Makar sam već mislio odustati, iz razloga da ne dižem dosta dugo slegnutu prašinu, pozivi u redakciju MotoPulsa, od strane nekih bivših trkača, natjeralo je mene i njih da ipak iskopamo podatke. Moram priznat da imamo samo rezultate utrka od 1992. Do 1998. I to ukupno i best lap u utrci, a kad iz arhive po specifikaciji dobijemo i sva vremena po krugu od svih trkača, imati ćemo kompletnu informaciju... ali eto, onako čisto okvirno da se prisjetimo nekih starih imena i prije svega velikih fightera na stazama.
---------------------------
Vratimo se u davnu
1992. godinu, točnije 20.06.1992.
Tko je tada vozio? U klasi Superbike su mnoga poznata imena i po rezultatima se vidi da je najnapetije bilo između Leljaka i Drmeša. Makar je Leljak vozio najbrži krug, ciljem je prvi prošao Drmeš i to 6 sec ispred Leljaka. No blizu su bili i Ukušić i Josipović
1. Drmeš 16:27.44 - best 1:37.91
2. Leljak 16:33.08 – best 1:37.32
3. Ukušić 16:34.86 – best 1:38.80
4. Štimac 17:00.86 – best 1:40.28
5. Josipović 17:00.86 – best 1:40.13
6. Šeović 17:33.62 – best 1:43.12
7. Lesički 17:45.08 – best 1:45.20
- 1 lap
8. Zekić 16:31.06 – 1:47.71
9. Klunić 16:31.32 – 1:48.47
10. Marinov 16:34.53 – 1:47.80
U klasi 250 tada je također bilo zanimljivo. Mnoga poznata imena su se tu pojavljivala:
1. Srdoč Dražen 17:03.17 – best 1:40.94
2. Nervo Miljenko 17:09.13 – 1:42.24
3. Matulja Zdravko 17:43.83 – 1:44.37
4. Vasić Sreten 17:48.50 – 1:44.71
5. Jurela Dino 18:01.43 – 1:46.96
6. Majcan Zoran 18:35.88 – 1:50.69
- 1 lap
7. Šegović Eduard 17:48.24 – 1:55.96
8. Krmpotić Marijan 17:56.93 – 1:56.41
9. Novaković Klaus 18:13.17 – 1:58.68
10. Pavlović Siniša 18:23.46 – 2:00.10
11. Šipek Ivan 18:23.92 – 2:00.39
12. Bošković Davor 18:54.75 – 2:03.22
A klasa 80 cc, bogme ima imena još i danas aktivnih trkača, zapravo samo jednog.
1. Ivančan Zlatko 8:05.16 – best 1:58.20
2. Tomeković Boško 8:29.15 – best 2:04.01
3. Kemenović Dražen 8:39.07 – best 2:07.73
4. Pavelić Krešimir 8:47.61 – 2:09.32
5. Krivić Franjo 8:57.51 – 2:08.41
6. Gršić Marko 9:07.09 – 2:14.06
7. Brajković Dijego 9:13.93 – 2:14.38
8. Pokos Dario 9:25.66 – 2:18.69
9. Čurko Sandro 9:29.42 – 2:19.74
10. Petrušanec Miljenko 9:32.51 – 2:19.15
11. Šimunović Vladimir 9:32.70 – 2:19.34
12. Keletić Darko 9:43.11 – 2:23.67
13.Sajavec Branko 9:50.29 – 2:21.59
14. Vukan Krunoslav 10:34.46 – 2:36.40
- 1 lap
15. Sabol Zoran 9:47.13 – 3:09.73
Druga Grobnička utrka je vožena 11.10. ali po rezultatima bi rekao da je bila kiša ili mokra staza jer su svi bili jako spori. Drmeš i Leljak preko 1:40, Pellizzon na 125Sp 1:58 no kako god bilo u Superbikeu na Hondi 750 je pobjedu odnio Drmeš ispred Ukušića. Malo mi je sad teško razlučiti je li i koliko je bilo kišovito jer je Joža vozio 1:40, a 1996. Kada je bio u top formi po pljusku 1:41. No kako god bilo, pošto ima vremena 1:37 iz 6. mjeseca, vjerojatno uvjeti nisu bili idealni.
