Naši testovi — 30 rujna 2004 -

 

Test vozač : Kranjec Saša

Po makadamu i po cesti, GS1200 daje dojam sigurnosti. Motor mi se zaista svidio. Kada smo ga dobili na test, nisam baš bio previše lud za vožnjom, pošto me taj tip motora nikada nije privlačio. Ali, već nakon par prvih kilometara, svidjela mi se savršena udobnost i to što motor zapravo odlično ide. Čitao sam u raznim testovima da takvi motori idu oko 200 km/h, ma ovaj GS je povukao do 220 kao iz šale. Pošto smo motor dobili dan prije odlaska na Grobnik, veselio sam se pravom testu i tome što ću se sa njim navozati. Prvo sam se sa Danijelom uputio malo po autoputu, malo po staroj cesti prema Grobniku, zatim smo Emil i ja napravili 20-tak krugova po stazi, a za kraj sam odvozio i "tour la Sljeme". Gore-dolje, malo po cesti, malo po šoderu, malo po travi (sorry zeleni). Motor me oduševio! Da me nakon jučerašnje trosatne vožnje po Sljemenu i oko njega nije počela boliti guzica, vjerojatno bi moji pokrenuli potragu. No, vratimo se malo nazad, na vožnju prema Grobniku. Pokušat ću vam što vjerodostojnije opisati osjećaje na motoru, u svim uvjetima. Čak mi je zadnjih dva dana i kiša padala, pa sam ga imao prilike dobro isprobati i po mokrim uvjetima.
Dakle, prva vožnja je uslijedila prema grobničkoj stazi. Na autoputu Zagreb-Karlovac, sigurno najdosadnijoj dionici u cijeloj Hrvatskoj, motor se ponašao odlično. Prilikom 150 km/h, vjetar počne malo smetati, ali već na 170 se to izgubi. Ne mogu to opisati, ali kao da se na tom rasponu brzine stvara nekakvo vrtloženje zraka između vizira i vozača. Čudno, pogotovo što na maksimalnoj brzini, koja iznosi zavidnih 220 km/h, udaranje vjetra uopće ne dolazi do izražaja. Vizir na GS-u ima 5 stupnjeva podešavanja nagiba, pa možda da sam se malo poigrao i vizir podesio po svojoj visini, nikakvih udara vjetra ne bi bilo. U svakom slučaju, sjedi se udobno i jedino što na toj dionici fali je tempomat za održavanje brzine. Nakon Karlovca, na autoputu slijede dugi brzi zavoji. Sa GS-om ih je milina prolaziti. Malo si čudno zvučim kad to izgovaram, jer GS svakako nije moj tip motora, ali stvarno je dobar osjećaj. Ono što me inače smeta na tim motorima, slaba kontrola prednjeg kraja, na GS-u nisam niti primijetio. Cijelo vrijeme sam imao dobru kontrolu i čak mi je pasalo kada sam se u tim dugim zavojima naginjao malo natrag. Čudno, jer se time još više gubi kontrola prednjeg kraja, ali tako je meni pasalo. Nakon 80-tak kilometara vožnje po autoputu, malo mi je postalo neudobno za noge. Nekako, kao da su nogari pomaknuti previše natrag. Da su nekoliko centimetara naprijed, položaj bi bio puno udobniji. No, i tome ima lijeka. Pošto GS sa svojih 1200 kubika ima dva ogromna cilindra sa svake strane, oni mogu odlično poslužiti kao oslonci za noge. Kada sam htio noge malo odmoriti, samo sam ih ispružio preko cilindara. Po ljetnim vrućinama, kada se ti cilindri previše zagriju, to sigurno nije izvedivo, ali u ovom periodu, odlično dođe.
 

Sa obzirom na namjenu, GS je na Grobniku držao odlično.
 

GS-a sam isprobao na doslovce svakom terenu.
Kao što se na slici vidi, za blato i zemljani teren  je potrebna enduro guma.
 

