Hrvatski motosport — 01 prosinca 2008 -

 

Kod brzinaca se više manje stvari znaju. Od početka ove sezone, teškom mukom prihvaćen direktor discipline Dean Grbac, napravio je neke pomake. Uz veliku pomoć Igora Eškinje, direktora Automotodroma Grobnik, uvedeni su besplatni treninzi na Grobniku tik prije Alpe Adria utrka. Na svim utrkama i onim u Hrvatskoj i onim voženim vani bio je nazočan delegat discipline, prijave iz tajništva su sve stigle na vrijeme i niti na jednoj utrci ove godine nije bilo upitnih stvari te je sve proteklo glatko i bez previše problema. Čak i kada se pred kraj sezone, katastrofalnim nesporazumom unutar same organizacije Alpe Adrie, desio problem oko diskvalifikacije 5 prvih vozača u klasi 125SP, direktor discipline je sa Igorom Eškinjom i upravom Alpe Adria utrka riješio probleme i vraćeni su bodovi vozačima. Vozači koji su nastupili na utrkama višeg ranga, odnosno, na utrkama Europskog prvenstva, dobili su ili još trebaju dobiti naknadu od saveza za putne troškove. Sve u svemu bilo je dobro, postignut je kompromis, direktor prihvaćen i sezona je odvezena puno bolje nego što smo se pribojavali prije početka sezone. No napravljeno je dosta posla i za iduću godinu. Alpe Adria prvenstvo sada u svome nazivu dobiva UEM predznak pa samim time ulazi u utrke višeg ranga što će uvelike pomoći onim najperspektivnijim vozačima da im se kroz iduću godinu od sredstava Hrvatskog Olimpijskog Odbora, pokušaju barem djelomično pokriti putni troškovi. Koliko novaca će to biti pitanje je, ali ono bitno, direktor discipline je postavio zahtjev, napravi proračun i poduzeo sve što je trebao da bi se nešto dobilo. Uz to, veliki trud se ulaže i u pronalazak sponzora preko kojega bi se uvelo plaćanje bodova vozačima i to ne samo onim najboljima, nego svima. Pošto je to veliki proračun, nadamo se da će direktor discipline uz pomoć sportskog i upravnog odbora, pronaći ta sredstva jer bi to disciplinu sigurno jako podiglo i dovelo na staze mnoge nove vozače.
 

Generacija 2008.

E sada zašto dvosjekli mač. Gledajuči ovo gore napisano, reklo bi se da je sve sjajno i bajno u brzincima. No je li to sve stvarno tako? Najveći problem se javlja u proračunima samih vozača. Cifre koje su nekad iznosile 50-tak tisuća kuna za PH sezonu, uz Alpe Adria utrke se utrostručuju. Koliko će vozača biti spremno da to financijski podnesu? Je li došlo vrijeme u kojem će samo sponzorirani vozači moći voziti i vrijeme u kojem će PH izgledati kao Alpe Adria prvenstvo? Da li je došlo vrijeme kada će timovi izgledati profesionalnije, i vrijeme u kojem ćemo dostojanstveno na stranim stazama moći prezentirati našu državu. Svi bi mi to jako željeli, no hoće li za to biti novaca? Hoće li direktor discipline uspjeti osigurati sredstva za nagrađivanje bodova, hoće li HOO odobriti dovoljno sredstva da se makar i najperspektivnijim vozačima nadoknade troškovi? Sa druge strane, što je sa onim malo manje perspektivnim vozačima kojima neće biti nadoknađeno ništa? Kako će sve to izgledati? Postavlja se pitanje, jesmo li sa PH malo ubrzali, jesmo li ga gurnuli korak ispred naših mogućnosti? Moguće, no što nam ostaje? Vratiti se korak unazad, vratiti utrke na nesigurne gradske ceste, maknuti utrke koje se voze u inozemstvu i u konačnici smanjiti troškove svih vozača? Oni sponzorirani, perspektivni će sigurno ići dalje, vozit će Alpe Adriu i neće imati vremena niti novaca za gradske utrke. Što napraviti? Ostaviti prvenstvo na višoj razini, voziti ga u sklopu Alpe Adria, a u gradove uvest nekakve gradske nagradne kupove iz kojih bi se pak trebali razviti neki novi vozači koji bi se  polako u konačnici  priključili prvenstvu. Ili pak te kupove nazvati prvenstvom, a oni koji si mogu priuštit više, da voze AA? Tu pak dolazimo do problema jer ti vozači moraju naći neke sponzore da im omoguće AA sezonu, a ako nisu vozili PH fali im jak naslov, poput prvaka ili viceprvaka države.
Što bi bilo ispravno? Sa jedne strane zbog financijskih situacija moglo bi otpasti puno vozača, a sa druge strane, mogli bi prvenstva vratit 3 godine u nazad. Jel ima netko odgovor na to vrlo škakljivo pitanje ? Rješenje bi sigurno bilo ono najoptimističnije. Da direktor discipline nađe sponzore za plaćanje bodova, da HOO da dovoljno sredstava da onim najboljima budu pokriveni troškovi, i još da u cijeloj priči Upravni odbor dovede utrke na televiziju i sa time digne popularnost sporta te da se vozači preko toga lakše snađu za sponzore. Kako će biti vidjet ćemo na prvim sastancima iduće sezone, ali već bi sada trebalo razmišljati o tome što mi zapravo želimo te bi trebali biti pametni u donošenju odluke jer krivi korak može uništiti disciplinu. Nadajmo se samo da svi ljudi koji su zaduženi za disciplinu, ali i za cijelu ovu granu sporta, rade svoj posao iz ljubavi i strasti te da će se svi zajedno maksimalno potruditi što više pomoći i olakšati onim najbitnijima, VOZAČIMA.
  