--------------------------------------
Idemo korak dalje,
1993. godina.
Da odmah napomenem, za 1992. sam naveo sve vozače i njihove rezultate pošto je to bio početak početaka, u nastavku ću samo vadit neke detalje, a kompletno svi podaci će biti objavljeni u raportažama koje nas čekaju tokom zime.
Od zanimljivosti je vrijeme starog Pellizzona u klasi 125SP. Tada je vozio 1:50.280. Sada to malo usporedite sa našim dečkima koji su ove i prošle godine vozili svoje prve sezone. Vozili su 1:45. Prvi naši vozači u klasi 125SP su bili Tomeković i Majcan i to 19. I 20. Na tablici sa preko minute zaostatka u smao 7 odvezenih krugova. Opet bi pomislio da je bila kiša, ali gledano na trku prije, koja je očito bila polumokra Pellizzon je vozio 1:58 tada, ovo je moralo biti suho.
U klasi 250Gp smo imali također predstavnike. Slovenac Štern je vozio na 250GP-u superbrzih 1:35 i prošao ciljem prvi, a iza njega naš Leljak sa 20-tak sekundi zaostatka u 7 krugova. Utrku je vozio i Luigi Aljinović ali je nije završio. No bilo je i drugih utrka gdje je Leljak pobijedio Šterna i vozio superbrzih 1:36.420. U istoj utrci u na samo 8 sec zaostatka veliku borbu imali Luigi, Šola i Matulja. Tada su u 250 sporiji naši bili Nervo, Srdoč i Hegel.
U klasi Superbike, Drmeš je sjeo na Ducati i projurio već u drugoj sezoni. Pobjeda sa 12 sec prednosti ispred Talijana Rupelli-a sa najbržim odvezenim krugom 1:34.290. Od Hrvata utrku je u svojoj prvoj sezoni vozio Erdec sa krugom zaostatka iza Drmeša. Klasa 600/750 nije imala naših predstavnika ali čisto za usporedbu sa današnjim dečkima najbrži u utrci, Talijan Fabri je vozio 1:40 najbrži krug utrke. Sad vidim da se u to vrijeme vozila i klasa Open. Tu utrku je pobijedio Marjan Malec sa 4 sekunde ispred Drmeša sa najbržim krugom 1:35.130, 30 sec poslije ciljem je prošao Leljak.
U Superbikeu su se 1993. pojavila imena poput Josipovića, Radmana, Krmpotića i Pitnera no oni su bili znatno sporiji. Jedino je Josipović utrke znao završiti u prvih 10.
No, bilo je 1993. godine još utrka. U 125SP nabolje vrijeme i pobjede je nosio Pellizzon sa najboljim vremenom 1:47.120. Napomenuo bi da su od današnjih dečki na potpuno istim motorima samo sa lošijim benzinom puno brži i oba Nerva i Višak i Radman. Naši dečki tih godina nisu bili niti blizu prvih 10 vozača, Ivančan, Tomeković, Majcan, Pavelić i Pavlović su smješteni nakon 20. Pozicije sa minutu i pol zaostatka iza Pellizzona. Utrku je vozio i Krešimir Zenko, isti onaj koji dan danas zna izaći na stazu.
---------------------------------------
1994. godine su se pojavili Tuđen, Valjan, Kezić i još mnoga imena. Svi su vozili klasu 80/125 juniori. Najbrži je tada bio Tuđen no Valjan mu je disao za vratom. Vozila su se vremena preko 1:50. Kako je godina prolazila tako je Valjan ubrzavao i dalje preko 1:50 ali brže od Tuđena. Krajem godine, Valjan je osvojio prvi podijum osvojivši treće mjesto no bitno je da je ciljem prošao samo pola sekunde iza prvoga talijana Ceccato-a. Tuđen zadnju trku nije vozio, a jedini naš vozač koji je držao priključak bio je Vukelić, gotovo svi ostali su pređeni za krug.
