Baza za izlete u okolici: kamp Bokki nedaleko Bardonecchie. Diem atorčić i u njemu ostavljam stvari, sa sobom nosim ono to smatram neophodnim ako negdje zaglavim, to tamo definitivno nije problem.
Ranojutarnjim uspon na Sommeiller:
Nakon cca. 25 km makadama dolazim na mali plato gdje je svojevremeno bila stara zgrada, koje vie nema. To je ujedno i najvia točka dostupna cestom u Alpama trenutno, točno 3005 mnv. Ispred je malo jezerce, Lake Someiller:
S desne strane platoa je brdo do kojeg se takodjer moe "cestom" jo 50-ak metara u visinu, no ostaci snijega onemogućili su mi da dovezem Tenerku jo malo vie, pa sam morao pjeke:
Bilo je uasno hladno i vjetrovito, i onako znojan nisam ni pomiljao skinuti kacigu. Nakon sat vremena motanja okolo i istraivanja, toliko sam promrzao da se vraćam istim putem u Bardonecchiu na kavu. Iduća destinacija jest Mont Jafferau, do kojeg i sa kojeg vodi puno opasnija i zahtijevnija cesta nego na Sommeiller:
Zapravo postoje dvije ceste, a ja sam lakim putem iao gore a teim dolje ( slika ); rezultat je pregrijavanje i otkazivanje zadnje kočnice, srećom, pri samom kraju sputanja. No vratimo se na uspon. Krajolik jaaaako podsjeća na sredinju Velebitsku cestu:
Nakon nekoliko manjih tunela, dolazim do poznatog Jaferrau tunela, dugog 900 m i mjestimično irokog samo 2.5 m, to čini mimoilaenje motocikla i terenskog auta ( kakvi se tamo mogu sresti ) nemogućim. Tunel je pun vode i kamenja, potreban kranji oprez.
Nakon tunela cesta se desno odvaja za Mont Jafferau, staru utvrdu na vrhu istoimene planine. Pogledi koji se pruaju sa planine su zaista fantastični. Cijela utvrda djeluje pomalo jezovito i podsjeća me na sav komfor koji danas uivamo. Tko zna koliko je glava palo da prije 200-300 godina sagrade tako neto na visini 2800 mnv.
Put me dalje vodi do jo jedne utvrde, Fort Pramand:
A poslije i do jo jedne utvrde, Fort Foens:
Zapravo, na svim vrhovima planina ima poneka utvrda ili topničko mjesto s kojeg se nemilosrdno tuklo u povijesti. Tko je imao kontrolu planina, kontrolirao je i doline. Moda najpoznatija takva topnička baterija jest ona na Mont Chabertonu:
Do vrha M. Chabertona je prije 100-ak godina izgrađena uska vojna cesta kojom se do prije nekoliko godina moglo jo uvijek proći uz izrazito velik rizik od pogibelji. U to vrijeme je to bila i najvia otvorena cesta u Alpama, kota 3150 mnv. No snijeg i erozija odvalili su nekoliko stotina metara ceste u potpunosti, a ostatak je za vonju motora pomalo lutrija. Nakon smrti dvojca sa ATV-om pri sputanju prije 5-6 godina, vlasti su strogo zabranile uspon na M. Chaberton koji sada kontrolira vojska. Pristup je dozvoljen samo biciklistima. Pozdrav prijatelju Zoltanu iz Varadina
Slijedeća destinacija je jo jedna "vojna cesta", Assietta. Uspon počinje iz gradića Susa na prijevoj Col Finestre:
Cesta do vrha je prvo asfalt, a poslije odličan makadam, tako da enduro motor nije nuan za doći do vrha. Zapravo, za cijelu Assietta cestu dugu 60 km od Suse do Sestrierea nije nuan enduro, uporan vozač proći će i sa nakedom, putnim... Ali uporan
Na Assietti se ima puno toga za vidjeti, gola visoravan krcata ostacima utvrda, krievima poginulih i opisima pojedinih bitaka, posebno bitke iz 1747 godine. Začudo, dok je dolina oko Sestrierea krcata bikerima koji jedu i piju po restoranima, ovdje gore na oko 2500 mnv doslovce nikoga ivog; u tih 60 km sreo sam jedan motocikl i nekoliko automobila!
Obiao sam jo i jezero Lago Nero, te se uputio na jo jedan malo zahtijevniji uspon, Col Mulattiera nedaleko Bardonecchie. E to je mjesto gdje se moe vrlo lako nastradati. Cesta kroz umu i nije toliko loa koliko je strma, no na pola puta se nalazi simpa restoran koji je omiljeno izletite, te se ide sa autima gore: Zavoji su 100% nepregledni, a vozači kojekakvih Pandi i Una zaista ludi, sudari su svakodnevica, a mjesta za mimoilaenje jednostavno nema.
Naalost, na Mulattieru se nije moguće tako lako popeti, fali komad ceste u duini 10-ak metara, a kozjom stazom okolo nisam imao volju isprobavati sreću.
Sutradan obilazim fantastičan muzej vojnih izloaka u utvrdi Forte Bramafam. Ima se zaista tota vidjeti za cijenu od 5 EUR, sva moguća vojna oprema unatrag 300-ak godina. Svakako preporučam obići!
I to je ukratko to. Nagodinu moguće opet zapalim u tom smjeru na 4-5-6 dana, vrijedi puta. Najbolje bi bila grupa 3-5 motora, utaborimo se u kampu i ostavimo stvari, i radimo djireve, sve je u krugu do 100 km, a ima puuuuuuuno toga. Bitan je bilo kakav enduro motor i puno volje, a stvari drati na minimumu, samo nositi najvanije
AnteK
