Zbog loše prognoze se nikako nismo uspjele dogovoriti da li idemo na naš planirani izlet ili ne. U nedelju je Zrile spontano (ne bi ništa drugo očekivala od nje) sjela na motor i pričekala sam ju u Šmartnu pri Litiji (1).
Kad smo ustanovile, da nismo iz šečera odlučile smo izpuniti veliku želju Zrile, da vidi Soču i Tolmin.
Krenule smo u kišno prijopodne i tek u Škofji Loki utekle kiši.


Krenule smo prema kraju Železniki. Cesta je bila loša s puno semafora za rad na cesti. Ali posle nekoliko km se otvara orgazmična cesta, koja vodi sve do Kobarida.
Pauza je bila predviđena na Mostu na Soči, gdje smo Zrile, Kroko i Teya uživali u prekrasnom krajoliku umjetnog jezera napravljenog na Soči.




Od Kobarida prema Bovcu su dva semafora za rad na cesti ali dalje se opet vozilo ko u bajki. Nikada se ne mogu zasititi ove ceste.
U Bovcu je počelo puhati i bližili su se oblaci, koji nisu najavljivali ništa dobro... Brzo smo odlučile, da ipak pređemo Vršič, jer je iznad Predela nebo bilo još crnije.
Vozile smo po prekrasni dolini Soče do Trente gdje nas je dostigla kiša i počeo se uspon na Vršič u mrazu, kiši i vjetru. Kad sam vidjela broj zavoja od 180 st, meni se skoro smučilo... mislim da ih ima oko 58 i visina 1.611 m. Na vrhu smo triumfirale i stale za slikavanje a rijedki turisti u automobilima su vjerovatno mislili, da smo lude.


Preko Vršica dospele smo u Kranjsko goro i produžile za Rateče, gdje smo odsjele u kuči naše firme. Po detaljnom iztraživanju kuče našle smo i veliku kuhinju i blagovaonicu, radio i Jegera (iz benzinske

).
Ali najviše nas je obradovalo Zrilino ispitivanje kupatila gdje smo našle savnu! Posle Vršiča bile smo promrzle i ležanje u savni bila su prava nebesa

. Poslje saune dobro nam je došao Jeger i pale smo u krevete.
Drugi dan smo pospavale do 8.30, zrinka je ptišla susjedi tražit sveže mlijeko i u trgovinu, a ja sam spremila zajutrak. Vreme se držalo ali kad smo stavile kacige na glavu opet se otvorilo nebo. Vratile smo se autoputom u Ljubljanu, gdje je Zrile produžila za Zagreb.
Odlučile smo se iduči put 100% vratiti, imamo još puno toga za iztražiti

.