Moto priče 2005 — 03 siječnja 2005 -

Vozačko iskustvo mladih vozača česta je tema u svim mogućim medijima , pa sam odlučio napisati svoje mišljenje o tome. Prvo da nešto napišem o sebi i mojem moto životu. Imam 17 godina i moj moto život nije jako dugačak , motor sam počeo voziti tek prije 4 godine kad sam prvi puta sjeo na motor (Tomos automatic) na jednom rođendanu , i to je bila velika prekretnica u mojem načinu života. Od tog trenutka totalno sam zaražen motorima i motori su jednostavno dio mene. Na samom početku većina ljudi nije to ozbiljno shvaćala i mislila je kako nisam normalan  , pogotovo moja obitelj iako je moj djed cijeli život vozio motore, ali samo zato da može ići na posao. Prvi moj motor je bio Tomos APN i u to vrijeme mi je bio «ZVIJER» , naravno cijelu godinu sam naporno učio i na kraju se trud isplatio. Položio sam za «H» kategoriju i APN-a sam vozio dvije godine i prošao s njim 12000 km bez i jednog pada i stvarno je motor služio svrsi. Vrijeme me uopće nije diralo , bilo da je bio snijeg , kiša ili da je temperatura bila debelo ispod nule redovno sam se vozio. Motor mi je fakat bio potreban jer sam stalno išao na probe plesa, a nekad sam se zaletio i do Varaždina u školu koji je od mene udaljen 50 km. Udaljenost mi nikad nije predstavljala problem i bio mi je gušt voziti se malo dalje. Polagano mi je APN počeo biti dosadan pa sam počeo isprobavati razne akrobacije i ubrzo sam naučio voziti po zadnjem i osjećaj je zakon. Nakon toga kupio sam apriliu RS 125 Vale Rossi replicu ali rabljenu 98′ godište, baš sam tu htio i nijednu drugu i tu su počeli problemi. Rabljeni motor i to još i dvotaktni, treba puno ulagat i popravljat, a o cijenama me uopće strah razmišljat. Meni je jasno da su takvi motori osjetljivi jer su dvotaktni i rade na visokim okretajima, ali treba to objasniti cijeloj obitelji, pa se tu javlja djeda «Stari motorista» pa uspoređuje svog MZ-a s mojom Apriliom i tu nastaju problemi. Nije ni meni sve jedno dat tolike novce, a stalno se kvarovi javljaju. Popraviš ovo ode ti ono, a pogotovo boli kad se sjetim ljetnih praznika koje sam proveo radeći «zidariju» po onom paklenom suncu dok su se drugi kupali i sunčali a ja rinto ko vol. Na kraju sam izvukao pouku da imam premalo novaca da bio vozio loš i stari motor, ali nema veze napravio sam polu – generalku i motor ide kao lud i kroz zimu sam napravio 6500 km, čak sam se vozio na staru godinu. Prošao sam puno kilometara bez pada, i onda je došao i taj dan, dan prvog pada. Imao sam stare izlizane gume i na poledici sam malo jače zakočio i «parkirao» motor ispred lokalnog birca u velikom stilu u ležećem položaju, ali sva sreća bez posljedica. Obitelj se priviknula na to da vozim motor i sad je to normalna stvar (za sad još) čak su imali i oni koristi od motora jer svako malo treba nešto negdje dostaviti pa tu ja nastupam. Kao i sa APN –om tako i s aprili-om sam počeo isprobavati razne akrobacije i jednostavno uživam u svakom trenutku provedenom na motoru. Teško bih mogao živjeti bez motora , ali da ga moram prodati jer trebaju novci za nešto jako važno prodao bih ga ali teška i tužna srca.  Sad mi je velika želja da si kupim Yamahu R6 , ali samo novu, i opet bude ista priča, kako skupit lovu, zanovijetanje obitelji «to ti je prejako, pa buš se razbil…», i slične stvari. Al nema veze, polagano ih budem pripremao za dolazak novog «ljubimca».
Sad da nešto napišem o iskustvu općenito. Svakog dana čitamo u crnoj kronici i slušamo na radiju, «mladi vozač motora poginuo…», «mladi vozač napravio tešku prometnu nesreću» i slične vijesti. Moje mišljenje je da nismo uvijek «mi» mladi krivi, i da nije potrebno biti bez iskustva da napraviš neku glupost na cesti. Ima puno starijih osoba s «puno iskustva» pa opet rade takve gluposti na cesti da ti mrak padne na oči. Istina je da stariji vozači imaju više iskustva od nas mladih , ali mislim da bi se vozači bilo automobila , kamiona , autobusa ili motora trebali dijeliti na dobre i loše. Napravio sam kakvih 30 000km sveukupno s motorima i doživio svakakve događaje na cesti. Nije mi se jednom desilo da pretječem automobil koji se vozi 60-70km/h, i onda se frajer hoće ganjat kad ga hoću zaobići  i ne odustaje, a 125-aci nisu u velikoj prednosti od malo jačeg auta, pa ako si dosta lud ili hrabar ideš se ganjat a ak nisi pustiš budalu nek ide. To mi se od svega naviše zamjerilo i zato imam još veću želju za jačim motorom da takve gluposti izbjegnem. Nadalje , novi zakon bi trebao smanjiti prometne nesreće tako da mladima stavlja razne «blokade» odnosno zabrane. Ajd s jedne strane i toleriram to al do neke normalne granice , opet s druge strane mi smeta jer opet samo mi mladi naje*emo , a djede i bake prođu bez ograničenja. Mislim da je svima jasno da starije osobe isto imaju svoje mane , kao npr. sporiji refleksi , gubljenje koncentracije i sl. Novi zakon ima puno rupa i propusta i mnogi ljudi su oštećeni. Npr. Po starom zakonu za «H» kategoriju može polagat osoba s 13 i pol godina a s 14 dobije vozačku , to je bilo ok i to nema greške , ali sad su oštećeni naši najmlađi vozači , to se odnosi na one koji su krenuli polagat po starom zakonu a položili su po novom , ili su neki i položili po starom ali nisu imali godine. Koliko ja znam kad dobiješ ovjeru za položen ispit od ispitivača kod polaganja ona vrijedi godinu dana a nakon toga ako ne podigneš vozačku kao da nisi položio. Tu se sad javlja problem jer po novom zakonu osoba treba imati najmanje 16 godina da bi dobila prvu vozačku, a neka je netko položio sa 14 trebaju mu dvije god. čekanja da može podignut svoju vozačku , a nakon dvije god. ovjera ne vrijedi više i nema vozačke , nema novaca koji su utrošeni u obrazovanje vozača. Ima još puno toga ali neću biti dosadan. Eto to je moje mišljenje i iza njega stojim. Imam 17 i pol godina ali i ja imam pravo na svoje mišljenje. Ispričavam se ako sam nešto krivo napisao ili nekog uvrijedio.

Pozdrav!!!
By: Burnout
(born to be wild)
 

Share

About Author