Toliko o autoputu, jedva smo čekali da se skinemo s njega. Bili smo prisiljeni ići jednim djelom autoputom, jer smo se žurili na dogovoreni sastanak. Malo prije Delnica, ipak smo izašli na staru cestu. Iznenadilo me da je asfalt popravljen. Sada je taj dio ceste, možda i najbolji na staroj dionici Zagreb-Rijeka. Zavoja ima svakakvih. Dugih, kratkih, preglednih i nepreglednih. GS ih je sve prelazio kao iz šale. U jednom trenutku mi se učinilo da brzo vozim, pa sam u zavoju bacio pogled na brzinomjer. Pa bilo je to 130 km/h !? Što vozač sjedi više od podloge, to ima manji osjećaj brzine. Tako GS zapravo juri. Da me neki krivo ne shvate, daleko je to od jurnjave sa R-ovima. Ovo je nešto drugo i namijenjeno je drugačijim tipovima vozača. Tako smo Danijela i ja, koju tokom cijele vožnje nisam niti osjetio, "dojurili" do Grobnika. Kratka kavica, odrađeni sastanak sa upravom Grobnika i uslijedio je izlazak na stazu. Prvi je na stazu izašao Emil i napravio par rundi, o kojima će on više u svom djelu testa. Došao je red i na mene. Strašno me zanimalo kakav je osjećaj voziti ovakav motor u uvjetima, za koje zapravo niti nije namijenjen.  I kako je bilo? Čudno. Skidanje sa motora u zavoju je nepotrebno. Treba jedino kratke zavoje napadati tijelom pomaknutim prema naprijed i spuštanjem ramena u zavoj. Sve bi bilo super da fuzići ne stružu u gotovo svakom zavoju. Zapravo nisu to samo fuzići. Oni su manji problem, pošto su na zglob pa ne smeta. Ono što smeta je struganje bočnom nogarom. E nju sam podosta pobrusio. Ona je neugodna, jer malo uznemiri cijeli motor. No dobro, vrijeme 1:51-1:53, kojim smo kružili Emil i ja, je više nego zadovoljavajuće za ovakav motor. Nakon 10-tak krugova izašao sam sa staze. Interesantno je bilo vidjeti gume nakon 20 krugova. Izgledale su kao da smo napravili 2 kruga. Niti spaljene, niti potrošene. Ma ništa. Možda su nam bile prenapumpane. U svakom slučaju, malo su pretvrde. Na stazi se odlično vidi veliki okretni moment GS-a. Šaltao sam brzine slično kao i na R-u. U trećoj iz zavoja motor izlazi dosta brzo. Čak mislim, da kad bi bio jači, ona guma ne bi držala. Na kočenju je odličan. Osjećaj je malo čudan, ali ABS na GS-u radi besprijekorno. Čak sam se usudio i usred zavoja stisnuti kočnicu malo jače. Čisto onako da probam. Motor je držao super. Taj odličan ABS ga stavlja u nekim segmentima malo ispred mnogih Japanskih konkurenata.
Sa popodnevnom vožnjom smo ušli u noć. Dosta smo se i izmorili, jer nije GS jedino što smo vozili taj dan. Ipak smo i sa desetkom i sa Ebaycem napravili dosta krugova. No, pošto sam se već uvjerio u udobnost GS-a, nije mi bio problem sjesti na motor i uputiti se nazad za Zagreb. Nakon što smo utovarili R-ove u kombi, uputili smo se starom cestom prema Zagrebu. Već nakon prvih par kilometara, ušli smo u maglu. Na svu sreću, kratko je trajala, ali sam i na toj kratkoj dionici pod maglom vidio da je puno lakše prolaziti maglu na višem motoru, nego na niskom R-u. Da ne pričam ponovo o onom famoznom kočenju u zavoju uz pomoć ABS-a. I kad zavoj iznenadi, tj. kad se zatvara, nije ga problem savladati. Kočenje usred zavoja će usporiti motor i onda nije problem "zarezati" ga oštrije. Najzabavnije je, što se sve to radi bez ikakvih opterećenja za ruke. Nisam osjetio trnce u prstima, niti sam osjetio zamor lijevog ramena, koje mi je dosta stradalo u saobraćajki prije par godina. Ma ništa. Na R-u mi prvo otkažu ruke i to moje bolno rame. Već vidim na kakvom ću motoru sjediti, možda čak i ne u toliko dalekoj budućnosti. Par kilometara po staroj cesti, u mrklom mraku, mi nisu zadavali glavobolju. Ono što mi je zadalo glavobolju je povratak na autoput. Da nije bio mrkli mrak i da nije sve smrdilo na kišu, sigurno bi po staroj do Zagreba. Ovako smo ipak išli na autoput i na brzinu se dovezli do kuće. Dojmove nakon vožnje smo Danijela i ja razmjenjivali do dugo u noć. Oboje smo se složili, da bi bilo jako lijepo imati takav motor u garaži i s njime putovati po Hrvatskoj i dalje. No, ja moram imati R-a. To je moja strast i bez toga ne mogu. Možda, kada bi si mogao priuštiti dva motora, možda bi uzeo i nešto takvoga, ali GS-a na žalost, jako teško. Ipak je to preskup motor, da bi kao drugi stajao u garaži.
 

