A gdje je reportaža, na Eurosportu nisam našao? 
ukratko; najmanje motora na startu , nevjerovatno, ali samo 3 i jedan koji je zakasnio
. Da li je doček bio prenaporan ili su se poplašili kišurine, ne znam, ali za ručak nas je ipak bilo više od 30. Ja na bolovanju radi ručice, niti jedan Husaberg nije došao
vjerovatno moraju slušati svog vožda debelog Dinu koji je najavio da ove godine ne želi doći ili možda je stvarno vlaga u zraku bila prevelika.
Vlasnici KTMova došli autima svatko sa svojim izgovorm
, no neki su ipak poslije otišli u šumu kad je sunce izašlo poslije 13 sati... No, koga nema bez njega se može, tako da zastavica pala u podne i tri hrabra krenula u vodu do koljena na stazi. Naravno Matej Jaroš je poveo odmah na Kawcu KLX 250 zvani PRADIDA, a za njim Strašilo na legendarnom KTMu svih KTMova, mom DIDI, te Koturić na svom KX250 F u. Prvi krug naravno Matej leti nebu pod oblake i kroz bare prolazi kao gliser, što narvano PRADIDA odbija, nego ide kako on hoće i nameća sporiji tempo. Strašilo naravno uporno pokušavati zavoje savladati dodirujući blatnjavo tlo guvernalom i kacigom, što lukavi lisac Kotur koristi te uz pomoć nove Maxxis gume za blato prelazi u vodstvo te pobjedonosno na cilju baca motor među publiku
Matej je ipak morao popustiti Strašilu da ga prođe u posljednjem krugu, jer niti silna vozačka tehnika ne može nadomjestiti mehaničku superiornost KTMa nad KTMovima
te Josipović, pardon Strašilo, prolazi ciljem kao drugi i na opće čuđenje 30tak gledatelja ne staje, nego produžava dalje, te potezom očajnika skreće sa staze prema baraci gdje se zaustavlja uz stravično zapomaganje. Sav u brizi za svoj motor ( boli me briga za Straša ) trčim prema njemu dok on viče NOGAR ; NOGAR ; NOGAR ; SPUSTI NOGAR. Shvatih šta želi i spustih nogar, te se motor osloni na njega. Strašova glava bepomoćno klounu na upravljač i da nije bilo glavobrana zasigurno bi se ozljedio od siline idara. Straš, Straš, jesi dobro, vadi se tu rakija, nosi kuhano vino.... no Straš na ispusti ni glasa, nego mi samo pruži drhtave ruke preko guvernala i propmuca; Rukavice molim. U hipu shvatih da je čovjek na umoru, te mu skinuh rukavice, Trpa mu podiže glavu sa guvernala i ja mu skinuh blatnjave naočale. Ispod naočale iskočiše dva oka veličine jabuke, a struja usisanog zraka kroz Strašove razjapljenje ralje mi je skinula kapu koja se zaljepila njemu na lice.... Dobro , živ je..odnosno jedvaživ je ... Nekako ga teškom mukom skinusmo sa KTMća i gurnusmo mu pljosku sa maksuzijom u labrte, i čovjek se ponovo povrati život, oči se vratiše u duplje i boja u obaraze.... DRUGI ; DRUGI DRUGI SAM, NAMAZO SAM MATEJA; NAMAZO SAM MATEJA i ničim izazvan ponovo pade ničice u blato.... Podigosmo ga i malo šamar dva, tri i ponovo se povrati Straš među žive, skinuli smo ga i posjeli za stol, glavu privezali gurnom ( orange naravno, jer detalji su bitni ) za stup da se ne utopi u tanjuru čobanca, gurnuli mu koricu kruha u usta da mu se malo povrati slina, otorili topal PAN i stavili mu ga u lijevu ruku, žlicu u desnu....
Željno očekujemo njegovo viđenje stvari...
Uglavnom, znam da smo sad cijelu godinu najebali jer je Koturić bio prvi, krv će nam piti na slamku, polaka, baš onako kako se i vozi
, ali doći će i iduća... i tako to
Sve u svemu, nama koji smo bili, je opet bilo ludo i nezaboravno, makar sam sad već malo zabrinut, jer evo mrak pada a Straš još nije vratio Didu u garažu
E EVO GA NA; DOK SAM JA PISAO REPORT STRAŠ SE JAVIO::::
Autor
Tema: Novogodišnja vožnja 2010, Požega.... ili ti ga, ovdje netko nije normalan (Posjeta: 2105 )