Pojavljivanje koncepta Hypermotard, sada već davne 2005. godine značilo je za Ducati prekretnicu predstavljanjem proizvoda kakvog do tada još nije bilo na tržištu. Brojne pozitivne reakcije dovele su do toga da dvije godine kasnije krene serijska proizvodnja. Nova generacija Hypermotarda, uz brojne tehničke novosti i potpuno novi dizajn, proširena je na način da su uz osnovni model htjeli dobiti i uglađeniji motocikl, pogodan za svakodnevu upotrebu i vikend putovanja ali i s prepoznatljivim Ducati sportskim osobinama. To su i učinili, dali mu naziv Hyperstrada i time otvorili segment cross-over motocikala.
Hyperstradu deklariraju kao motocikl koji sadrži divlji supermoto duh Hypemotarda i Touring osobine… ne možemo reći Multistrade ali ciljane putne osobine su očite obzirom na opremu kojom se razlikuje od Hypermotarda. Dominantni bočni koferi, udobnije sjedalo, povišeni upravljač, mali vjetrobran, centralni nogar, izmjenjene mape i još poneki detalj jedine su razlike u odnosu na Hypermotarda. Da li su time dobili putni motor? Instinktivni odgovor bi bio negativan, što smatramo pozitivnim, jer se viđeno i probano kosi s uvriježenim poimanjem klasičnog touring motocikla a gubljenje sportskih obilježja poput tvrdog ovjesa i divlje ćudi motarda sigurno ne bi pozdravili. Međutim, ovo je crossover i kao takvog ga treba shvatiti: može biti i touring ali nije mu to osnovna namjena. Zapravo, nešto je potpuno novo za što još niti ne znamo kako će biti percipirano.
Nova generacija dizajna kojeg Hyperstrada dijeli s Hypermotardom, većim dijelom se temelji na prethodniku koji je u mnogim detaljima moderniziran. Okvir je i dalje klasično rešetkasti i nosi Testastrettu zapremine 821ccm, koja razvija 110KS/89Nm pri 9.250/7.750 okretaja. Međuosovinski razmak je povećan kako bi se dobila mirnoća pri većim brzinama, za prednji ovjes Hyperstrade izabrana je Kayabina upside-down vilica promjera 43 mm a straga Sachov podešavajući amortizer na mono vilici. Ukupna težina iznosi 181 kg. Kočnice su iste na zadnjih nekoliko motocikala koje smo vozili bez obzira iz koje tvornice izašli, provjereni Brembo s diskovima od 320 mm naprijed i jednim od 245 mm straga. Ni na Hyperstradi na njih nemamo zamjerke. Kontrolni instrumenti osim uobičajenih lampica ističu LCD koji, iako ne velike površine, sadrži sve informacije koja vam u datom trenutku trebaju. Oba svjetla su novo dizajnirana i koriste LED tehnologiju, stražnje u potpunosti, prednje samo u poziciji. Standardni ispušni lonac izgleda sasvim pristojno i proizvodi isti takav zvuk, međutim, stara smo škola i preferiramo formulu Ducati + Termignoni. Preferirali bi još više kad bi mogli dodati i suho kvačilo ali očito se vremena mijenjaju…
Ergonomija Hyperstrade je možda najupitnija točka kad ju se promatra kao touring motocikl. Sjedalo je tako dizajnirano da nemate previše mogućnosti pomicanja, upravljač povišen i širok, a oslonci za noge su prilično povučeni unatrag. Rekli bi, standardni agresivni supermoto položaj vozača koji se baš i ne uklapa u sliku putnog motocikla. Dojam se još pojačava čim krenete, u našem slučaju odmah na Sport mapi, jer nova Testatretta stvarno „čupa“. Usporedbom na papiru bilo je već za očekivati nešto slično jer su osjetno manjom zapreminom snagu jačeg, sad već i prošlog Hypermotarda 1100, premašili za dodatnih 15 KS. Veliku ulogu odigrala je i elektronika koje na Hyperstradi ne nedostaje. DSP ili Ducati Safety Pack sadrži ABS u dva regulacijska moda te Traction control s podešavanjem u osam različitih stupnjeva osjetljivosti. Hyperstrada nudi vozaču izbor od tri mape paljenja koje ovaj puta podsjećaju na nekadašnje igrice na PS-u, gdje pored reguliranja ispoljavanja snage u paketu putem ride-by wire tehnologije dobivate i programirane postavke ABS-a i TC-a. Mapa s najjačim ispoljavanjem snage naziva Sport ima podešen TC na način da što kasnije „blokira“ kotač od proklizavanja pri otvaranju gasa te ABS koji se aktivira tek pri ekstremnom kočenju. Na slijedećem, slabijem modu, Touring, snaga je i dalje 110 KS ali ručica gasa više nije tako osjetljiva. Kad kažemo osjetljiva onda to stvarno i mislimo jer u Sport modu se osjeti svaki milimetar i što traži određenu dozu opreza. Treći mod je Urban koji dozvoljava ispoljavanje simboličinih 75 KS a ABS i Traction control rade kad ih malo jače pogledate. I to ponekad ima svojih čari.
Hyperstrada se vozi kao što i izgleda, brzo i okretno. Sa široko postavljenim upravljačem i naprijed pomaknutim tijelom djeluje izuzetno lagana na prebacivanju no detalj na kojeg smo posebno osjetljivi, još od prvog Hypermotarda, „nedostatak“ je inicijalnog povjerenja u prednji kraj jer imate osjećaj da sjedite doslovno na prednjem kotaču. Osjećaj je to koji relativno brzo prođe odnosno potrebno je kraće vrijeme prilagodbe kad vidite da motocikl ide zadanom putanjom. Pri većim brzinama bi očekivali da „padobranski“ položaj tijela stvara probleme ali to se ne događa u mjeri koja bi zahtjevala kritiku iako je u tim trenutcima grčevito držanje rukama i nogama obavezno. Serijske gume, profilom koji apostrofira putnu filozofiju, nisu bile namjenjene nama preferiranom načinu vožnje no nisu nam niti kvarile druženje sa Hyperstradom.
Zaključak po pitanju ostvarenih putnih osobina i dalje ostavljamo otvorenim, dok sa sigurnošću možemo utvrditi da su prepoznatljive Ducatijeve vrijednosti prisutne i na novoj Hyper obitelji. Ako bi jednu stvar morali istaknuti, onako, bez previše razmišljanja, bila bi to snaga no i svi drugi elementi odgovaraju poimanju jedne kvalitetne cjeline koja će vam pružiti uživanje u vožnji. Cijena Hyperstrade pozicionirana je između Hypermotarda i ekskluzivnijeg Hypermotarda SP i iznosi 103.939kn dok su se iz Ducatija već po običaju vrlo dobro pobrinuli za one koji bi htjeli personalizirati sebe i svoj motocikl bogatom ponudom iz kataloga dodatne opreme.