U klasi Superbike gotovo cijela sezona je bila Drmešova i cijela na Ducatiju i cijela na 1:34. Raspored je redovito bio Drmeš, Malec, Babić. Da, isti onaj Babić koji vozi danas Alpe Adriu na Ducatiu. No bili su tu i odličan Josipović i Ukušić na prvih 5 mjesta, a i Šeović je lagano hvatao priključak, no sve to na gotovo minutu i pol iza Drmeša. A zanimljivo je vidjeti i još jedno ime. Naš Nenad Đurović, poznatiji kao Đuro, ciljem je prošao zadnji sa krugom zaostatka za Drmešom. Nekako me podsjeća na moju prvu utrku.
U klasi 250 GP, vozili su svi. Matulja, Šola, Hegel, Ritter, Aljinović, Kemenović, ...
Prvu utrku je sa 1:37.720 pobjedio Matulja. Na repu mu je bio Šola, a odmah iza Hegel. Na drugoj utrci je Šola ubrzao a uključio se Aljinović. Šola je vozio utrku čak 10 sekundi brže od Matuljine najbrže trke, pa pretpostavljam da su on i Luigi vozili 1:36 svoje najbrže krugove. Na zadnjoj utrci ne nastupa Aljinović a Šola ima problema sa motorom, pobjeđuje Matulja i koliko znam, uzima prvenstvo.
Ostaje nam 125SP. Pellizon je u trećoj sezoni spustio na 1:45.379. Još uvijek gotovo sekundu sporije od našeg najbržeg Dominika Nerve. Na prvim utrkama od naših vozača bili su svi grupirani. Na 15 sec zaostatka (ali u samo 4 kruga utrke) redom su ciljem prošli Nervo, Pribudić, Majcan, Tomeković i Aljinović). Druga utrka je prošla bez Pellizzona, a od naših su veliki fight za sedmu poziciju imali Nervo i Aljinović. Prije je prošao Nervo, ali samo 0,05 sec ispred Luigija. Malo iza su fight imali Majcan i Pribudić gdje je brži bio Majcan. Na zadnjoj utrci se vratio Pellizzon, a od naših je raspored bio sličan samo je umjesto Luigija, u utrku ušao Valjan. Trku je pobijedio Nervo ispred Valjana a iza njega Tuđen. Tada se već vozilo jako brzo jer zaostatak iza Pellizona nije bio veći od 20 sec.
------------------------------------------
Došla je i
1995. godina.
U klasi 125Sp opasno jure Valjan i Tuđen. I dalje iza Pellizzona ali sad na 5 sec. No polako se penje Ivo Pribudić i zauzima 5. Mjesto u Alpe Adria utrci. Mislim da je to bila utrka kada je Miljenko Nervo doživio grdi pad u fightu sa Valjanom.
U drugoj utci nema Pellizzona pa utrku pobjeđuje Valjan no jako napeto ispred Nenada Dončića koji tada vozi 1:44.990 (mislim da je tada postavljen rekord Grobnika koji je skinut tek ove godine) Pribudić još malo ubrzava i ciljem prolazi treći odmah ispred Tuđena. Zanimljivo je ovu klasu usporediti sa današnjim dečkima jer se radi o identičnim motorima, čak su ovi današnji malo zakinuti za benzin. Vremena su danas ipak brža i danas su naši dečki na vrhu.
No vratimo se na 125 i na zadnju utrku. Dončić ponovo najbrži i pobjeđuje čak i do tada neuhvatljivog u toj klasi Pellizzona. Treći prolazi Pribudić i to Pellizzonu na repu a Pribudiću na repu Valjan. Pellizzon, Valjan i Pribudić su u toj utrci ciljem prošli svi u 0,01 sec. Mora da je bio fotofinish. Nevo još neoporavljen od pada dolazi 7. Ali sa velikim zaostatkom. Od naših se na toj utrci pojavio i Hrvoje Dombaj no utrku nije završio.
Uklasi 250 je malo nejasno. Kao da se pola sezone vozio SP a pola GP. U svakom slučaju, u toj jednoj utrci u 250Gp, nastupili su mnogi naši vozači. Najbolji je bio Matulja koji je ciljem prošao drugi iza slovenca Lavrića koji je utrku vozio 1:34.750. Matulja je ciljem prošao samo 7 sec sporije dakle i Matulja je bio na niskih 1:35.Majcan, Radiček i Gršić su bili preko minute sporiji.
