Ostalo — 18 lipnja 2006 -

 

EC WOMEN
Utrke su na EP-u započele sa utrkom Djevojaka. Utrku je svakako obilježila aktualna prvakinja Europe Samuela De Nardi. Ona je na utrci odvozila nevjerojatnih 1:34.338 no i ostale su se držale više nego dobro. Tako se u klasi 1000 uz Samuelu na postolje popela Alessia Polita na drugom mjestu i Paola Cazzola na trećem. U klasi 600 borba je bila napetija jer je tokom cijele utrke Slovenka Urška Turnšek sa najboljim vremenom 1:40.481, u stopu pratila Nizozemku Iris Ten Katen, a Chiara Valentinni iz Italije je ipak bila neuhvatljiva.
 

Proglašenje klasa 600 Proglašenje klasa 1000
Rezultati klase EC Women

 
 

EC 125
Nakon cura, na startnu liniju su izašli oni najmlađi. Njihove naprede u narednim godinama definitivno treba pratiti jer borbu koju smo gledali u klasi 125, nismo vidjeli već jako dugo. Prvu polovicu utrke, za prvo mjesto su se borila čak 4 vozača. Najinteresantnije je svakako bilo gledati kako se Philipp Etzinger stalno izmjenjuje sa Robertom Lacalendolom, no tu su se stalno miješali Igor Kalab i najbrži po krugu Robert Andrei Muresan. Dva kruga pred kraj, Robert je odustao, a u samoj završnici, nekoliko metara pred ciljem, desila se nezgoda između Philippa Eitzingera i Roberta Lacalendola. Naime, Roberto je prije samog cilja zakačio zadnji kotač Philippa i doslovce odletio u zrak. Možemo reći da je kroz cilj prošao u zraku, a pošto je u tom trenutku bio odvojen od motora, prolaz mu se nije priznao. Stvarno šteta jer vodio je odličnu borbu cijelu utrku.
Za Hrvatsku je nastupio Marko Višak. Iako je kroz cilj prošao zadnji, naš Marko je još jako mlad i njegovo vrijeme tek treba doći. Marko već sada vozi 1:47, što je za klasu 125 u tim godinama respektabilno vrijeme.
  

Rezultati klase EC 125

 
 

EC Supersport
 

Loris Valjan na startu sa Migo Moto racing timom.

 

Dolazi na red utrka dana. Najjača klasa na prvenstvu, klasa Supersport. Ono zašto je svima nama ova utrka bila najinteresantnija je Pole Position našeg Lorisa Valjana i nevjerojatno vrijeme prve kvalifikacije, 1:30.895. Napomenut ćemo da se kvalifikacijski treninzi voze na kvalifikacijskim gumama i zbog toga se odvoženo vrijeme ne priznaje kao rekord, inače bi Loris ne samo skinuo rekord staze u toj klasi, nego bi konačno prešao i davno postavljen Hrvatski rekord od Jože Drmeša. Svi smo se nadali da će Loris Vrijeme probat odvozit i na utrci. Utrka kreće, svi pogledi su bili uprti u našeg Lorisa, starta fenomenalno i iz drugog zavoja izbija prvi. Grupa odlazi iza brda i gube nam se iz vidokruga. Slijedeće što čekamo je spuštanje u rupu gdje ih ponovo vidimo, no … nema Lorisa, fali nam onaj prvi, onaj žuti, onaj najbrži. No Lorisa nema, pao je u Riječkom zavoju. Stvarno peh. Migo Moto racing team je odradio savršen posao. Motor je bio pripremljen kao nikada do sada no očito je na Lorisa presing bio preveliki. Odlično vrijeme, jaka konkurencija, domaća publika, mogući rekord staze i najviša stepenica na postolju, sve je to bilo na Lorisovim leđima. Veliki pritisak od kojeg je očito popustio. U Riječkom mu je pustila stražnja guma i motor ga izbacio iz sjedala. Loris je zadobio potres mozga no ono bitno, ništa nije polomio. Razgovarali smo sa Miljnekom Gojićem, Lorisovim menagerom. Vidio se sa Lorisom, kaže da je dobro a svima poručuju da idu dalje. Da je i ovo bila jedna dobra škola, a ono najbitnije, na kvalifikacijama su pokazali koliko mogu, sada ih samo treba prestat pratit ta loša sreća i polako počet pripreme za iduću sezonu. Za ovu je preostalo samo nekoliko utrka tako daje za Lorisa sezona praktično gotova.
  

Kod Lorisa u boksu bilo je radno ova tri dana.
 

