Nakon prijeđenih 1676 km u ova 4 dana ''Alpi'', definitivno smo zaključili da je to naš tip putovanja.
Evo kako je to bilo po danima.
Odlučili smo napraviti rutu od 4 dana vožnje (2 dana Austrija + 2 dana Italija ). Razmišljali smo i o šatoru, ali na kraju smo odustali od tegljenja kamp opreme i ukalkulirali 50 eura b&b po danu za dvoje ( za točno tu cijenu spavali smo sve 3 noći ).
Krenuli smo 21.07.2009. ujutro. Od Stupnika do Jesenica autoput ( tjedna vinjeta 7,5eur ). Dalje taj 1.dan ide slijedeća ruta : Kranjska gora - Wurzenpass - Villach - Treffen - Radenthein - Ebene - Nockalm strasse - Innerkrems - St.Margarethen - Mauterndf. - Obertauern - Radstadt - Altenmarkt - Wagrain - Bischofshofen - Muhlbach - Saalfelden - Zell am See. Svi dijelovi navedene rute su nas oduševili. Naravno, od Nockalma smo to i očekivali. Uspon je bio tako dobar da nam je Čeh na ZX 12 R, koji se vozio za nama, na vrhu rekao '' Thank you for the ride''. Moj muž je bio jako ponosan.
Ugodno su nas iznenadile ceste o kojima nikad nismo čitali na forumu, pogotovo dionica od Bischofshofena do Saalfeldena. Na jedinoj dosadnoj dionici, od Saalf..do Zell am See-a, počeo je lagani pljusak i odmah smo stali i od prve našli super smještaj (
http://www.sbg.at/landhaus-christa/ ), 50 eura b&b, a imaju i privatni kamp za cijenu 11eura za dvije osobe+motor+šator. Kad smo se odmorili otišli smo u đir po Zell am See-u.
1. pauza za sendvič u Kranjskoj gori. Lijepo mjesto uz biciklističku stazu i rijeku Pišnicu.
Ulazak u Austriju iz Podkorena. Dosta loš asfalt na tom prijelazu Wurzenpass-u.
Villach
Kamp na jezeru poslije Villacha ( Ossiacher see ). U tom području smo se vozili uz niz sličnih stvarno velikih jezera na kojima ljudi kampiraju i kupaju se.
Zanimljiva izvedba izvora na ulasku u Nockalm. Stvarno sam bila žedna i voda je bila super.
Nockalm strasse
Eisentalhohe
Na lokalnoj cesti od Innerkr. prema St.Margarethenu nailazimo na rudarski muzej. Ušuljali smo se jer su vrata bila otključana i izbjegli plaćanje ulaznice. Već smo bili na motoru kad su dva tipa izašla iz susjedne kuće i gledali za nama s upitnikom
Dalje prolazimo Twenger pass i Obertauern.
Radovi na cesti. Skupila se ekipa s kojom se kasnije ganjamo.
Pejzaž sa meni omiljene dionice od Bischofshofena do Saalfeldena.
Pogled iz sobe nakon 500km vožnje. Ujutro su na tom pašnjaku bile kravice.
U predvečerje obilazak Zell am See-a, kava, piva i apfel strudel
Nastavak slijedi sutra.
22.07.2009. drugi dan - nama najljepši
Ruta : Zell am See - Grossglockner ( do vrha, pa do Heiligenbluta, natrag do Zellam See-a ) - Krimml - Gerlos strasse - Zell am Ziller - Schwaz - Igls - Sellrain - Kuhtai pass - Oetz - Solden ( noćenje 50 eura b&b; super smještaj, a ništa nismo unaprijed rezervirali;
http://www.pension-gritsch.at/ )
Doručak 7.30 u tipično austrijskom ambijentu.
Pokret prema GG-u. U sklopu ponude kuće u kojoj smo spavali je privatni kamp sa super cijenama (za 1 noć :osoba 4eur, šator 2eur i motor 1eur ). Link sam već prije stavila.
Ulaz na GG.
Što reći za ''Gross''?
Možda zbog savršenog vremena, možda zbog tajminga ( 9h ujutro + dan u tjednu ), ali doživljaj je totalno nadmašio očekivanja. Bilo je savršeno. Slike i riječi nisu dovoljne. Svaki bajker to jednostavno mora proći jer je ljepota do suza. Pejzaži, široki zavoji, vodopadi, svisci, atmosfera, ...
Uspon.
Uspon.
Jedina slika na kojoj smo zajedno (išli smo samo nas dvoje). Ponudio se biciklist da nas slika.
Pogled prema Zell am See-u
Najviši asfaltirani vrh ''Grossa''.
Ledenjak Pasterze.
Skulptura čeličnog broda koji ima simboliku Noine arke
Konačno smo našli i svisce. Preslatki su. Imam more njihovih slika. Ovdje su ''samo'' 4
Nismo u tih 4 dana po Alpama sreli nijednu našu regu.
Za kraj legendarni biciklist koji u zavoj ulijeće sa 75 na sat ( gole ruke i noge
) Nisam imala fotić u ruci kad je prestizao aute, pa čak i jedan BMW K 1200 RT.
Nakon što smo se popeli na vrh i spustili do Heig., vratili smo se natrag prema Brucku i krenuli prema Krimlu, odnosno Gerlosu. Taj dio puta do Krimla je bio naporan i dosadan. Bilo je vruće, puno prometa, bili smo žedni i željni kave, a nikakva zanimljiva hladovina na toj štrasi. Iscrpljeni stižemo do vodopada Kriml i u samom podnožju stajemo na zasluženu kavu.
