Krenem jučer na rutinsku kontrolu uobičajene rute od nekih 150 km u jednom smjeru, naravno motorom. Malo prohladno, ali lijepo i sunčano vrijeme... Taman zatvorio butigu i hopsa na motor... Vozim se laganini koliko to uvjeti na cesti omogućuju, kad odjednom, iz vedra neba, sa svih strana se navukli oblaci i počela mećava.... I to kakva mećava.... KATASTROFA ... Nit mi stati, nit mi ići dalje... Ali kako nisam daleko odjezdio od kuće, ipak odlučim nastaviti jer sam se bojao da ako stanem da ću se vratiti nazad ...

Mećava nije dugo trajala... cca nekih 10ak minuta, ali je ostavila trag .....

Što dalje odmičem, stvar sve gora i gora.... ali ne odustajem u naumu popiti to pivo na koje sam krenuo....

Kako ulazim dublje u planinu i šumu, tako je stanje sve lošije... sve do trnutka kad smo cestom prošli samo ralica i ja...



sreća pa nije bilo zima...


Borim se malo s cestom, malo s motorom, a malo sam sa sobom i ipak uspjevam prijeći planinu i doći na drugu stranu ... A ono tamo drugi svijet... opet sunce i suha cesta... I dalje prohladno, ali ni blizu ovoga što sam prošao... Pokušao sam malo razmišljeti i shvatiti šta se to iznenada desilo s prirodom, ali nisam uspio ..

Stigoh tako i u 1st base gdje su me dočekali drug Sip i drug medo13... platili dečki turu cuge, drugu zavrnuo gazda, malo popričali pa ja nastavio dalje.... tu su me dečki nagovorili na jednu vrlo pametnu stvar, stavio sam stari plavi oglasnim na prsa u jaknu i moram priznati da se razlika osjeti ..
Put daljeje bio hladan ali suh, pa sam na cilj stigao uspješno i u zavidnom roku...
i naravno da sam popio ono po šta sam išao ....
Vukpasova medica...


Danas sam se istim putem vratio nazad i snijeg je i dalje bio tamo ....