 Sljemenska cesta je idealna za lakoupravljivog i udobnog GS-a.
 

Idući dan sam proveo u gradskim gužvama. To nije omiljeni teren za GS-a. Makar se nije pregrijavao od stajanja i makar mene nije ništa bolilo od stalnog kretanja i zaustavljanja, GS je za gradske gužve preširok i pretežak motor. Zapravo, volan mu je preširok, a ni cilindri nisu baš uski. U dosta situacija se nisam uspio probiti između automobila, dok bi sa R-om to napravio bez problema. Stvar bi se riješila, kada bi vozači automobila bili malo kulturniji. Kada bi svaki stajao barem u sredini svoje trake, a ne na cik-cak. Da ne sanjarim, to se nikada neće desiti.
Došla je na red i moja vožnja po Sljemenu i okolici. Nakon što sam se popeo na Sljeme, napravio par fotki i spustio nazad, došlo mi je da to napravim još jednom. Nevjerojatan osjećaj! Nakon svih onih silnih zavoja i kratkih ravnih šnita, ja bih još jednom ! Da sam to napravio na R-u, sigurno bi tražio gdje mogu sjesti, popiti kavu i odmoriti malo ruke. Sljeme je odlična cesta za uživanje GS-om. Malo sam probao i vožnju po makadamu. Po zemlji, po travi, po šoderu, motor ide odlično, ali čim sam naišao na blato, na dublji šoder ili na pijesak, motor je pokazao da mu to nije baš najdraža podloga. Prednji kotač mi je išao totalno nekontroliranim putanjama i moram priznati da sam se bio blizu pada. O proklizavanju stražnjeg kraja, prilikom otvaranja gasa, ne treba ni govoriti. Najveći razlog tome su gume, koje su zapravo bile za cestu, a ne za zemljane putove i blato. Teško ćete pronaći gumu koja će vam odlično držati na cesti, pogotovo na grobničkoj stazi i na enduro terenu. No, GS nije za takve terene niti predviđen. To puno bolje savladava Dakar izvedba GS-a 650, koja sa 21" prednjim kotačem i drugačijom gumom, guta sve podloge kao iz šale. GS-u 1200, više paše cesta ili nabijeni makadam.
 

Nakon bezuspješne vožnje po blatu, odlučili smo GS-a odšlepat van 🙂
 

Nakon cjelo-popodnevne vožnje po raznim podlogama, malu bi zamjerku imao na prednje ovjese. Nekako su pretvrdi. Nisu baš najbolje upijali neravnine. Možda su u BMW-u nešto podešavali na prednjem ovjesu, jer znam da je motor vozio na zadnjem BMW kupu na Grobniku. Nešto mi u svakom slučaju nije štimalo. Zadnji amortizer je na rupama u zavoju, pa čak i na makadamu, radio odlično, čak možda malo i premekano. Na Dakaru mi je prednji kraj bio puno uglađeniji, a stražnji tvrđi. Na GS-u je stvar obrnuta. Po meni bi za cestu trebalo malo stvrdnuti stražnji kraj, pogotovo u koliko imate pune kofere i suvozača, a za makadam i neravne terene, potrebno je omekšati prednji kraj. Tu bi zaključio priču o ovjesima, jer će ih Emil malo bolje i preciznije prokomentirati. Ono na što bi se prebacio, to su kočnice. Trava, blato, šoder, prašina, ma dajte mi bilo što. U svim uvjetima ću se usudit nagaziti na prednju kočnicu svom snagom. ABS prednje kočnice radi tako da popušta u sitnim razmacima, i osjećaj je maksimalno dobar. Stražnja zna malo na dulje popustiti, pa stražnji kraj zapali, ali to se sve savršeno kontrolira.
 