Postaje zanimljivo. Konačno uspon prema Gerlos strase ( plaća se 4 eura za motor ). Pogled na najveći vodopad u Ausriji.
Predivni pašnjaci dok se spuštamo niz Gerlos.
Pogled na Zell am Ziller u nizini. Do Wattensa dosadna vožnja po ravnici. Nakon toga se prebacujemo na lokalne cestice. Dalje je opet vožnja za pamćenje. Kroz sela i skijališta, gore dolje po prijevojima.
Zanimljive crkve na lokalnim cestama kojima zaobilazimo Innsbruck.
Uspon prema Kuhtai passu.
Opaki radovi. Jedva smo prošli.
U Oetzu dolazimo na glavnu cestu prema Soldenu. Vozilo se brzo, promet je bio slab, dugih i dobrodržećih zavoja ko' u priči.
Konačno dolazak u Solden (poslije 8h navečer) i traženje smještaja. Na prvi pogled se vidi da je elitno sklijalište i da moramo paziti gdje pitamo. Prvi pokušaj je bio 100 eura, ali već u drugom ono što mi tražimo (50 eura b&b za 2 osobe )Imali smo super pogled sa terase. Odlazak po pivu i ''hrvatska večera''.
3. dan (23.07.2009.) ruta je slijedeća : 9 vrhova u jednom danu ( Solden glečeri, Timmelsjoch / Passo Rombo, Passo di Giovo, Passo di Sella, Passo Pordoi, Passo di Falzarego, Passo di Giau, Passo di Staulanza i Passo Cibiana ). Spavali smo u Venas di Cadore.
Doručak u Soldenu i pokret prema glečerima iznad samog mjesta. Što se više penjemo, krajolik postaje sve neobičniji. Trošne stijene koje se sipaju i nedostatak bilo kakvog raslinja. Naravno na vrhu se dodaju i vječni snijeg i led.
Jezivi tunel koji vodi na drugu stranu glečera. Pogled s druge strane. Tu smo se okrenuli i vratili prema Soldenu. Cesta do glečera se naplačuje 5 eura po osobi. Za nas dvoje na motoru platili smo 8 eura. Tomica kaže da ne vrijedi tih novaca. Meni nije bilo žao.
Sad slijedi jako zanimljiva vožnja prema granici s Italijom. Uspon na Timmelsjoch.
Ušli smo u Italiju. Passo Rombo.
Pašnjaci, arhitektura i jezik oko St.Leonarda su i dalje kao da smo u Austriji. Stali smo na kavu pri usponu na Passo di Giovo. Terasa ima super pogled na dolinu, ali i na samom je zavoju.
Nakon spuštanja u Vipiteno, dalje dionicom po nizini idemo prema Dolomitima (Bressanone, pa prije Chiuse skrećemo prema Val Gardeni i dolazimo u Ortisei ).
Evo nas i u Dolomitima. Krećemo prema Passo di Sella i dalje redom passo za passom (na slikama će biti table ).
Dolazak u Venas di Cadore. Bilo je prošlo 19.30h i odlučili smo potražiti smještaj. Odmah nam se posrećilo. Opet 50 eura b&b za nas dvoje. Inače, samo mjesto je otužno i pusto. Prošetali smo u nadi da ćemo pojesti pizzu. U jedinoj pizzeriji nije bilo žive duše, pa nismo htjeli riskirati. Popili smo kapućino i u našoj sobici pojeli konzerve tune koje smo ponjeli za svaki slučaj.
Ujutro, 24.07.2009. i Venas di Cadore s našeg prozora izgledao je bolje nego večer prije.
Krenuli smo prema Tolmezzu preko Passo di Maurie, skrenuli prema Sella Nevei i ušli u Sloveniju na prijelazu Predil. Nakon toga Bovec, Vršić i na kraju opet dolazimo u Kranjsku goru iz koje je i počelo ''krivinanje''. Do Zagreba opet ''radi'' ona ista vinjeta od prije par dana.
Zanimljiva arhitektura mjesta na usponu Passo di Mauria.
Zanimljiv restoran u kojem smo stali prema Sella Nevei. Bilo je podne, otvoreno, ali nije bilo nikog da nas posluži. Obavili smo WC i odmarali uz svoju cugu u baš lijepom ambijentu.
Sella Nevea. Skijalište na vrhu.
Jezero Predil. Slijedi uspon i granica sa Slovenijom
Krenuli prema ''opjevanom'' Mangartu, ali zbog radova nismo mogli dalje.
Kad smo od Bovca krenuli prema Vršiću, oduševila nas je Soča.
Spustivši se u Kranjsku goru, oduševila nas je i hrana, a pogotovo desert ( tzv. Špiglov vrh )
Pokret prema kipučem Zagrebu.
FINANCIJSKI REZIME ( bili smo jako pažljivi ): ukupno 375 eura za 4 dana
- 150 eura 3 noćenja s doručkom
- 55 eura cestarine
- 70 eura benga
- 100 eura hrana, kave i piće
Mislim da slike dovoljno dobro opisuju kak' nam je bilo i da se više nema kaj za reći.
Hvala svima koji su nam pomogli sa savjetima, a posebno Kroniku
