Savjeti i škola vožnje — 09 ožujka 2012 -
Dragi naši, sunčeko vani sija sve jače i sve duže, i sve smo omamljeniji njime, zove nas na svježi zrak i istodobno uspavljuje, jer nakon duge zime i velikih hladnoća naša tijela žele mirovati i upijati svaku zraku… To je vrlo opasna situacija za sve vozače, a osobito za nas, ljubitelje labilne ravnoteže na dva kotača. Jedva dočekamo da ponovo zajašemo naše metalne konje, naša mnogima jedina i rijetka zadovoljstva u ne baš ružičastom životu, i napunimo dušu sa osjećajem slobode.

Problem nastaje odmah u startu – mnogi u tom napajanju duše nemaju mjere, ne poznaju i ne žele si postaviti granice, a kada tome pribrojimo i nerazrađenost tijela od dugog zimskog mirovanja, nedostatak koncentracije, te ponovno hvatanje onog osjećaja i rutine, tj. lakoće osnovnih operacija, položaja i radnji u prometu i sa motociklom – dolazimo do opasnog cocktaila koji neminovno čini da je nekim nesretnicima sezona vožnje gotova prije negoli je stvarno i započela.

Ovaj tekst nije lijep, ne bavi se lijepim stvarima, i ne sadrži lijepe fotografije.

No kako svaka fotografija ipak govori više od 1000 riječi, a princip šok-terapije je još uvijek onaj koji pali, htio bih samo da pokušate zamisliti sebe i svoj motocikl u istoj situaciji; ne bi vam bilo drago, zar ne? I zato, da se to nikada i ne bi desilo, želim samo poručiti da se odmah, od prve sekunde sjedanja na motocikl, ne opustite, ne podilazite strastima brzine ili čistog gušta, i da ne budete onaj koji misli da će dolaskom na cilj minutu ili deset minuta ranije profitirati u životu… i tih deset minuta je puno, puno manje od tjedana, mjeseci ili vječnosti nakon toga kada ne bi mogli niti sjesti na motocikl, a kamoli se voziti.

Zato pamet u glavu, sretan početak vožnje, a sada slijedi i kratka pričica vezana uz ove fotografije – njezin cilj je samo da vas potakne na malo promišljanje, i na trajno memoriranje zaključka kojega ćete donijeti nakon toga…

Dan lijep, sunčan. Motociklist, natjeravajući svoju klasičnu ljepoticu od stare VFR-ke, daje si gušta, a bajk ide, presretan što je i on konačno, nakon dugih, hladnih tjedana u garaži, napokon dobio priliku da «protegne» ležajeve, amortizere, da promiješa ulje, propuše ventile i filtere… motociklist gušta, siguran u sebe i u svoju poziciju onoga koji «ima prednost», vozeći glavnom cestom. Taj gušt mu je branio da pogledava na brzinomjer, opijen zadovoljstvom i smiješkom "oko glave" ispod kacige, a jaki stroj je lako nabrao 145 km/h. Istodobno, sa jedne pokrajnje ulice, vozač automobila, tipično bahat i samouvjeren u svoju neranjivost unutar oklopa od lima, i stabilan na svoja 4 kotača, mobitelom dovršava planiranje svojeg dana. Pored njega sjedi njegov susjed kao suvozač – i on treba nešto «srediti» u gradu! Misli su im usredotočene na posao i obaveze, dok na cestu ili prometne obaveze niti ne misle, to je nekako «uvijek manje važno, bez problema, to ide rutinski»… trebalo je ići i tada kada se uključivao u promet, kada – kao i većina vozača automobila – nije baš pozorno pogledao dolazi li tko cestom, već je letimičan pogled, dovoljan samo da uhvati nešto veličine automobila ili veće, odradio svoje…

Njegova lakomisleno ponašanje za volanom i nedostatak pažnje, pomiješan sa guštom opijenim vozačem motocikla (koji uslijed velike brzine i nije imao neko posebno dugo vrijeme za reakciju kada je vidio da će mu automobil oduzeti prednost svojim nepropisnim uključivanjem sa sporedne na glavnu cestu), rezultirale su stravičnim sudarom. Sama udarna energija motocikla pomaknula je taj VW Golf dvadesetak metara bočno od mjesta gdje je stajao u vrijeme udara. Svo troje sudionika u prometu bili su trenutno mrtvi – oboje u automobilu i vozač motocikla. Nebitno je tko je to bio, gdje je to bilo, te kada se događaj dogodio – jer se takove situacije događaju i najčešće izbjegavaju svakodnevno.

A prometna policija je rezultate ove priče samo izložila na svojem štandu na jednom sajmu, u okviru svoje tradicionalne akcije o sigurnosti u prometu.

Ovo je sudar motocikla i auta. No gdje je motocikl??

Pogledajte ove fotografije više puta, a onda ih pokažite i vozačima automobila koje poznajete, a na njih uputite i vozače motocikala. Jednostavno, kao i kod svih teških tragedija i velikih nezgoda, krivica je uvijek na cijelom spletu okolnosti, jer istina nije nikada baš jako jednostavna i baš jako jednostrana.

Ljudi, sezona počinje. Čuvajte se. I nikad, ali nikad – ne razmišljajte guštom, hormonima, ili bilo čime drugime osim glavom, i to onom hladnom i čistom od bilo kakovih stimulansa.

Sunce je vani, cesta je sve toplija, a i makina nas tiho zaziva iz garaže…

Share

About Author

admin