Ispis

Molimo prijavite se ili registrirajte.
1 Sat 1 Dan 1 Tjedan 1 Mjesec Beskonačno
Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave

[Tomislav L.]

Nakon Aleppa sljedeće je odredište glavni sirijski grad- Damask. Od njega nas razdvaja nešto manje od 400 kilometara vrlo prometne ceste.

Tijekom puta zastajemo radi odmora pokraj jednog putokaza, a iako sam znao da smo blizu Libanona, ipak me iznenadilo samo 26 kilometara razdaljine.

[Tomislav L.]

Nedaleko grada Homsa naišli smo na mnogočlanu obitelj koju otac i majka prehranjuju prodajući vodu i čaj uz cestu (gdje i žive). Iako takvu obitelj velik broj djece čini izrazito siromašnom, izgleda kako to nikome ne predstavlja veći problem.

Pater familias, mlađi muškarac u srednjim tridesetim, ležerno otpuhujući dim cigarete dodaje kako im nije lako, ali uz Alahovu pomoć nekako preživljavaju. Gledajući oko sebe, pokušavam zamisliti kako bi izgledalo da Alah kojim slučajem ne pomaže, ali ubrzo odustajem...

Kupujemo vode i više nego nam trenutno treba i krećemo dalje prema Damasku...

[Tomislav L.]

Tek kad čovjek prilazi Damasku vidi koliko je velik taj grad. Da se ne bi izgubili u ovoj brzoj rijeci prometa, zaustavljamo prvi taxi (trokolica kakve često viđamo u ovom dijelu svijeta) i pružamo vozaču papirić s imenom hotela koji tražimo... Nakon žustrih konzultacija sa prolaznicima taxist zove dragu u auto i maše mi da ih pratim...

He, he, nakon što smo krenuli palo mi je na pamet koja bi to situacija bila da sad bi u ovoj gužvi i kaosu izgubim iz vida taxistu... Ode žena, nikad je ne bih više pronašao u ovom arapskom mravinjaku

Fotku dolje snimila je draga (između paničnih pogledavanja u retrovizor), pa se lijepo vidi sveprisutnost dragog vođe (naljepnica na prednjoj šajbi taxija, a bome i na taxiju ispred nas)...

[Tomislav L.]

onom visokom je stari bio dobrovoljac u BiH,viš da mu je donio one JNA papuče.

Ha-ha, izgleda da smo osim Yuga u Siriju izvozili i gumene vojničke papuče 

Inače, kad bolje razmislim, slične sam u to vrijeme nosio i ja!!!

[Pudla]

Izvrsno, priča, fotke, prva liga! 

[picoda]

Jos jednom svaka cast Putopis za svaku pohvalu 

[ivan_m]

Vrhunski

[Tomislav L.]

Preko poznanstva smo dobili rezervaciju za luksuzan hotel Ebla Cham Palace u kakve inače nikada ne zalazimo, no ne ide se tako često na Istok, a i nije beg cicija
Hvala Bogu da smo u tom hotelu samo spavali, jer sam se osjećao kao trun u oku kad bih u moto opremi prolazio između svih tih šeika u sniježno bijelim haljama.



Hotelsko golf igralište:

[Tomislav L.]

Iako se to možda na prvi pogled ne bi zaključilo, Damask je zlatnim slovima upisan u povijest čovječanstva. To prvenstveno potvrđuju rezultati
arheoloških proučavanja prema kojima je Damask najstarija neprekidno naseljena cjelina na svijetu.

I ovdje svaki korak podanika prati budno oko mladolikog im predsjednika...

[Tomislav L.]

Damask- vozni red zapisan na zidu pokraj neobilježene autobusne stanice

[Tomislav L.]

Izgleda da je praktična ideja o popunjavanju rupa gradskog proračuna objeručke prihvaćena i od vlasti Damaska...

Vozilo pauka kruži ulicama vrebajući naivne vozače poput jastreba

[Tomislav L.]

