Moto priče — 04 travnja 2002 -

Iako bi nekima ova prica mogla zvucati nevjerovatno zbog kasnije u tekstu navedenih brojeva, vjerujte mi dogodilo se…pa moja prica kao i svaka druga ima svoj pocetak…
Kao klinac cesto sam sjedio u tatinom autu i igarao se voznje. Neznam zasto, mozda sto mi je tata automehanicar, uvijek sam gajio neku ljubav prema tim mashinama, i to od najranijih godina svojeg djetinjstva. Buduci da je moj tata kao klinac bio zestoki biker i vozio pile od motora, naravno za njegove godine, valjda ga je to potaknulo da meni kao djetetu od 4 godine(da dobro ste procitali: cetiri) da u ruke Tomosa automatic od mog djeda. Bilo je to negdje ’89, godinu-dvije nego sto je poceo rat. Maglovite scene tog dana iz mog sjecanja jos mi uvijek naviru i dan danas. Tata me dovezao kod
djeda i bake. Sjecam se da sam stojao na ulici iz meni danas nepoznatog razloga i taj, valjda meni sudbonosni Tomos, bio je nasred ulice. Bio je to bijeli Tomos, gotovo nov, koji je moj djed koristio za odlazak na vikendicu za lijepih proljetnih i ljetnih mjeseci. Tata me je pitao hocu li probati voziti motor, a ja naravno kako sam bio lud za autima, pomislio sam, sto da ne, bash da vidim kako je to voziti motor. Kad sam prisao motoru cinio mi se golem, naravno mene je nadvisio pa mi se stoga cinio tako velik. Nesjecam se da sam razmisljao o nekom strahu, samo uzbudjenju sto cu sjesti na tu grdosiju i odvrniti gas. Bez razmisljanja ja sam se popeo na nogaru Tomosa, zatim se nekako uzverao na razinu rezervoara i stao na drugi drzac za noge koji je bio u visini rezervoara. Naravno moj tata je drzao motor dok sam ja obavljao uspon na "planinu" zvanu Tomos. Kad sam se uvjerio da sam u pravom polozaju napravio sam jedan "skok" sa drzaca i doskocio na sic. Koliko me pamcenje sluzi, sjedeci iz sica jedva sam mogao dohvatiti taj visi drzac za noge koji je stoji u razini dna rezervoara(mislim da svi znate na sta mislim). I tako je moj tata upalio motor. Znam da sam osjetio jak trzaj motora kad je on stisnuo kurblu. I odjednom se zacu zvuk motora. I danas za mene taj prdavi moped, postao je pravi izazov. Lagano sam okrenuo rucicu gasa prema sebi. Naravno nisam imao nikakvu ravnotezu stojeci u mjestu prije nego sam okrenuo gas, ali zato je tu bio moj tata. On me je pridrzavao dok se motor nije zaletio i ja nisam stekao ravnotezu, i tada me odjednom pustio. Ja sam jurio na motoru ko lud dok se sajla gasa polako stezala i priblizavala kraju. Ulica una cijem sam pocetku sjeo na motor, bila je sporedna i nebitna ulica, bez ikakvog prometa, ali problem je bio u tome sto je direktno vodila na jednu od vecih i prometnijih ulica. I tako dok se moja voznja priblizavala kraju ulice, tek sam tada shvatio u kojem se polozaju nalazim; idem prema prometnoj ulici, ali ja neznam stati, sto je i normalno kad neko moje velicine i godina prvi puta vozi motor. I nekako sam polagano otpustio rucicu gasa, dok brzina motora nije pala negdje blizu urusavanja ravnoteze. Tada sam hrabro skocio na drzac za noge i s njega nekako na nogare, dok se motor nije skoro zaustavio, i onda sam dohvatio cestu. Tada sam skuzio da ja neznam skretati na motoru nego samo vozoti ravno. Dok su mi noge bile na cesti guzica mi je bila kao u sedlu dok je sjedila na drzacima za noge. Rezervoar je pocinjao taman ispred mog trbuha, a zavrsavao u visinama volana koji su drzale moje ruke koje su bile u krajnjem vertikalnom polozaju da bi iz trenutne pozicije dohvatile rucke volana. Dok sam tako stojao i bio sretan i zadovoljan mojim prvim "sljetanjem" shvatio sam da je vrijeme za povratak. Nekako sam teturajuci okrenuo motor, i kad je volan gledao prema kraju ulice s kojeg sam krenuo tj. prema mome tati, stavio sam jednu nogu na nogaru, i polako sam poceo okretati rucicu gasa. Motor je lagano dobivao brzinu, a ja sam se drugom nogom koja je jos bila na cesti odgurnjavao pokusavajuci uspostaviti ravnotezu, tako da je taj start izgledao kao start nekog romobila. Kad sam napokon dobio brzinu i uspostavio ravnotezu, nekako sam dospio do sjedala i zadovoljno stigao na odrediste na kojem sam "sletio" malo bolje i gladje nego prvi put tako da sam bio
zadovoljan. Nakon tog dozivljaja koji mi je jos duboko urezan u sjecanje, zelio sam svima pokazati kako se vozi motor. Prica o mojoj moto karijeri nastavila se tek nekoliko godina kasnije u prognanstvu kad mi je tata kupio motor koji sam toliko zelio imati. Kad sam se vratio u svoj rodni grad, gdje motori nisu ljudima na prvom mjestu i gdje ga malo tko ima, zapostavio sam svoju ljubav prema njima  i posvetio se komjuterima. A evo me sad gledam u ekran svog kompjutera i razmisljam kako cu na proljece kupiti motor i obnoviti svoju ljubav iz djetinjstva. 

Share

About Author

admin