Dogovoren je sastanak na benzinskoj nakon Klinca sela
u 0715, kava, pa polazak.
Mozemo mirno reci da su bas svi clanovi ekipe prilicno
lezerno shvatili termin, pa vjerujem da nije bilo puno
nakon 0800 kad smo krenuli.
Tu se odmah otvorilo pitanje dorucka, uspio sam to odgoditi
do Slunja, sto bi spojili s prvim tankiranjem.
U Slunju mi se benzinska nije svidjela, pa nastavljamo do
iduce u sklopu koje je i odmoriste sa nesto hlada.
Tamo se otkriva da su neki namjeravali kupiti kruh u Slunju,
medjutim Ivica vadi Klarin kukuruzni i to se pokazuje dostatnim.
DPanijan otkriva da mu je straznja guma prazna, pa se primamo
zamjene zracnice.
Nastavljamo do restorana gazde Mesica, gdje castim kavom,
jer sam se na grobu druga Tita zakleo da cu se tamo zaustavljati na kavi.
Idemo dalje, iduca je stanica Knin, gdje popunjavamo rezervoare benzinom
i torbe/kofere hranom i vodom.
Ekipa izlazi olaksana za 200Kn, te postaje predmet mojeg podjebavanja.
Kupljeni asortiman ukljucivao je krumpir za umatanje u foliju i
stavljanje u zar.
Te krumpire ubrzo je Vuki istovario na makadamu, zajedno sa izvjesnom
kolicinom pitke vode, kasnije smo uz vatru uzdisali kako bi sada pasao
peceni krumpir.
Ne moram napominjati da je Vuki taj segment vozio zadnji u koloni.
Krenuli smo prema Kninskoj Dinari, prema planu i nakon nekoliko kilometara
makadama ispred nas se pojavljuje cudno vozilo; od prve se cinilo da
gledam u traktorsku prikolicu, kasnije primijecujem da su prednji kotaci
mali kao i zadnji.
Preticemo interesantni hibrid sa dva clana posade i dva prijeteca
protuavionska janjca.
http://lh6.ggpht.com/dpanijan/SEMDPXlJPAI/AAAAAAAAA2A/vpHdhAbH8vg/s144/IMGP9547.JPGMalo nakon toga zaustavili smo se, procavrljali i kusali njihovo vino.
Gospoda su planinarski vodici i idu gore pripremiti smjestaj
za drustvo koje dolazi sutra.
Nakon njih krecemo i mi, ali precicom, pa prije njih dolazimo do
planinarskog doma, gdje se zaustavljamo zbog rucka.
Nakon manje od sat vremena nastavljamo prema vrhu.
Dolazimo do livade nakon koje je poznata sipina koju je spominjao
i AnteK i Klesoo, odlucujem da ne zelim riskirati pad prvi dan,
odradit cu tih km-dva pjesice.
Ivica se solidarizira sa mnom, a Zuti ostaje uz motore zbog operiranog koljena.
Penjuci se vidimo da sipina trenutno uopce nije losa (Biker tvrdi da je
bilo puno gore) i srecemo DPanijana koji se vraca, jer je zakljucio da
Ivica i ja ne idemo do vrha.
Sad se okupljamo svi osim Zutoga i krecemo na vrh.
Na smjenu przi sunce, pa ga oblak sakriva. Onda se osjeti jak i prohladan vjetar.
Na nekih pola puta razveselilo me koljeno koje me pocelo boljeti,
imam krasnu izliku za odustati.
Stajem, u iducih petnaestak minuta spustam se samo nekoliko metara.
Usput sam okinuo nekoliko fotografija.
Hrabri nastavljaju prema vrhu koji se, nazalost, uskoro nasao u gustom oblaku.
Prema izjavama ocevidaca bilo je hladno i nista se nije vidjelo.
Ali o tome nek vise kazu prezivjeli sudionici.
Vracam se Zutome i bacam nekoliko fotki okoline i prisutnih motora.
Dolaze DPanijan i Ivica, Biker i Vuki zadrzali su se na vrhu.
Buduci da su dvojica i znaju put do doma, krecemo dolje i stacioniramo se
na livadici u blizini doma.
Odmah pokraj slozeno je ognjiste, suma i gusto grmlje su nekoliko metara dalje.
Rijeseno je pitanje kuhinje i sanitarnog cvora, pa se bacamo na dizanje satora.
Uskoro se pridruzuje zaostali dvojac, pali se vatra, Vuki pece kobasice...
Tu mu pijemo krv zbog krumpira, ali on se hrabro drzi.
Kobasice su ispale odlicne (Bikerov odabir).
Zuti vadi dvije vrste rakije, pa pada vrcenje istih u krug.
Drustvo se osipa, Zuti i ja lijezemo zadnji.
Ne znam jesam li se previse predao testiranju ili sam jednostavno najveca
pi*kica, ali tamo negdje do 0200 proveo sam vrijeme naizmjenicno cvileci
i psujuci zbog mucnine koja mi nije dala spavati.
Taman kad je mucnina pocela popustati, zestoko je zahladilo i zabavilo me ostatak noci.