 GS-u definitivno najbolje stoji prirodni okoliš.
 

Zadnja dva dana moga testa bila su kišna. Tako zaista mogu reći da sam motor probao po svim uvjetima. Na kiši, ima se osjećaj odlične kontrole. Čak možda malo i pretjerano, jer ponekad prednji kraj malo zapali, pa se gubi pouzdanje u motor, ali definitivno ga je lakše voziti od bilo kojeg motora koji sam imao prilike testirati. Čak lakše i od Dakara. Veća težina ipak bolje prilijepi gumu za podlogu, makar ona bila i skliska. Mislim da ne moram napominjati kako ABS savršeno radi na kiši. Milina. Uvjeren sam, da kad bi se morao uputiti na duži put, uopće me ne bih previše zabrinjavale vremenske prilike, odnosno neprilike. Na kiši jedino što treba, to je voziti u višoj brzini, jer kod otvaranja gasa, stražnji kraj voli pobjeći. Ipak je to 100 konja na 1200 kubika.
U cijelom testu nisam pisao ništa o potrošnji. Moram priznati da je nisam niti mjerio, ali poznavajući Bandita, njemu je to neizbježan detalj testa. Ja mogu samo reći, da imam osjećaj kako motor do 140 km/h ne troši ništa. Čim se brzina popne, uglavnom na autoputu, kao da se upali turbina i posauga cijeli rezervoar. Malo čudno, ali ja sam imao takav osjećaj.
Mogao bi napisati nešto i o kvačilo, te o mjenjaču. Kvačilo je hidrauličko i super mekano. Možeš ga cijeli dan stiskati i puštati i nećeš osjetiti umor. Mjenjač je kao i kod ostalih BMW-a – odličan. Nema nikakvih zvukova kod prebacivanja iz brzine u brzinu, ali su me užasno smetali trzajevi prilikom šaltanja. Naime, čim se pusti gas, motor zbog velike kompresije naglo uspori, a kad se gas otvori, možda zbog malo pregrubog primanja, motor cukne naprijed. Kada se šalta do 3000 okretaja, to toliko ne dolazi do izražaja, ali kada se šalta na većim okretajima, gdje je moment veći, cukanje je neizbježno. Pokušao sam sinkronizirati to stiskanje kvačila, sa gasom i mjenjačem, ali nemoguće je. Od 10 puta, možda jednom uspijem gas ne pustiti do kraja, na brzinu stisnut kuplung i prebaciti. To je jedini način, ali nije opušten i zahtjeva stalnu koncentraciju. Naravno, probao sam i bez kuplunga, tako je sigurno najmirnije, ali nije to getriba, niti motor, za racing šaltanje. Taj detalj je najviše smetao i Danijelu, koja je zbog toga svaki puta kad bi šaltali, lupila svojom kacigom u moju. Sva sreća što motor ima veliku kubikažu i jaki moment, pa ga se u šestoj brzini praktički može voziti cijelo vrijeme.
Toliko od mene. GS nije moj tip motora, ali mi se svakako svidio. Ono što je ostalim BMW-ovim modelima najveća mana, nedostatak snage i brzine, naspram konkurencije, GS-u je to vrlina. Ima malo veću kubikaži i time se bez problema drži sa svim konkurentima. Motor ide 220 km/h, možda i preko, da sam ga dulje držao. Time se stavlja u opaku konkurenciju sa motorima poput Varadera, KLV-a i Stroma.
Što još reći. GS sigurno ima puno vrlina i prednosti naspram japanske konkurencije. Najveća je sigurno ABS, ali njega na GS-u možete dobiti tek uz nadoplatu od 1400 Eura. Slična je stvar i sa ostalom opremom; kao grijane ručice, štitnici za ruke, nosači kofera i alarm. Sve u svemu, cijena modela koji smo mi imali na testu je preko 16 000 eura.
 