U Superbikeu su se izmjenjivala samo dva naša imena. Drmeš i Aljinović. Naravno, tu je tada bio i Malec koji je pobijedio najviše utrka. Ima tu i neka klasa Open koja se isto vozila i vozili su je isti vozači samo je Open bila 12 krugova a Superbike 15. No nebitno. Drmeš i Aljinović su tada vozili niskih 1:33. Aljinoviću je upisano najbolje vrijeme 1:33.369 na utrci u kojoj je pobijedio i Drmeša i Maleca. No najbrža utrka je vožena između Maleca i Jermana. Prošli su ciljem punih 17 sekundi ispred Drmeša koji je upravo u toj utrci napravio hrvatski rekord koji je dugo vremena bio zapisan u tablici. 1:32.340. Bilo je to 08.10.1995. u 15:44 popodne. Te godine po prvi puta nastupa Emil Mokrovčak sa Kawasakijem. Ciljem prolazi zadnji. Dakle, započeo sam karijeru kao Mokrovčak
----------------------------------------------
Za sad mi je dosta vađenja podataka.
1996. godina je bila sporija za klasu Superbike. Najveće bitke su vodili Aljinović i Drmeš i to u glavnom na čelu kolone. Te godine u prvenstvo se uključio Berto Camlek i pobjedio Aljinovića. U toj utrci pobjedu je odnio Malec. Od ostalih vozača ciljem su na 50 sekundi zaostatka prolazili Radman i Štimac od ostalih nitko ni blizu.
Te godine je u 125SP su pobjeđivali Pribudić i Valjan. Na postolju je uvijek bio i Tuđen ali u glavnom kao treći. Pribudić je najbrže vozio 1:45.960, ali je ipak Valjan 1996. godine postavio rekord u 125SP sa 1:44.706.
1997. u klasi 125SP, ponovo Valjan-Pribudić-Tuđen. Valjan u glavnom najbrži, jedini savršeni niz mu je pomrsio Pribudić na zadnjoj utrci u 10. mjesecu. U prvenstvo se priključuje mlađi Pellizzon i svaku utrku završava četvrti.
U Superbikeu najbrži Berto Camlek sa 1:33.0. Na utrci u 6. mjesecu, prvi od naših Radman na 20 sec iza Maleca koji je vozio 1:34.3. Daleko iza Emil Mokrovčak. Mislim da je te godine Radman bio prvak a Mokrovčak viceprvak.
U 250Gp, Tuđen uvjerljivo na niskih 1:34 a uz njega jedini naš predstavnik, Kemenović na 1:39. No zanimljivo je vidjeti Tibora Vidu koji je vozio nekih 1:36 i stigao drugi u Alpe Adria prvenstvu. Sve to davne 1997. Tibora gledamo i danas na stazama ali daleko iza naših vozača.
1998. u 125Sp Pribudić dominira no uvijek na tijesno sa Fabriziom Pellizzonom koji ga u 7.mjesecu na zadnjoj utrci pobjeđuje. Pribudić je tada bio sporiji nego u 1997. I vozio 1:46-1:47.
U 250GP, Tuđen nadmoćno u Alpe Adriji sa najboljim vremenom 1:34.438. Od naših daleko iza Kemenović i Zrinić koji je te godine ušao u prvenstvo.
Kroz 1998. godinu Superbike nije bilo interesantno gledati, barem ne po pitanju naših vozača. Malec i Camlek su bili oni koji su žarili i palili i to na 1:33 dok su daleko iza njih (na preko minute) bili naši Radman, Mokrovčak, Štimac i Vozila.
Eto malo sam si dao truda da vam izvadim rezultate i malo vas vratim u prošlost. Bilo je brzih vozača, opasnih fightova. Čeka nas sada još malo kopanja, vađenja tablica, vađenja ukupnih poredaka i arhiviranje svega toga. Ipak je hrvatski motosport aktivan preko 15 godina i bilo bi šteta nemati to sve lijepo arhivirano i posloženo.
