Napad na Saharu - dio prviNemamo sta razmisljat. Idemo odmah u pustinju. Prvo par sati da udjem u stos pa ozbiljni ulaz u Saharu. Imam nesto iskustva u voznji na pijesku iz Juzne Afrike ali je razlika ponoviti isto s dinama i pretovarenim motorom. Sto se Ivana tice, on je na africkom pijesku doma. Posto se i nismo bas predstavili na pocetku price, za sve one koji nisu upoznali Ivana, rijetkog Hrvata koji ne zna maternji jezik, mogu to napraviti u nasem putopisu iz Juzne Afrike. Da se ne ponavljam.
http://www.motori.hr/forum/index.php/topic,121736.0.htmlIz Douza krecemo u obilazak okolinih sela. Dio cestom, dio pustinjom.
Lagano zagrijavanje...
...pa malo zesce...
Evo i filmic...
...pa malo plivanja...
Dosta je bilo zajebancije, idemo na dine...
Nakon trece ili cetvrte dine, penje se Ivan na sljedecu ispred mene. Idem za njim. Evo sto me ceka s druge strane.
Zar nije sramota da ce covik s kamena, koji je zadnji put vidio pijesak na plazi u Ducama kraj Omisa, morat davat satove voznje coviku rodjenom na africkom pijesku? 
A sad ozbiljno. Svatko ko misli da je ovo bezazlena situacija grdno se vara. Ivan je preletio volan i usput slomio vizir. Zasto se to desilo nekome ko je na pijesku doma. Lako smo dosli do zakljucka iskopavajuci motor. Naime, nalazimo se na rubnom dijelu Sahare, a upravo je prosao tjedan gadnih kisa. Nekih pet do deset centimetara pijeska na vrhu je jos uvijek vlazno i to moze iznenaditi vozaca. Cim taj tezi sloj pocne nenadano ukopavati prednji kotac u silaznoj putanji, nema vise povratka.
Nije to nista strasno da nam pomrsi planove ali moramo otici do prvog sela rjesiti vizir. Ostao je ostar dio koji strsi i nije bas pozeljno sarati pustinjom s necim takvim pod vratom. Stizemo u Zafrane. U boksu su vec spremni. Malo piljenja...
...malo brusenja...i zavrsni touch.
...Ta-na-na-na...
"Designed by Zafrane"
Evo sto su rekli:Promatrajuci s konjuktivno subjektivnog aspekta to je delikatan primjer senzibilnog elementa koji intezivno pretendira u ortocentricnim koncentricnim individualnim emocijama!
Pininfarina (citat iz mjesecnika "Italian Design")Cool!
Bruketa i Žinic (citat iz magazina "Story")Neš ti!
Odusevljeni gradjani Dalmacije (citat s ulica)Ajmo mi nazad u pustinju...
Dosta je vjezbe. Odluka je pala. Idemo jos danas bez viska prtljage kroz Saharu do oaze Ksar Ghilane. Ako ne stignemo, spavamo vani, ako stignemo, dobro je. I sutra nazad po stvari.
Pocetak je bio obecavajuci. Na pravi put nas je izveo lik na motoricu kojem je lanac ispadao svakih dvjesto metara. Kad smo se ponudili da mu pomognemo oko lanca, odbio je rekavsi da je to u redu. Vjerovatno covjeka zabavlja i nije mu dosadno. Izasli smo na "put" koji je u pocetku vidljiv, a svakim kilometrom tragova je sve manje.
Sve je bilo kako treba dok nismo zasli dublje u pustinju. Nakon sto je moj "Pastrana" zastranio na jednoj dini te izveo atraktivan skokic, cujem kako puca plastika. Vidim njegovu tablicu i zadnji kraj naslonjene na gumu. Nije dobro, vjerovatno amortizer. Gledamo, nije amortizer. Cijeli zadnji kraj visi. Dobro je, rama je pukla. Zasto kazem, dobro je. Naucio sam jednu stvar u Africi. Kad vec ovdje imas kvar na motoru, najbolje da je bilo sto vezano za zeljezo. Ovdje uvijek ima stotinjak aparata za varenje po kvadratnom kilometru. Doduse, nama je otegotna okolnost trenutni polozaj ali to nije nista sto dva pristojna mladica ne mogu rijesiti.
Skidamo Ivanov kofer, sljedi pregled stanja.
Kao sto vidite po boji puknuca bilo je to naceto i prije. Sto sam i pretpostavljao. Svatko ko zna sta ovaj motor prolazi mogao je ocekivati ovako nesto. Inace Ivan u svom zadnjem kuferu nikad nema ispod 20 kila. A ovaj nosac je idealna poluga. Zadnji put je dosao kod mene sa desetak baterija sa svih svojih motora. I jos par stvarcica. Mislite da taj uspori na lezecim policajcima? Inace ga se cesto moze vidjeti kako svoj mali motor vozi na svom velikom motoru. Probat cu jednom nac sliku. Dakle, nismo iznenadjeni. Ni uvrijedjeni.
Ovo je slikano kad smo vec podigli zadnji kraj. 
Donja strana jos donekle drzi. Plan je da nosim njegov kofer, a Ivan ce nazad lagano. Jako lagano. Prije svega, marenda.
Kofer je kod mene. Vjerujte, nije nimalo lako voziti duboki pijesak bez mogucnosti pomicanja nazad. Zanimljivo iskustvo.
Ponekad je bilo brljavo...
...ali zanimljivo.
Prvi slobodni majstor je nas. Birali smo ozbiljnijeg.
Malo projektiranja u letu i idemo u proizvodnju. Prvo s jedne strane...
...pa s druge...
...pa s trece.
I evo ga. Lakse nego gumu promijeniti. Da vide ovaj rad u Yamahi uzeli bi ovaj uhodani duo pod svoje. 
"The Mean Machine" je opet u igri...
Majstor je svoje zaradio za danas pa je pala cajanka s ekipom.
Cajanka i s nase strane...
Bilo je tu jos bijesnih pila...
Gledajuci kao pravi Dalmatinac ljude kako rade, dosao sam do zakljucka. Bili smo podtovareni sto je otvaralo prostor za prilicnu slobodu nasem "Travisu". Dakle, sutra napadamo Saharu pretovareni. Tako ce moj kolega imati manje prostora za egzibicije, a ja cu imati vise prostora za valjanje. Po mojoj slobodnoj procjeni smo negdje oko 300 kila. Bez sofera. Mislite da ce nama to biti problem?
"Joj kad ovo veceras montiram pa izletim u grad. Sve su zene moje!"
Sudeci po naljepnicama, ovdje tankaju samo pravi muzevi...
Ovo je jedini motor koji smo do sada vidjeli u Tunisu. Glavna faca u selu. Sigurno nacelnikov sin.
Vecera. Vrhunski chef...
I spavanje. Sutra je dan D. Ustvari, dan S. Sahara....slijedi nastavak...Napad na Saharu - dio drugi
