Prije nepuna 3 mjeseca, točnije 19.-og listopada 2005.-e, Honda je na 39.-om Tokyo Motor Showu predstavila radikalno nov model sportskog motocikla, kodnog imena
DN-01. Glede istoga, Honda se izjasnila da će nastaviti njegov razvoj, te da će isti biti spreman za tržište „u vrlo bliskoj budućnosti“, šte se čini da je motocikl prošao fazu studije i konceptnog vozila, kao i da je počela priprema njegove serijske proizvodnje.
Studija DN-01 je opremljena kontinuiranim varijabilnim automatskim mjenjačem (CVAT) i vodom hlađenim četverotaktnim OHC dvocilindarskim motorom u V-obliku sa 680 ccm zapremine.
DN-01 je konceptni model koji je razvijen pod motom „kreirajmo neke nove vrijednosti“, koje Honda shvaća doslovno, izbjegavajući da ju se pri stvaranju novog motocikla može strogo svrstavati ili zaključavati u bilo koju postojeću klasu motocikala, što je Honda oduvijek izbjegavala.
Kako je automatska transmisija bila sinonim za skutere, i time kod nekih nije bila odmah spremna za prihvaćanje u svijetu „pravih“ motocikala, Honda je zato promovirala DN-01 kao „automatsku sportsku krstaricu (cruiser)“, predstavljajući Hondin jedinstveni hidrauličko-mehanički mjenjač s besprekidnom promjenom prijenosnog omjera, skraćeno „
HFT (Human Fitting Transmission)“, na slici gore krajnje desno (izgled pravi bajkerski...).
DN-01 ima zadaću biti motocikl kojim je lakše upravljati nego sa mnogim motociklima na dva kotača i sa automatskim mjenjačem, pružajući istodobno puno sportskije operformanse. Tako je DN-01 jedna „krstarica novih otkrića u moto-svijetu“, koja otvoreno cilja zauzeti čelnu poziciju na rastućem tržištu motocikala za odrasle.
Beskonačni varijabilni hidraulički mehanički mjenjač, skraćeno „HFT (Human Fitting Transmission)“, predstavlja najnoviju generaciju beskonačnih varijabilnih mjenjača (CVT), ali uz sjajan odaziv na gas, koji je sada vrhunske kvalitete i brzine rada, te izdržljivosti. HFT karakterizira i neskokovita promjena stupnja prijenosa, bez trzaja prilikom „šaltanja“ kroz zavoj, kao i poteškoća povezanih sa time. Vozači će moći birati između tri moda mijenjanja brzina:
Drive Mode, Sports Mode i 6-brzinskm ručnim mijenjanjem brzina.
HFT istodobno predstavlja i prvi (kako navodi Honda) lock-up mehanizam na beskonačnoj varijabilnoj hidrauličkoj mehaničkoj transmisiji, ili prvi sustav koji bi mogao blokirati motor i prijenos kako je to moguće i kod motocikala sa klasičnim mjenjačem (mada mi Jolly sugerira da bi moglo biti i riječi o tempomatu!, ali meni je to manje vjerojatno...).
Novi pogonski V-Twin agregat od 680 ccm je dizajniran i konstruiran tako da daje nova značenja pojmovima komfora vožnje i sportskih karakteristika istodobno.
Sam dizajn motocikla je jedan novi smjer dizajna, kako ga zovu „moderni organski look“, i predstavlja dugačke i niske motocikle. Prednji dio, sa dugačkim „nosem“ motocikla, daje dinamiku, a stražnji dio sa skrivenim Pro-Arm ovjesom daje funkcionalnu ljepotu cjelokupnom dizajnu tog motocikla.
Cjelokupna masa motocikla je „centralizirana“, što će reći da je raspodjela težine na prvi i zadnji kotač idealna (a to nije, kao kod automobila, 50:50). Sve to, smješteno na veliki međuosovinski razmak od 1605 mm, garantira visoku udobnost, ali i odličnu mogućnosti manevriranja samim motociklom.
Vozačka pozicija je vrlo komforna. Samo sjedalo je vrlo veliko, i opremljeno je podesivim naslonom za križa, što je veliki plus za duge vožnje. Taj plus nadograđuju sa odličnim dojmom i široke platforme za noge, koje omogućuju maksimalnu slobodu pokreta. Kada to sve spojimo u cjelinu, nisko sjedalo od samo 680 mm iznad zemlje, zajedno sa platformama, znače da je vozačko mjesto vrlo prostorno i da ne umara vozača na dugim vožnjama.
I suvozači(ce) bi morali doći na svoje, jer su sjedala, u cjelini, vrlo duga i udobna, te pružaju i suvozači(ca)ma ispravan i jako malo zamoran položaj tijela.
=====================================================
Kako god shvatili ovaj motocikl (koji se meni osobno veeery sviđa), on iznova dokazuje da tvrdnje i teorije nekih velikih bajkera (o tome što motocikl čini i što ga ne čini) uopće ne drže vodu. Ovo je proizvod koji „onaj nebajkerski“ svijet ipak stavlja u prvi plan pred noseve bajkera (naravno, onih koji i dalje trube da su samo oni bajkeri i da je motocikl samo ono što oni voze i imaju, dok će ostalima to biti nešto najnormalnije), dokazujući da (vlastiti i izmišljeni) kriteriji kojih smo se tu načitali nemaju veze sa ničim, a najmanje sa nečim pametnim. Čak niti tradicija nije nikada zastupala takva stajališta! Znači, niti mjenjač, niti trokut vilice, niti brzina, niti namjena, niti bilo koji kriterij kojeg se sjetite nije nikada bio (a niti bude!) kriterij po kojemu će se nešto kvalificirati motociklom ili ne. Pametnom dosta! Ako ne vjerujete meni (to opravdavam), vjerujte Hondi! Ti žuti znaju što rade, i tako već dugi niz desetljeća. A oni nisu nikada robovali nečijim nametnutim kalupima i podjelama, nastalim najčešće zbog ljubomore i nesposobnosti (tih koji nameću podjele) da naprave nešto drugačije, bolje i pametnije , a niti poznavali te „kriterije“ koje su ovdje prodavane u nebrojeno mnogo ispraznih prepucavanja, najčešće na temu skuter = motor ili ne... Jesu li zato ti žuti neuki? Da ih neki ovdje prosvijetle zbog toga? Možda Honda nešto i nauči... a vrlo su slični i mnogi ostali proizvođači, koji jednostavno odbijaju i kreirati i nametati kalupe, nego su posvećeni sveukupnom razvoju svih modela na dva kotača, na zajedničku korist i užitak.
A sada molim za mišljenja o OVOM MOTOCIKLU, ne o ovom što sam ja rekao u samom neslužbenom epilogu ovog teksta... Što mislite o razvoju? Bi li to vozili? Dizajn?
Autor
Tema: Honda DN-01 (Posjeta: 6343 )