 
 
A Oldtimeri ? …
 

 

… što je sa oldtimerima ? Na forumu čitamo da postoje veliki problemi u disciplini. Neki bi prihvatili pravilnike Alpe Adrie, neki pak ne jer nemaju motor za to pa ispadaju iz prvenstva. Jedni bi van iz saveza i oformili novi, drugi ne bi ni u ludilu, a treći bi pak preuzeli postojeći savez. Sa svake strane neka nova informacija i priče se mijenjaju iz dana u dan. Ono što je cijelo vrijeme zajedničko, to je nesloga u toj disciplini. Neki se boje slične situacije kao u brzincima, da se ne ode predaleko, preprofesionalno, pa da se ne izgubi previše vozača. Drugi pak ne strahuju od nikakvog pomanjkanja te vrlo nadobudno slažu xy broj klasa. Neki pak klase rihtaju kako njima paše, a drugi odustaju od bilo kakvog truda, no svi zajedno imaju jedan veliki problem … fali im osoba koja će voditi disciplinu. 
 

Od  pojedinaca sam čak uspio čuti priču koja očito kruži da je za sve kriv Rogulić i njegova, kako je nazvana „diktatura“. Osobno sam dobro upućen u tu priču. Rogulić je možda malo krivo i naglo krenuo u čišćenja disciplina, no za pojedine stvari je i bilo potrebo čišćenje, no na kraju je maksimalno popustio i pristao na svaki kompromis. Prvo je utrkama vratio predznak „prvenstvo“, zatim je popustio po pitanju pravilnika i klasa, zatim je popustio i dozvolio da si disciplina sama nađe svoje vodstvo, ma u konačnici je dopustio sve, no disciplina je i dalje podijeljena i nije zadovoljna. Koje je tu rješenje? Za razliku od brzinaca, gdje trenutno nemam neki jednostavan i svima povoljan odgovor, kod oldtimera bi se stvari još i mogle posložiti. Potreban je samo jedan jedini čovjek koji će od nekoga dobiti vlast u svoje ruke i reći ovako nešto: „Prihvaćamo pravilnik Alpe Adria. Poput brzinaca, vozit ćemo prvenstvo Hrvatske u sklopu Alpe Adria i imati ćemo prave utrke. Svi motocikli koji zadovoljavaju pravilnike Alpe Adria, moći će nastupiti, a za sve ostale postoje gradske utrke i kupovi“. Ovo što se ovih dana može vidjeti u kalendarima, to je hrpa gradskih utrka koje, kada pričam sa meni bliskim vozačima, nitko od njih ne želi voziti. Na taj način bi se dobilo kvalitetno prvenstvo, a uz njega, nagradni gradski kupovi koji bi bili jako dobra zabava za publiku i za vozače. Bez presinga, bez prepucavanja, vozilo bi se opušteno i za gušt, a cijela priča ne bi izgubila na značenju jer bi sigurno privukla puno novih vozača. Možda bi se u te gradske kupove ponekad pridružili i brzinci, tko zna, no jedno je sigurno, bilo bi zabavno, a ono što mora biti ozbiljno, ono što moraju biti prave utrke i zvati se prvenstva, bile bi vožene u adekvatnim uvjetima i vozili bi ih adekvatni motori. Pitanje je sada samo tko bi se našao da tako nešto, realizira. Da lupi šakom o stol i da odlučno napravi taj potez. Problem je što to mora biti osoba koju neće smetati ogovaranje iza leđa, osoba koja će se pomiriti da ga pola discipline ne voli, a pola da ga jedva podnosi. Takva osoba, ako ima dobre ideje i jasne ciljeve, jedina može dovesti oldtimer disciplinu u red. Vjerujem da u redovima Oldtimeraša postoji takvih ljudi.
  

Share

About Author