 

Test vozač : Igor Krovinović
 

Sjedite u fotelji? Udobno ste zavaljeni? Ako je odgovor da, zamislite si da tom foteljom jurite 200 km/h i da nemate problema s otporom zraka. Otprilike tako se osjećate na ovom motoru pri toj brzini. R 1200 GS je do sada motor na kojem sam se najudobnije vozio tom brzinom. I pritom se osjećao ugodno. Nije to teška i velika krstarica poput 1200 LC-a ili Gold Winga, ali zaštita od vjetra mi se učinila savršenom.
No dobro, R 1200 GS je velik motocikl. Ustvari, kad malo bolje razmislim…pa Bavarci su pravi muži, nekak kak naši Zagorci. Onak, feš dečki, dobro potfutrani i malo većih dimenzija. Kada sam ga stavio uz svog SV-a, učinilo mi se da Suzuki zapravo dela motore za djecu. Druženje je počelo u nedjelju ujutro. Prvi suvozač bio mi je Saša, poznat po tome da voli hopsati po motoru u toku vožnje. Uvijek mi priredi neko iznenađenje. Ili se ne drži pri kočenju, ili se počne naginjat u zavoj prije nego kaj ja počnem i pripremati se za skretanje. Ili, jednostavno gasi drugima motore na semaforu. No, ovaj GS je pretrpio takvog suvozača bez problema. Ovjes je mekano podešen. Sve neravnine hrvatskih cesta guta bez problema, čak i kad suvozač ima 90 kg (iza vozača od 120kg op.a.). 
Dizajn motora, hm? U prvi čas sam pomislio da na stražnjem dijelu fali nekakva plastika. No, ako pogledate malo bolje, odmah uočite da su to zapravo nosači kofera. Sjedalo je dosta visoko postavljeno, sjedi se uspravno. Položaj vozača u kombinaciji sa smiješnim ali učinkovitim vjetrobranom, čini radno mjesto prekrasnim. Prednja maska sa svojim ”kljunom” zapravo skriva hladnjak ulja. Bočne plastike i kljun povezani su i taj dio čini jednu lijepu cjelinu. Prednji asimetrični svjetlosni sklop svoju zadaću obavlja besprijekorno.
Jedino na kaj se nikad nemrem naviknuti su komande na upravljaču. Zbunjuje me raspored prekidača žmigavaca, trube… Ali jedan prekidač, gdje god bio, dobro je smješten. Grijač ručki.
 

 

Samo srce motocikla je naravno – boxer motor. Novije koncepcije, obećava nešto manje vibracija i još štošta. Ali, to je ipak BMW. Sve vibracije poznate sa starijih modela prisutne su i ovdje. Manje, ali još uvijek su tu. Zanašanje u stranu kod dodavanja gasa, ili kod oduzimanja gasa…sve je to šarm BMW-a, pa i  R 1200 GS. Agregat radi dosta uglađenije, ali mi djeluje slabašno za toliko KS. Ne, nije slab. Samo mislim da je pitom. Nakon vožnje na Sašinom ZX-10 i divlji mustang je kućni ljubimac. Potrošnja R 1200 GS se na testu kretala oko dobrih 7,5 l/100 km. Dvocilindrični boxer od 1157 ccm potjera motocikl do oko 215 km/h. Da bi sigurno stali u svakom trenutku, brinu se tri diska uz malu asistenciju ABS-a. Jednom sam to već napisao; taj ABS na motoru kao ovom, je zakon! Kad jednom osjetite sve njegove mogućnosti, više se ne odvajate od njega.
Eh, ne bi mi bili mi, kad GS-a ne bi probali i po terenu za kojeg tvrde da mu nije stran. Tako smo završili u vožnji kroz kukuruz, pa malo svratili do moto-cross staze. Pa po susedovoj livadi, gore i dole. A kad sam videl štenge, nisam im mogao odoliti.
Moto-cross staza nije mu odgovarala. Bilo je blatno i nismo se mogli voziti čak ni po ravnom. Ipak, gume koje su montirane nisu predviđene za blato Hr Zagorja. Vožnja kroz tuđu kuruzu bila je pravo zadovoljstvo. Jedino su nas možda susjedi malo čudno gledali. Na to smo ipak navikli. Štenge za ovaj motocikl nisu neki problem. Jest da gosti na terasi kafića nisu baš uživali kao i ja…
Veliki motocikl. Rekli bi maxi enduro. Motor je prvenstveno namijenjen za povremene silaske sa asfalta na makadam. I za putovanja. Daleka putovanja. Čak i po lošim cestama. Stara Zagorska magistrala činila mi se kao naš najnoviji autoput. R 1200 GS progutao je sve uzdužne i poprečne neravnine bez ikakvog problema. Visoka putna brzina nije se nimalo osjećala. Poželio sam ovim motociklom na put do Dubrovnika. Starim cestama. Nekoliko puta za redom.
Kompromis nije uvijek najbolje rješenje. U slučaju ovog BMW R 1200 GS, ipak je. Živjeli enduro toureri!
 


