Savjeti i škola vožnje — 20 veljače 2006 -

U ovom ćemo se tekstu osvrnuti na uzročno-posljedičnu vezu između brzine i rizika nastanka prometnih nezgoda, odnosno negativnih posljedica, no nećemo ulaziti u fiziološke i statističke analize i izvoditi neke, već toliko puta opjevane, ‘znanstvene’ zaključke (razina aktivacije, radno opterećenje, galvanski otpor itd.), već na osnovi iskustva i ‘zdrave’ logike, dotaknuti se osnova međusobnih odnosa između vječitih rivala – brzine i sigurnosti.

Nadalje, nećemo ulaziti u razjašnjenje pojmova poput neprilagođene, nedozvoljene, prekomjerne, nepropisne i inih brzina. Nećemo vam tvrdoglavo tupiti da morate poštivati ograničenja, voziti polako, objašnjavati vam da cesta nije pista i tsl. Daljnji tekst predstavlja samo osobna razmišljanja pojedinaca i nikako se ne može shvatiti kao poziv na kršenje zakona, podzakonskih propisa i ostalih akata iz, za ovu temu, relevantne domene. Zakoni su tu i dužni ste ih poznavati i poštivati. Hoće li to biti tako, ovisi jedino o vama.

Mi nismo nositelji zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti. Mi nismo policajci, a nismo ni vaši roditelji. No, za razliku od mnogih navedenih, mi smo ovdje za vas i želimo da uživate u svakom prijeđenom kilometru te da to činite s minimalnim rizikom od negativnih posljedica po vas i ostale sudionike u prometu.

Najčešći uzrok motociklističkih prometnih nezgoda je prevelika brzina? Ako želiš biti siguran vozač motocikla, vozi sporo? Motociklisti stradavaju zato što se tako brzo voze? Ma, gluposti… Ništa drugo nego hrpetina gluposti kojima smo gotovo svakodnevno izloženi.

Svi mi vozimo motocikle (ili nam je želja jednog ih dana imati). Kao vozači tih predivnih i nadmoćnih vozila, posve je razumljivo da si ponekad damo ‘oduška’, da činimo neke stvari koje drugi ne mogu i da u smo većini slučajeva vozački sposobniji (ili barem koncentriraniji) od ostalih sudionika u prometu. Stoga, bilo bi suludo uskraćivati vam takvu zabavu, prodajući lažni moral pod cijenom nekih opće-prihvaćenih, točnije nametnutih, društvenih normi i etičkih načela.

Problem prevelike brzine na žalost se krivo obrazlaže. Šire ramatrajući, problem nije u tome što se netko vozi prebrzo niti je velika brzina ta koja uzrokuje probleme. Problem su vozači sebi sami. Njihova brzina nije prilagođena njihovim sposobnostima i sposobnostima ostalih sudionika u prometu i u tome je cijela filozofija.

To što netko nema ama baš ikakvog pojma o vožnji i što ima reflekse poput mrtvog kanarinca, a umisli si da je nekakav svjetski as pa po gasu i okolnim ljudima gazi, dere, praši i pokazuje kako zna sve osim što ne zna ništa, nije razlog zbog kojeg netko ima pravo zaključiti kako je brzina bila kriva…
…za ono dijete koje je izgubilo život… Nije ju prilagodio niti sebi – niti tom djetetu. Vozač je kriv – nije brzina i nije dijete! Da još jednom ponovimo?

Mnogi ljudi vozače motocikla smatraju opasnim zbog njihovog nepoštivanja brzine kretanja. Pa da čovjek ne povjeruje. Osobito kad znamo da više manje svi vozači voze različito od ograničenja. Ponekad više, ponekad manje od dozvoljenog. Uzmimo k tome činjenicu da su nerijetko ograničenja brzine u najmanju ruku besmislena, da ne kažemo opasna, jasno je što mislimo o njima (i ograničenjima i zatupljenim vozačima automobila :-)).

Slijepo poštivanje ograničenja brzine prilično je besmisleno. Ograničenja bi trebalo shvatiti kao informaciju o stupnju opasnosti određene dionice, iako ne kao pravilo. Neiskusnim vozačima savjetujemo da se striktno drže ograničenja brzine! Iskusan i dobar vozač motocikla, zna kolika je brzina u kojim okolnostima sigurna.

