Jutros mi je sat zvonio u 5 i 30 sati, prerano za moj ukus, pogotovo je sam kasno zaspao. Ajde nekako se ustanem, nisam ni za doručak, nego palim pilu i pičim put Maksimovog Hrasta. Cilj mi je uslikati izlazak sunca s vrha tornja koji se nalazi na vrhu Maksimov Hrast. Sunce izlazi u 7:03, a ja sam 20 minuta uranio, pa kratim vrijeme smrzavajući se na vjetru koji ne popušta. Izlazak sunca je uslikan i ja mogu dalje.
Od prijatelja sam posudio GPS (Magellan Triton 500) pa sam pun samopouzdanja. Spuštam se prema selu Tisovac, odakle pokušavam naći srednjovjekovnu utvrdu Dolački Grad. Prvi uspon je malo zeznut, blatnjav i naravno da padam, čak sam uspio i preko volana preletjeti. Probam podići motor - ne ide. Probavam ja tako pola sata ali motor kao ucementiran. Nakon što sam potoršio predzanji atom snage skužim da se prilikom pada nogar spustio i ostao zabijen u zemlju, pa zbog njega nisam mogao podići motor. Ubacujem deblju granu pod motor, pa lagano na polugu podignem stroj i zaklopim nogar. Podignem motor da vidim je l sve OK i da razmislim jel mi se isplati ići dalje. Pošto ovo pišem - da, krenuo sam dalje i zapao ponovno nakon 3 metra
Primjetio sam da s južne strane brda ima puno manje blata nego sa sjeverne, ima tu čak i logike. Stajem na jednoj osunčanoj visoravni, vadim doručak i pokušavam doći do malo snage. Možda nisam trebao krenuti neispavan? Nakon doučka krećem pokušavajući se držati nekakve logike, a GPS još uvijek držim sastrane, ipak sam ja Pravi Muškarac. Naravno da ni iz trećeg pokušaja nisam uspio doći do Grada, pa sam odlučio potražiti pomoć mog dobrog prijatelja i savjetnika GPS-a
OK, sad makar znao otprilike u kojem smjeru treba ići, pa tako i biram šumske puteve, često moji putevi nisu ni putevi, nego najobičnija šuma, jer ako GPS kaže da trebam ravno ja idem ravno, tko sam ja da sumnjam.
Uglavnom, nakon par zapadanja u blatu, nekoliko sljepih skretanja i naizgled bezizlaznih situacija, evo mene kod onoga što je nekad bio Dolački Grad.
OK, šta sad. Mogu birati hoću li nastaviti đirati po Babjoj gori, ili preći na Papuk. Kako god, prvo do Požege po klopu, a kad sam već tamo idem do Dode i Davora, starih drugova MZ-jaša. Nakon čašice razgovora krećem kući, ali probat ću naći sela Vasin i Ćosine Laze. Gledam kartu, gledam GPS i na kraju krećem opet voziti napamet. Uspjevam pronaći cestu za koju mislim da bi trebala biti ona prava. E pa, to nije bila ta cesta, dobro me jedan čiča nije upucao nakon što sam izletio iz neke trave drito njemu pred vikendicu
Konsolidiram se, pa nastavljam dalje i skužim tragove nekih enduro guma, pa odlučujem pratiti taj trag. Na tom području imaju 3 sela s Laze u nazivu (Vasine, Ćosine i Prnjavor), sva 3 sela nemaju 40 kuća sveukupno i možda 50 stanovnika. Usput sam naišao ne ogromnu, ponavljam, OGROMNU oranicu. Ajde, stanem izviditi o čemu se radi i skužim da to zapravo nije oranica, nego bager "ore" zemljište, pretpostavljam radi pripremu za vinograd.
Tu negdje primjećujem da mi fali prekidač za svjetla, izgleda da ga je zakačila grana u šumi. Šteta
Iz Laze Prnjavora idem do Požeške Koprivnice i tu opet izlazim na asvalt. Asvalt me vodi do eko sela Stara Kapela. Selo su stvarno lijepo uredili, što se može i vidjeti na slikama, a ja idem na biciklističku kružnu stazu oko sela. To je nešto što se isplati vidjeti, svako malo ima odmorište, table s imenima i slikama ptica i ostalih živina što se mogu vidjeti. Jedno odmaralište ima zanimljiv naziv "Polje pijane Marije". Ne želim znati kako je dobilo svoj naziv. Iz Stare Kapele ponovno na makadam do Pavlovaca, pa šumskim putem do Gornjeg Lipovca. Tu počinje opet zeznuti dio gdje se navigiram samo pomoću kompasa, jer znam da moram ići na zapad ako mislim doći do Crkvenih Vrhovaca. Tako je i bilo. Ovo stvarno kratko zvuči, a u stvarnosti je to više od sat vremena lutanja po šumama, vožnja potokom, nadmudrivanje s lovcima i šumarima....
Iz Crkvenih Vrhovaca do Škrabutnika nije problem doći, jer ih spaja makadam tipa autoput, a od Škrabutnika ponovno šuma do Maksimovog Hrasta. I to je to 8 sati i 112km kasnije sam opet tamo gdje sam počeo.
