Nakon potpuno izgubljenog putopisa (srušio mi se Explorer
) došao sam k sebi – pošto nisam ima nikom drugom
- i pokušat ću rekonstruirati što se da
.
Vidim da je i D@do bio na Žumberku tako da nas je bilo više, ali u druge dane i vremena, ali Žumberak to i zaslužuje.
Subota ujutro zovem Easy Ridera i dogovaramo neki kraći đir od 50 max 100km, ne više
, čisto da prikratimo vrijeme vožnjom.
Dogovorili smo se u Lučkom na pumpi Zovko u 11 sati pa da odlučimo kamo ćemo. Gledamo kartu i Easy predlaže ČOKOLADNE kremšnite u Groti u Jastrebarskom. Prepun poleta skačem na makinu ne bi li što prije doživio to slatko iskustvo
.
Po staroj Karlovačkoj dosta prometa i gužva. Stižemo u Grotu, parkiramo makine
naručujemo čokoladnu kremšnitu i pojačavamo s kinder šnitom
Nakon ovog hiperglukoznog udara
dogovaramo pravac Krašić i krećemo. Na putu prema Krašiću primjećujemo putokaz za Motocross stazu i odlučujemo se provozati do tamo
Easy
Easy Paris-Dakar
Dolazak na cilj
Vrijeme je da se i ja okušam
Ček, ček
Tu nekaj ne valja, zakaj je to tak strmo
Crkva u Krašiću
Hrvatski blaženik kardinal Alojzije Stepinac
Dolina Kardinala
Malo smo se motali po lokalnim selima oko Krašića, gađali put – na jednom mostu je KLE čak i zasvirao
, jer daske nisu bile fiksne pa je kotačima odsvirao na brzinu neku samo njemu znanu melodiju
.
Easy je ugledao neki ribički znak i skreće lijevo ja za njim i nakon malo cestice stižemo na Ribnjačarstvo „Jaševnica“.
Pastrve
Mjesto je baš lijepo, mirno i spokojno – ugodna atmosfera. Odjednom moja razmišljanja prekida Easy pitanjem: „Jesi gladan?“. Hmmm, pa mogao bi nešto pojest, zašto – pitam ja
?
Easy: „Jesi za ribu?“
- Jesam..
Easy brzinom munje izvlači štap za pecanje i zabacuje flaks
.
Nije prošlo niti par trenutaka i Easy vješto izvlači prvu ribu
.
Imamo ručak, e sad još ribu treba spremiti. Tu dolazi do izražaja Easy-eva diplomatska vještina.
„S obzirom da moj KLE nosi sendvič ujutro
, mislim da bi bilo pametno mu povjeriti pripremu ribe, da se ne naljuti“ – mudro zbori Easy.
Ja: „Što ćemo s prilogom?“
Easy: „Ma to će KLE srediti – bu ih negdi povadil - krumpire
“ – šapće Easy
KLE je veselo zabrundao kada je čuo da je on glavni od kužine i bacio se na dogovor oko kuhinje i svih onih potrebitih radnji kako bi riba bila ukusna, slasna i fina
.
Nakon nekog vremena KLE nam šalje glasnika u obliku ovog umiljatog kućnog ljubimca s porukom neka se još malo strpimo, jer je morao skočit do grada po češnjak, ali zato garantira poseban okus ribe
.
Evo finalnog produkta – majstorski odrađeno (skoro sam uskliknuo niti KLE to ne bi mogao bolje
)
U ugodnom društvu, mirnoj atmosferi i čavrljanju vrijeme brzo prođe - pa tako je prošlo i nama. Odlučili smo se ovako punih trubuha otisnuti od kraja da vidimo kakve sve ljepote skriva Žumberak.
Htjeli smo pogledati i Svetu Geru (Goru, hmm, hmm), ali ugledali smo putokaz za neki slap – ne sjećam mu se više imena, pa smo odlučili krenuti tim putem i vratiti se poslije za Sv. Goru.
Stižemo u selo Stari Grad, pomalo sablasnog izgleda, ruševne kuće i čini se samo u jednoj netko živi.
Nakon toga krećemo makadamo koji je bio živa uživancija, taman niti pretežak niti prelagan, ali ipak na mjestima je i priprijetio
. Odlična vožnja, zaboravio sam u potpunosti slikat koliko sam se isključio i guštao u vožnji. Baš je bilo dobro
.
S obzirom da smo predaleko otišli, odlučili smo se ne vratiti na Svetu Goru i nastaviti prema Samoboru.
Moram priznati da zadnjih 15-ak km do Divljih voda je cesta katastrofalno loša
. Krpana baš nezgodno tako da moraš voziti nekako po pola, a onda naravno pogađate do izražaja dolaze ludi vozači auta koji sjeku zavoje. Zavoj na zavoj, na trenutke smo se osjećali kao da vozimo slalom.
Stali smo da malo dođemo k sebi na Divljim vodama
I zapalili u Cezar naći se sa Sinkeom pa da skočimo na susret MK Prijatelja u Goricu. Easy je opsjela ideja da moramo propuhati mašine pa je tako on vozio u tempu 150-160 km/h dok sam se ja zadovljio sa skromnih 140-150km/h. Naravno po autoputu.
Defile u V. Gorici
Na susretu srećemo Barny-a i vrlo brzo odlučujemo se za vožnjicu prema Kupi. Do Kupe stižemo brzo, ali već pada noć..
Vatrica
Oprezno krećemo doma – uz pokuoju anegdotu poput mojeg dugog svjetla koje je skoro bacilo Sinke s YBR-a,
he, he pa do Sinkeovog pretjecanja Barny-a u zavoju, jer: „Nema tog ko će mu oduzet taj gušt polegavanja na koljeno“
...
U Cezaru, nama u čast, prirđen je poseban doček
. Neki su donjeli i male životinje kako bi iskazali svoje prijateljstvo i dobronajmernost.
Tako se tu našao jedan tvor (kastriran
)
Pa jedan zlatni retriver..
Cuga
Ruta
Na kraju da zaključim – krenuli u 11 sati, vratili se u 23 sata doma – 12 sati na putu, što u sedlu što na nogama. Odfurali 270 kilometara u kojih je bilo uključeno i dosta makadama. Posjetili motor susret, vozili na motocross stazi, vidjeli Kupu, Žumberak, Jasku, Krašić...
Dan je bio prekrasan za vožnju. Umoran kao pas, ali sretan otputio sam se u krpe. Subota je već prošla i počeo je novi dan – nedjelja!
Vrijeme za novu vožnju i neke druge destinacije...
Autor
Tema: Sablasno selo, Uskoci, bijela prašina i riba!? (Posjeta: 1720 )