Srednja brzina kretanja

Neovisno o ograničenjima, vozila u prometu kreću se nekom prosječnom brzinom, bila ona veća ili manja od dozvoljene. Ta brzina zove se srednja brzina kretanja. Drugim riječima, srednja brzina kretanja je brzina kojom se kreće najveći dio vozila u prometnom toku (cca 85%). Ta je brzina ujedno i najsigurnija brzina kretanja. Opet, to ne implicira nužno ugrožavanje sigurnosti porastom ili smanjenjem brzine, ali predstavlja dobru sigurnosnu osnovu manje iskusnim vozačima.

Silina udar(c)a

Često čujemo kako porastom brzine kretanja, sebe izlažemo višestruko povećanom riziku nastanka prometne nezgode. Činjenica je da se porastom brzine povećava kinetička energija (proporcionalno kvadratu brzine kretanja) te je i kolizija dva objekta to jača što je brzina veća. To je točno, no već s 30 km/h je dovoljna da vas ubije. Posve je svejedno hoće li vas ‘prelomiti’ jednom ili tri puta. Drugim riječima, dovoljna je da vas ubije u maloj prometnoj uličici ako se vozite 60 km/h, jednako kao i na autocesti pri 200 km/h. Osim što je rizik nastanka nezgode u slučaju autoceste manji. Ne treba ovo shvatiti bukvalno, ali očito je na što smo željeli skrenuti pozornost.

Dakle, brzina je relativna, kao i opasnost koja iz nje proizlazi. Velika brzina u neprimjerenim okolnostima, istina, može lako dovesti do katastrofalnih posljedica, no vrlo je slična situacija i s premalom brzinom. Nadalje, nikako ne stoji tvrdnja da porastom brzine nužno povećavamo rizik sve dok znamo dobro procijeniti na kojim je dionicama koja brzina sigurna.

Policija trenira strogoću

Naglasak u gotovo svakoj akciji policije i drugih mjerodavnih službi/institucija, u vidu smanjenja rizika od nastanka prometne nezgode, smanjenje je brzine kretanja prometa. Obzirom na sve navedeno, kao i rekli bismo primitivan ali uvriježen način razmišljanja, to nas uopće ne čudi. Dodajmo k tome "stručnjake" koji donose zakone, kao i one koji ga provode, situacija je zapravo katastrofalna.

Srednje brzine kretanja prometa na hrvatskim cestama znatno su više od limitiranih (utvrđenih Zakonom). Ograničenja brzine, okvirno, ne poštiva svaki drugi vozač. To su činjenice.

Međutim, činjenica je i da ćete nerijetko biti zaustavljeni od strane policije zbog zapravo neznatnog prekoračenja brzine ili zbog nešto većeg prekoračenja, ali na dionici notorno besmislenog ograničenja. Naravno, to ćete sve masno platiti. Znate, novac je novac, a vi ste samo ljudi.

Policijski službenici trebali bi više pažnje posvetiti vozačima koji voze brzinom većom od dozvoljene ali ujedno i neprilagođenom sigurnosnim okolnostima (primjerice, vožnja 70km/h pored škole, nasuprot 170km/h na određenim dionicama avenija gdje je najveća opasnost da vas pogodi leteći puž, ili pak vožnja 120 km/h kroz centar grada, nasuprot 250 km/h na praznoj autocesti).

Malo razmišljanja o tome, o smislenosti ograničenja, odnosima s uvjetima na cesti, vremenskim prilikama, vremenskoj fazi dana, školskim praznicima i tsl. ne bi bilo na odmet.

Drugim riječima, trebali bi više kažnjavati one koji neposredno ugrožavaju sigurnost sudionika u prometu, a manje one koji se samo zabavljaju ne ugrožavajući ikoga osim, eventualno, sebe.

No, proći će još mnogo vremena prije nego počnemo živjeti u toj bajci, jer žabe se ne pretvaraju tako lako u prinčeve. Probajmo stoga zaključiti ovu temu, uživati u vožnji kakvu mi želimo te čuvati sebe i druge – jer to nitko neće činiti umjesto nas.

Zaključak

Vozite 100, 200, 300 km/h, ukoliko tako želite, vozite koliko god ide, ali tamo gdje možete, kada je sve jasno, kada nema ostalih i tamo gdje se oni ne mogu iznenada pojaviti. Samo zapamtite, sve dok niste u stanju voziti 20 km/h tamo gdje ne ide, vi ste mrtav čovjek, a uz vas…

…i ono nevino dijete koje je trčalo za loptom.

Samo gas? Prosudite sami…

Share

About Author

admin