 

Test vozač : Emil Mokrovčak
 

Kaže Saša :"Čuj, s obzirom da imaš puno posla sa školom vožnje, odi prvo napravi par krugova s BMW-om". Ok. Ipak je on šef, iliti kak veli Honda-biker, Boss. Nije se za zezati sa šefovima! 🙂
Sjednem si na BMW-a i odmah vidim da sjedalo i nije baš nisko. Volan je postavljen dobro, ali prednja maska je negdje na dva i pol metra od mene. Uh, baš je daleko! Prvo smo morali odvesti djevojke s foto priborom do zagrebačkog zavoja. Tina se nije mogla normalno popeti na motor, koliko je sjedalo visoko. Jest da joj je smetao foto i video pribor, ali ipak, to je za nju definitivno previsoko. Morali smo primijeniti onaj sistem, da prvo zagazi s nogom na fuzić, pa tek onda smjesti pozadinu na sjedalo. Nema veze, glavno da postoji rješenje.
Motor je vrlo lak za voditi po stazi. Čak mi malo preagresivno pada u zavoj. Kod prvih obaranja u zavoj, sve te preplaši, kako naglo padne. Pomalo čudan osjećaj, koji ne očekuješ od ovakvog motora. Izgleda da dečki iz Bavarske znaju što rade, kad su u pitanju ti njihovi čudni ovjesi. I mogućnosti podešavanja su velike. Znam da kardan ima svojih prednosti, što se tiče trajnosti i održavanja, ali, kad su ti isti dečki radili ovakav motor koji prilično juri, zašto nisu posegnuli za starim dobrim lancem? Ovo, što kardan radi po stazi, potpomognut koncepcijom i karakteristikama boxer mašine, to je jako teško za kontrolirati. Kod svake promjene brzine dolazi do poprečnog uvijanja cijelog motocikla, a to svakako nije ono što želimo na stazi. Čak nema veze da li šaltamo u višu ili nižu brzinu. Znam ja da ovo nije motor za stazu, ali koliko čujem i u običnoj vožnji se imaju isti problemi.
Nekako ne vjerujem ovim polucestovnim gumama, pa ne izvodim neke lude nagibe u zavojima. Makar, moram reći da nijednom guma nije pustila. BMW odlično povlači iz zavoja. Bilo je i nekih R-ova na stazi, ali na onim kratkim ubrzanjima od zavoja do zavoja me baš i nisu mogli prelaziti. Sve ti pobjegne osmjeh u kacigi J.
Već sam u četvrtom krugu (od šest odvoženih), ali još uvijek si ne mogu naći položaj s kojim bih izbjegao vrtloženje vjetra oko kacige. Izgleda da su prosječne brzine na stazi baš one, kada se javlja to vrtloženje. Kočim sve dublje u zavoj i sve mi se više sviđa. Čuješ samo nekakav zzzzzzzzz, a motor se svaki puta na vrijeme zaustavi, bez obzira na svoju težinu. Sve mi se više sviđa. Vrijeme prolaska kruga nismo mjerili, ali ne vjerujem da sam baš bio spor. Jest da struže na sve strane, ali prilično se brzo može s njim kliziti po grobničkoj stazi. No, svakako bih više uživao da s ovim BMW-om negdje putujem, a ne da jurcam po stazi. Tada bi bilo puno pohvala na račun udobnosti i putnih brzina i sigurno me ne bi smetala ta njegova dužina. Čovječe, dugačak je ko ponedjeljak! 

 

Share

Povezane novosti

MV Agusta F3 675

MV Agusta F3 675

rujan 30, 2015
KTM Freeride 350

KTM Freeride 350

siječanj 26, 2014
Husaberg enduro

Husaberg enduro

ožujak 02, 2013
Yamaha Xenter 150

Yamaha Xenter 150

svibanj 16, 2012
Moto Guzzi V7

Moto Guzzi V7

travanj 15, 2012
BMW C600 Sport/C650 GT

BMW C600 Sport/C650 GT

travanj 05, 2012
Yamaha T-Max 530

Yamaha T-Max 530

ožujak 17, 2012

About Author