Emil u naletu na ZX10R-u. Po prvi puta pravi izlazak iz zavoja. Drugi dan sam se sa ekipom odlučio na sličan pothvat samo nas je sada išlo puno više i na testu smo imali Suzukija GSXR-600. Do Zagorja sam vozio svog R-a i Danijelu iza sebe koja nije baš uživala. Naime, sic je puno udobniji nego kod recimo nove R1 ili kod Firebladea, ali nemjerljiv sa sicem na Suzukiju. Položaj nogu je dosta visok i zamoran, a široki rep motora, stalno pritišće listove pa nakon nekog vremena dolazi do bolova. Jedini način da se to izbjegne je da suvozač sjedi sa raširenim nogama. To je izvedivo kad je brzina manja, ali kad brzina poraste, ne znam kako će tada biti. U Zagorju je na Kawasakija sjeo Emil sa Tinom, a ja sam prešao na novog GSXR-a 600 koji nam je na testu. Tako je kilometre iz Zagorja do Zagreba nabijao Emil, a ja sam malo testirao Suzukija po staroj Zagorskoj magistrali. Motor ide i leži odlično, no o tome ću više pisati u testu. Suvozač se ne osjeća na motoru. Danijela se dobro zabavljala. Stvarno lijep rep motora. Danijelin smiješak govori sve. Kada smo došli do mnogima poznate osmice kod Zaprešića. Odlučili smo tamo opaliti par fotki i isprobati Kawasakija i Suzukija u malo ekstremnijim situacijama. Osmica je odlična za to po pitanju zavoja i asfalta, jedino je vrlo nezgodna po pitanju sigurnosti. Kompletni dio gdje se može lijepo voziti, ograđen je sa metalnom ogradom. Ne moram niti pisati što bi se desilo da je došlo do eventualnog pada. Na Suzi u jednom od zavoja. Više slika u skorom testu GSXR-a 600. Zbog sigurnosti, motorima nismo išli do «kraja», ali smo se lijepo upuštali u zavoje. Suzuki se na odličnom asfaltu, ali na pomalo grbavim zavojima pokazao boljim od Kawasakija. On je cijelo vrijeme malo «miješao» i nije bio čvrst kao Kawasaki, ali je puno bolje upijao svaku rupicu na asfaltu. Kawasaki se od njih odbijao i svaki puta nas malo izbacio iz putanje. Malo neugodan osjećaj. Na jedinom ravnijem zavoju koji nema rupa, Kawasaki je pokazao svoju nadmoć. On jednostavno ide kraćom putanjom od Suzukija bez obzira što je teži. Kada se legnete u zavoj, jednostavno imate osjećaj da ga bez problema možete još uvući u zavoj. Još nisam vozio motor koji je toliko oštro rezao zavoj. Problem sa pretvrdim ovjesima za cestovnu vožnju ću probati malo podesiti. Pošto prednja vilica ima dovoljan hod (vidi se po tragu do kuda potone) stvar je vjerojatno u kompresiji. Stara Krapinska magistrala je idealno mjesto za podešavanje jer je jako zavojita i dosta grbava. Kada se motor podesi da tamo dobro leži, onda nema straha od drugih cesta. Za stazu jer vjerujem tvornički setup idealan. Nakon izmjenične vožnje Kawasakija i Suzukija, i Emil i ja smo zaključili da se Kawasaki ponaša kao lakši motor od Suzukija. Bit će stvarno strahovito voziti tako okretan motor sa toliko konja. Pa i nije tako mali. Ispred restorana "Bibi". Sve u svemu, još jedan dan razrade je završen i na instrument ploči piše 360 kilometara. I nije baš nešto. Kako bi natukao kilometre što brže, već idućeg dana sam odlučio poduzeti drastične mjere. Put do mora i nazad i to preko Otočca i Senja, do Rijeke i nazad do Zagreba. Motor mi je sada već odlično sjeo. Nekako sam se u taj mali prostor stisnuo, našao idealan položaj i udobno se smjestio. U 400 km koje sam napravio taj dan, nije me zaboljelo ništa. Sav onaj strah da će motor biti prenaporan i da neću sa njim moći ići na malo duži put, bio je bespotreban. Jedini detalj koji malo smeta je taj tvrd ovjes zbog kojeg nakon nekog vremena počnu boljeti leđa. No ništa zabrinjavajuće. Pošto sam veći dio puta proveo na autocesti imao sam priliku isprobati vizir. Kada se povučem skroz do suvozačevog sica i kada se legnem na rezervar, uspijem se sakriti iza njega, no u takvom položaju nije moguće dugo voziti. Na stazi je za par ravnih dijelova, možda i dovoljan, ali mislim da će ga mnogi trkači mijenjati sa višim vizirom. Dan nakon moje vožnje Emil je motor vozio u Karlovac u KMS na prvi servis i isprobavao je istu stvar. Makar je malo niži od mene i on je imao problema sa skrivanjem ispod vizira. U pokušajima je uočio jednu drugu vrlo interesantnu stvar. Sa ujednačenim gasom, podignut iza vizira, motor mu je išao 135 km/h, kada se sagnuo i zadržao isti gas, brzina je poletjela na 158 km/h. Da se uvjeri da gas nije dirao, par puta je pokušao istu stvar i dobivao je svaki puta isti efekt. Uz to je primijetio da je motor dosta osjetljiv na bočni vjetar. Samo lagani udar je dovoljan da se motor zanese za pola metra u stranu. To i nije baš neka pozitivna informacija. Eto, to su «u kratko» bili prvi dojmovi na Kawasakiu ZX-10R. Motor je sa 1000 prijeđenih kilometara na prvom servisu, nakon kojeg ga čeka još 500-tinjak kilometara do konačnog otvaranja kompletnog gasa. Moram priznati da jedva čekam, jer ono što motor radi između 4000 i 7000 okretaja je jako impresivno, a tu mu se snaga tek počinje razvijati.