Dan državnosti. Cijeli tjedan proučavanje svih mogućih meteo stranica na netu. U srijedu definitivna odluka da se ide bez obzira na vrijeme.
Išlo nas je devetero ( 4 motora: 3 Versysa, 1 Suzuki i 1 Nexus 300RR ). Neću nabrajati ljude, uz slike ćete upoznati ekipu.
Pokret od nas (Stupnik) u 9.30. Ruta do Dvora na Uni ide preko Horvata, Pisarovine, Lasinje i Gline.
Kava na ulazu u Glinu ( restoran pored onog tenka )
Na cesti prema Dvoru nailazimo na sve, osim na aute.
Na granici gnjavaža. Čekamo Moovera (nema zelenu kartu i morao se snaći na dobro poznati naćin,100 kn u pađe ).
Konačno Una. Od Otoke nadalje, zanimljivi restorani iznad slapića rijeke jedan za drugim.
Gladni janjetine, jedva čekamo naš cilj Kostelski buk. Restoran je naravno s pogledom na prekrasne slapove. Parkiramo se i šok. Trenutno nemaju janjetnu sa ražnja. Treba se najaviti. Budući da smo bili stvarno gladni, zaključili smo da je i teletina ispod peke dobra alternativa. Ostajemo. Za početak uzimamo Begove čorbe ( ko' nije probao, mora obavezno ), a poslije mesina ( osim Martine kojoj ni Unska pastrva nije bila loša ). Restoran je elitni, a cijene nama skroz OK. Za nas 9 : cugaX2, juhe, glavna jela, salate - 760 kuna ukupno.
Slijedi par slika iz restorana Kostelski buk.
dok čekamo zna se kaj ( u prvom planu Dacman, Lidać i Moover )
Andreja i Boomeri
moj Tomica i njegov brat (Nikola76)
moja buduća šogorica i ja ( organizator )
konačno teletina ( super sočna, mljac... )
specijalitet kuće za 2 osobe - Lidija i Dac su to stvarno i pojeli
pokret prema Bihaću
U Bihaću smo pili kavu iz filđana naravno i mi cure napravile đir po parkiću uz Unu. Evo par slika iz Bihaća.
Namjeravali smo prijeći granicu kod Izačića, ali, fulali smo. Malo smo krivo skrenuli i našli se na čudnim putevima, krajolik kao u Zagorju. Odjednom, putokaz za Slunj. Mi naravno oduševljeno slijedimo taj smjer jer se nadamo da smo ipak na dobrom putu. Cesta koma, svakih 100 metara ima zakrpu 50 metara makadama. I tako barem 10 puta. Mislili smo da se šale. I tako nakon muka s makadamom evo granice. 1 kontejner i zastava. Znali smo da ne zvuči na dobro. Nakon puno nagovaranja, prvo ''bosanca'' , a onda i hrvatskog policajca s brkovima, puštaju nas ipak dalje. Inače, za te lokalne prijelaze trebaju specijalne propusnice koje ima samo lokalno stanovništvo. Uvjerili smo ih da nismo namjerno tu skrenuli, pa su nas ipak pustili. Na kraju je to ispalo super jer je cesta od granice prema Slunju zanimljiva i puna zavoja. Zanimljivi su i mostići.
Par slika od Bihaća prema Slunju. Nakon odmora uz Koranu u Slunju, pokret prema Zagrebu ( po staroj cesti naravno ).
Stvarno smo se lijepo navozili i najeli. Super proveden dan.
Pozdrav društvu
