Savjeti i škola vožnje — 04 studenoga 2008 -

Jako brzo će doći dan kada će po utrkama hodati mehaničari koji u svojim prvim godinama nisu morali učiti kako podesiti karburator. "Štek dizna", "vijak za zrak" i "plovak" će postati arhaizmi. Nakon četiri desetljeća u tom poslu Fiorenzo Fanali je vjerojatno o motorima više toga zaboravio nego što će mnogi od nas ikada znati. Preko Agostinija, Lawsona, Edwardsa, Hage, Biaggia, Melandria te na kraju Hopkinsa, Fanali je svima bio Mesija. I nakon četiri desetljeća izostajanja od kuće po 340 dana godišnje, Fiorenzo Fanali, jedan od sedam zlatnih ljudi, ide u mirovinu.
 

 

Fiorenzo Fanali počeo je svoju priču s motorima davne 1967. Tada se kao golobradi dečko zaposlio u MV Agusti, Ferrariju na dva kotača. Za dvije godine prelazi u trkaći odjel, gdje radi uz Njegovo Veličanstvo, Giacoma Agostinija.
 

Fiorenzo Fanali bio je dio "sedam zlatnih ljudi". Uz Artura Magnia, glavnog mehaničara, Ruggera Mazzu, Doriana Porrinia i Adriana Rossolina – zadužene za agregat, te Lucia Castellia i Vittoria Carrana – zadužene za ciklistiku, Fanali je bio najmlađi. Naziv je došao nakon uspjeha sa Agom i Readom.
 

Fiorenzo Fanali je vidio svašta u životu. Od izvornih četverotakntnih motora u 60-ima, laganih i zlih dvotaktnih motora u 70-ima do modernih četverotaktnih motora u novom mileniju.  Radio je sa skoro svima. Od spomenutih Agostinija i Reada, preko Lucchinellia, Lawsona, Edwardsa i Hage u SBK-u 90-ih, Biaggia, Melandria te na kraju krajeva Hopkinsa.
 

Usporedba između Agostinijevih i Hailwoodovih Agusti te današnjih MotoGP motora koji su zahvaljujući naprednoj tehnologiji postali veliki, glasni i brzi kompjuteri daje ili jako sličan ili skroz različit rezultat, ovisno iz kojeg kuta gledate. MotoGP mehaničari danas imaju isti zadatak kao i 1965. – naći odnos između motora i vozača, pomoći stražnjoj gumi da izdrži, složiti motor koji u zadnjem krugu ide kao i u prvom. To nikada nije lak zadatak, ali dobro potkovan glavni mehaničar je od vrhunske važnosti.
 

U četrdeset godina karijere, Fanali je uspio održati korak s tehnologijom i ubrzanim svijetom, pogotovo ako uzmemo u obzir da je on ipak gospodin iz one generacije koja ne vjeruje elektronici.
 

 

Da bi bili jako dobri, mehaničari moraju biti borbeni skoro koliko i vozači. Duge noći, tjedni putovanja i iscrpljujuć raspored ostavljaju traga na svakome, a oni koji cijeli život provedu u utrkama su tamo zbog nečeg što nije novac ili prestiž. Pobjeđivanje ili mogućnost pobjede je ono što ih hrani. "Ovaj posao se radi zbog zadovoljstva. Kada ti motor prođe kroz cilj i pobijedi… shvatiš da radiš samo za to."
 

Fiorenzo Fanali kaže kako ga nisu mukotrpna putovanja i ostale životne muke trkaćeg mehaničara natjerale na pomisao o mirovini. Bio je to nedostatak pobjeđivanja.
 

Share

About Author