Mislim da sad u Požegi imate raloga za smijeh do slijedeće utrke.

Straško, nemoj se previše brinuti jer si na dobrom putu, tako su i požeški enduraši izgledali nakon prvih pola sata vožnje. Mi smo se gledali, kao ono, da li da se vratimo jer ako nam umru u šumi ne znamo kako doma.
Kasnije, kad se sjedne za stol, e tu ih je malo teže pratit ali uspjevali smo. 
I sam ću se ovome smijati vjerovatno duže nego do iduće utrke....

Znao sam da nisam u kondiciji, ali baš ovako ...

... moram ti priznati da sam se vrlo neugodno iznenadio po tom pitanju ... Prije koju godinu sam mogao obići i 10ak krugova, ali ne vozikanja, već ozbiljne vožnje.... ali sad... jebote, da nisu vikali na mene, stao bih poslije drugog kruga....

A ni za stolom nije bilo loše..
