Evo vam pravi odgovor. Većina susreta je vrhunska dok je u početnom zamahu. Ljudi se
što više trude da se prikažu u što boljem svjetlu. I zato imate organiziran doček, i jeftino
ako ne i besplatno piće, isto takvu hranu, organizirane razne sadržaje i igre. Svi domaćini
sudjeluju sa ogromnim entuzijazmom i oduševljenjem. A sve u cilju da se što bolje predstave.
Pa makar i potrošili više novca i vremena nego su namjeravali.
Nakon 1-2-3. susreta se sve više gleda na komercijalizaciju odnosno kako iz minusa ili pozitivne
nule doći u još "pozitivniji" plus. Onda se ljudi bune na naplatu ulaza, postroživanje raznih kriterija,
zabranu pucanja, zabranu paljenja guma, zabranu vikanja, i raznorazne ostale zabrane....
Entuzijazam domaćina sa godinama pada jer se kao i u svemu ostalom od njih očekuje da budući
susret nadmaši prethodni a to se nakon 3. susreta teško može dogoditi. Uvijek će se naći netko
ko će reći, prošle godine sam se satrao od posla i šta ja imam od toga, ili neda mi se više...
Sa druge strane tu je sve više novih susreta i javlja se onaj famozni riššpekt, pa kalkulacije oni su
bili nama, mi ćemo njima. Pa kako isti vikend ima više susreta klub se dijeli na grupice pa se ide na
više strana. Pa onda dolazi do konstatacija kako su neki susreti bojkotirani, ili nas je lani bilo 15 a njih
je došlo samo troje...
Onda prvo počinju šaputanja o tome kako je gdje bilo, pa onda dolazi do otvorenog ogovaranja
i ovakvih tema na raznim forumima.
Sve u svemu, sranje je, gledano iz više kutova, neizbježno!