vozeći se, mjestimično imala one trenutačne sljepoće……………dobro je……..kupismo kacige, jakne, rukavice, bubrežnjake (blažene bile kartice) i krenusmo doma.
E, to je bilo nešto; kada god bi se moj mužić uhvatio za gas štrecnulo bi ga u bubregu-oštra bol uzrokovana vanjskim faktorom, a inicirana brzinom……..he……..he……i dođosmo mi doma. Zaprepaštenje djece i svekrve bilo je neopisivo (uz ono»djeco, vi niste normali…..»)
Jasno-mi smo luđaci, za te novce mogli smo kupiti auto. Nije da se povremeno i ja nisam vodila tom mišlju, ali…………..
Putovanja Transalpom prošlo i ovo ljeto donijela su mi toliko aktivnog odmora i veselja, onog koji samo motoristi mogu shvatiti. Nisam rekla da to nije naporno, ali je gušt. Fantastično je kada ujutro, u doba one proljetne lagane izmaglice spakiraš samo rezervnu majicu i badić i kreneš u Rastoke po kukuruzno brašno, slučajno prenoćiš u Zadru i idući dan se vraćaš jadranskom magistralom natrag. Doticaj koji tada imaš sa prirodom nikada nemaš putujući autom kada polulud servisiraš one koji su gladni, one kojima je muka, one koji bi spavali, pa im je vruće………..U POMOĆ:!!!!!!!!!!.
Na motoru imaš tišinu, prekrasne predjele, mirise bilja koje ti opijaju dušu i onaj tako neopisivi vjetar u kosi koji ti daje osjećaj slobode i nesputanosti………..

Da kažem nešto u svoju obranu-ne mogu. Još sam uvijek jarac po horoskopu. Istina, malkeco drukčiji jarac, koji sada ima A kategoriju , ponosni je vlasnik  ER-5 i jedva čeka to lijepo vrijeme ………… Ovaj puta, da zajedno sa mužićem, sa dva motora, krenemo prema neupoznatim predjelima.

Rankica

Share

About Author