Nažalost, slike s tog početnog dijela Poljske su premutne zbog drndanja ... nastavili smo vožnju prema Varšavi uglavnom cestama gdje se dalo pretjecati što smo i radili ful često jer nas je čekao dug put do cilja. Bilo je poprilično naporno, zrak je bio prevruć, a kolone u mjestima preduge - ljudi su se vraćali s mora, bila je nedjelja, a svakih nekoliko kilometara smo nailazili na radove na cesti i razne obilaske i obilaske obilazaka. Preludo.
Ona slovačka kultura vožnje je ovdje bilo nešto što ćemo rijetko vidjeti, ovdje su nas vozači podsjećali na dom
Balkanjero stil vožnje je nešto sasvim normalno, poželjno čak, i tu smo plivali kao ribe u vodi ... znoju, bolje reći.
Ali tamo gdje je cesta čitava, tamo je sve ok, Poljska je ravna i pregledna i duuga ... barem u onom dijelu gdje smo mi prolazili.
Nažalost, ova je dionica bila prenaporna da bismo je živjeli punim plućima kao onu jučer do Bratislave. Lošije ceste, veće temperature, gužve zbog povratka turista ... Ludilo, umor ...
Putem smo stali na nekoj benzinskoj gdje ne znaju baš engleski i kad sam tražio Duracell baterije žena mi je pokazivala na Durex paletu proizvoda ... Hvala lijepo, ali Durex je nešto o čemu sad ne razmišljam! Duracell!!! Nema toga. Do Estonije nismo uspjeli naći Duracell baterije, ali smo zato kupili tonu Varta, Philips i ostalog smeća koje zbilja ne traje 7 puta dulje. Ljudi moji, ona reklama je stvarno istinita "...7 puta dulje nego ostale baterije" - ja bi dodao samo: pogotovo ako slikaš u onom modu iz pokreta!!!
Na drugoj benzinskoj sam mijenjao eure jer se jeftine stvari (poput par komada baterija) nisu dale kupiti na karticu i tip me je oženio ko pravog turista ... Ali bar smo se zablebetali na engleski malo ... bar nešto.
I došli smo napokon u Varšavu i probijali se kroz gradsku gužvu do kampa kojeg smo odabrali na sljedeći način: Frend je poslao sms-om popis od 5-6 kampova u i oko Varšave, a mi smo trebali odabrati kojeg ćemo ukucati Helgi da nas vodi. "Rapsodija" je zvučalo dovoljno lijepo i to smo i ukucali, a kad smo došli pred kamp - došlo nam je da se okrenemo i tražimo dalje. Ušli smo u recepciju kao, samo ćemo pogledati, a žena je pripremila već sve za prijavu i neke prospekte i bilo nam je glupo sad izaći. Eto, ostali smo, umorni smo krenuli slagati šator.
Kamp je bio pored groblja, sa starim nekakvim objektima, sa nekim klincima koji su driftali autom na ulazu, sa WC-ima i tuševima ajme-majko-kategorije, sa 20 metara kvadratnih trave gdje je mjesto za šatore. Padao je mrak i vlaga je postajala sve jača dok smo se smjestili i otuširali i sad je trebalo otići u grad nešto pojesti ... ma kakvi, ... lagana svađa, raspoloženje na dnu i ćorka, svako okrenut na svoju stranu. Prije spavanja vrtio sam Joy Division - Warsaw u glavi i kontao ... to je to stari, to je to!
Blackout!
Sutra nastavak...