No vratimo se na kratko na utrku koja bez Lorisa definitivno nije bila ista. Imati četvoricu vozača koji voze 1:32, pa odmah iza njih još trojicu na 1:33, a najsporijeg na 1:38, govori samo da je konkurencija jaka i da će biti vrlo žestokih borbi. Ona glavna se ipak vodila na vodećim pozicijama. Andrea Di Vora, Diego Giugovaz, Josep L. Aldoma i Guglielmo Tarizzo bili su nerazdvojni tokom prvog dijela utrke. Nakon nekoliko krugova, Andrea Di Vora je uspio držati najjači ritam i lagano se izdvojio od skupine, no trojac iz je čekala žestoka borba. Stalno su se izmjenjivali a na kraju su kroz cilj prošli na razmaku od svega 0.4 sekundi. Tako je pobjedu odnio Andrea Di Vora, drugoplasirani je kroz cilj prošao Diego Giugovaz, a treću poziciju je izborio Josep L. Aldoma. Odlična borba i fenomenalna vremena. Bilo bi intreseantno vidjeti kako bi se naš Loris nosio sa tom konkurencijom.. Napomenut ćemo da je četvrto plasirani Tarizzo, oborio Valjanov rekord staze postavljen prošle godine. Lorisovo vrijeme tada je bilo 1:32.622, a Tarizzo je odvozio 1:32.584. Da naš Loris nije pao, taj bi rekord bio sigurno ispod 1:32.
  

Rezultati klase EC Supersport

 
 

EC 250 
 
Nakon Supersporta, uslijedila je utrka klase 250. Kakva vožnja. Kakvi motori. Nevjerojatno je bilo gledati kao ti dečki prolaze kroz zavoje i gdje im je na stazi mjesto kočenja. Utrka se sastojala od dva dijela jer se nakon četvrtog kruga desio pad zbog kojeg je utrka prekinuta. Preostalih 8 krugova, borbu su vodili Alvaro Molina i Nicklas Cajback. Pobjedu je odlućio zbroj bodova jer je u prvoj utrci Alvaro vodio 0.4 sekunde, a u drugoj je Nicklas nadoknadio smao 0.2 sekunde. Tako je u zbroju ipak pobjedu slavio Alvaro. Iza njih se također vodila žestoka borba za treće mjesto. U borbi su bili Steve Jenkner, Michal Filla i Omar Menghi. Na razmaku od svega nekoliko desetinki, treći je kroz cilj ipak prošao Jenkner.
  

 

Rezultati klase EC 250

 
 

EC Stocksport 600
 
Od brzinaca je ostala još klasa Stock. Na start su izašla naša tri vozača. Dražen Kemenović, Mislav Perkušić i Zoran Arnautović. Od onih najbržih, falili sunam Luigi Aljinović i Mato Posavčić. Luigi je u biti trebao voziti klasu Supersport no odustao je od nastupa. Naš najbrži je na ovoj utrci bio Dražen Kemenović. Kemo je dosta oscilirao ovih godina no u ovoj utrci je odvozio 1:35.935 i pokazao da je i dalje ozbiljan konkurent i da na njega i te kako treba računati. Kemo je tokom cijele utrke vodio opasnu borbu sa petoricom vozača. Stalno su se izmjenjivali no Kemo se nakon 12 krugova ipak uspio izdvojiti i napraviti neuhvatljivu razliku. Iza te grupe nalazila se grupa u kojoj su pak glavni akteri bili Arnautović i Perkušić. Arnautović je cijelo vrijeme u stopu pratio Stefana Kerschbaumera no kad ga je konačno prešao, to isto je napravio i Perkušić. Predzadnji krug Zoran griješi na kočenju u Zagrebački i to koristi Perkušić i prelazi ga. No prijeđimo malo sa predzadnje pozicije na one najbrže u utrci.
  

Dražen Kemenović Mislav Perkušić

 

Sad kad smo riješili nama najvažnije, naše vozače, posvetimo koju rečenicu prvima. Mitja Emili i Gabor Rizmayer su vozili pravu borbu. Mislim da su im se pozicije mijenjale svaka 4 kruga. Sve to je na pristojnoj razdaljini pratio Wolfgang Kerbl no ipak je bio predaleko da bi išta poduzeo. U zadnjem krugu, na kočenju u Zagrebački Gabor prelazi Mitju no na samom ulazu u zavoj griješi i gađa u ler između četvrte i treće brzine. Motor počne roštati Gabor skoro pa staje. Tu naravno iskorištava Mitja i prolazi kroz cilj sekundu ispred. Veliki peh za Gabora. Kerbl prolazi treći, a Slovenac Boštjan Pintar prolazi kao četvrti sa najbržim krugom 1:34.816.
  

 

Rezultati klase Stocksport 600

 
 

EC Classic GP
 
Kao zadnju utrku prvenstva, gledali smo Classic GP. Motori stari skoro trideset godina sa skoro duplo starijim vozačima. No ti "starčeki" su pokazali kako sa preko 25 godina starim motorima jurit po Grobničkoj stazi na vremenu 1:40.
  

 

 
 
 
 
I za kraj još jednom …
 

…svima nam je žao zbog Lorisovog pada jer je cijeli vikend briljirao !!!

 

Foto : MotoPuls & www.foto-motosport.com
 

Share

About Author

admin