Nakon jednodnevne aklimatizacije na Damask, došlo je vrijeme da posjetim i kolege iz Hrvatske koji rade u predstavništvu Ine u Siriji. INA ove godine obilježava punih jedanaest godina rada na ovim prostorima i danas je treća najveća naftna kompanija u Siriji, odmah iza Shella i Canadian Petrola, no porastom proizvodnih aktivnosti taj bi se poredak uskoro mogao promijeniti.

Inina zgrada u poslovnom dijelu Damaska

[Tomislav L.]

Kao i mnogim hrvatskim državljanima koji se iz raznoraznih razloga nađu u Siriji, dobrodošlicu nam je poželio gospodin Nissan Khouchaba- počas­ni konzul Republike Hrvatske sa konzularnim ovlastima nad područjem cijele Sirijske Arapske Republike, te ujedno i direktor INA Branch Office Syria.

[Tomislav L.]

Hrvatski službenici koji rade u Ininom predstavništvu nisu skrivali iznenađenje i čudenje da je netko iz Hrvatske došao u Siriju- motorom(?!?), no ipak nam je obostrano bilo drago vidjeti nekog "od doma"...

U razgovoru s gospodinom Nissanom otkrivamo naše namjere o odlasku u Palmyru (za koju kažu da je najljepši pustinjski grad na svijetu), pa dogovaramo i kratak posjet Ininoj pustinjskoj bušotini i našim radnicima ondje, ionako se nalaze na putu...

[Tomislav L.]

Večer prije odlaska u Palmyru koristimo za dodatna lutanja Damaskom i neizbježni posjet souku (bazaru). Inače, ove rupe koje se vide na krovu iznad bazara potječu od metaka još iz vremena francuske okupacije...

[Tomislav L.]

Manje-više je poznato da vlastodršci u ovom dijelu svijeta ne dozvoljavaju motocikle većih zapremnina, pa viđamo tisuće "malokalibarskih" dvokotača. Jedini koji imaju privilegiju vožnje "pravog" motora su, naravno, vladini zaposlenici- policajci! (fotka je snimana iz ruke pri vrlo skromnom svjetlu, ispričavam se na lošoj kvaliteti)

[Tomislav L.]

Moram se na neko vrijeme odvojiti od laptopa (posao zove), pa nastavak slijedi uskoro.

Još jednom puno hvala svima koji čitaju i(li) ostavljaju komentare 

[tomee]

svaki put kad čitam komentare si mislim pa aj dobro dobar je lik al netreba pretjerivat al miša mu daj skini kacigu na nekoj fotki da vidimo da nisi ti Đelo Hađiselimović


 

[drabotic]

predobar put i putopis, svaka čast! 

[bev]

Sjajno! Mali savjet - drugi put dragu nikako nedaj u tuđe aute, a pogotovo ako je plavuša  .

[cardiff]

  bravo majstore svaka čast na slikama 

[dr.mracni]

svaka cast!

[biker4life]

Svaka cast na textu, a i slikama, naravno!

[branac]

svaki put kad čitam komentare si mislim pa aj dobro dobar je lik al netreba pretjerivat al miša mu daj skini kacigu na nekoj fotki da vidimo da nisi ti Đelo Hađiselimović


 

Ili Goran Milić a red bi bio da i tvoja draga stane konačno ISPRED objektiva 

[Tomislav L.]

Drugo jutro nakon buđenja i chek-outa iz hotela krećemo na istok (smjer Bagdad-Irak) u pustinju i gradu Palmyra (Arapi je zovu تدمر Tadmor‎).

Pustinja je za nas Europljane ipak svojevrsna eksluziva i doživljaj, pa smo uistinu uživali u vožnji...

Što smo se više udaljavali od glavnog sirijskog grada, krajolik se preobražava u nepregledno prostranstvo pijeska i kamenja. Buku i vrevu s ulica sirijske metropole i sveprisutan zvuk hodžinog melodičnog poziva na molitvu, postepeno zamjenjuju beskrajna prostranstva i neki spokojan mir.

U takvim rijetkim životnim trenucima tišina koja obuzima čitav prostor oko nas postaje vrlo rječita...