Ksar Ghilane i Kamena pustinjaStigli smo u Ksar Ghilane i trazimo smjestaj. Prvi kamp i dogovor pada. Spavanje u beduinskom satoru, vecera i dorucak za male pare. Ovaj put nismo jedini gosti. U cijeloj oazi, osim nas, jos je dvoje gostiju. Francuski par s dreadlocksima u svom 4x4 kamionu-kamperu. Sve u oazi radi jer uredno dolaze Toyote s Japancima koji masno placaju da ih se ovdje dovede iz turistickih resorta. Sama oaza poznata je po tom malom jezeru, izvoru tople i slane vode. Inace, sve je ovdje podredjeno turizmu ali osim tog izvora i lagane dostupnosti s istocne strane nije oaza nista posebno. Ima nekoliko puno ljepsih ali manje poznatih oaza dublje u pustinji.
Obilazak oaze motorima...
Nas kamp...
Nas smjestaj...
Kad smo vec kod smjestaja u satoru, sjetio sam se necega odnedavno. Sretnem jednog poznanika i ovaj me pozove na nekakav moto susret. Kazem, ne idem na moto susrete, a covjek stane pa se cudi. Kao, vozis motor, bavis se motorima, a ne ides na susrete!? Pokusam mu objasniti da me to ne zanima, da nije moj tip zabave te da mi moto susret spada u kategoriju vjencanja i sprovoda. Negdje izmedju. Da se razumijemo, nemam nista protiv susreta, klubova i ostalog ali jednostavno nisam taj. Ovaj me vec pomalo krivo gleda. Sta nisi u klubu nikakvom? Jesam, kazem, mislim da sam jos upisan u lokalni videoklub. To je jedini klub u kojem sam ikada bio. Osim pionira, naravno. Jos dobacim da ne volim nikakve oblike pripadnosti, pogotovo ne one koje ukljucuju hijerarhiju, cinove i uniformiranost pa makar sve skupa bilo na nekakvoj formalnoj razini. Sad vec poprilicno uzrujan, glumeci zajebanciju, pita zasto uopce vozim motor. Nevjerovatno.
Covjek me nastavio gledati pogledom kakvim ni punicu ne gleda. Vjerovatno poprilicno strsim u njegovom idealnom bajkerskom svijetu. Antibajker. Najbolji prijatelji mi nemaju nikakve veze s motorima, ne idem na susrete, ne zanimaju me klubovi, ne pratim moto utrke. Ima li jos sto? Ima, kako da ne. U razgovoru ga bocnem, onako usput znajuci za njegove sklonosti, kako mi nije jasno kako netko naziva motor bebom. Ili macom. To mi vec lagano ulazi u domenu zdravstvenog problema. Volim motore ali ih smatram strojevima te mi je izrazito tesko ugurati ih u svijet zivih. Ipak je to samo sredstvo koje mi donosi ugodu. Voznju. Nikakvo glancanje i lickanje, a pogotovo ne zaljubljeno tepanje stroju.
Slag na kraju bio je razgovor o jednom mom putovanju. Naime, na upit o spavanju spomenuo sam da mi je sator dobar na slikama ili u ducanu kamp opreme te da preferiram mekane podloge i krov nad glavom. Ajme! Nisam uspio promjeniti njegov "koja pickica" pogled ni priznanjem da mogu prespavati u vatri, vodi i nabujaloj rijeci ukoliko to zahtjeva situacija. Cak ni spominjanje proslosti i spavanja u opakim uvijetima nije promjenilo pogled u njegovim ocima.
Nista vise nije pomagalo. Tonuo sam sve dublje. Jednostavno, cak i kad mozes te imas uvjete spavati pod krovom moras to odlucno odbiti i uzdignute glave podignuti sator. Sve drugo se ne vazi. Ipak je spavanje na tvrdom to sto odvaja avanturistu od ostalih. Razotkriven sam. Ako sam ikada imao truncicu avanturistickog duha sada je definitivno raspuknuta. Kriza mog bajkerskog identiteta je na vrhuncu.
Dakle, da rezimiramo, najbolji prijatelji mi nemaju veze s motorima, ne druzim se s bajkerima, ne idem na moto zabave, nisam u moto klubu, ne spavam u satoru (osim u onom povise), drugi mi peru motor. I jos vozim quadove. Imam i skuter. Jebote! Moj poznanik me s pravom gleda kao izroda. Oduzmite mi motor i bacite me lavovima!
Vratimo se mi u Saharu. Ksar Ghilane u par slika...
Predvecerje za opustanje. Jedni se buckaju...
...drugi citaju Slobodnu Dalmaciju...
...dok ostali zdusno navijaju pred plazmom.
Dok sam se jos malo vozao po okolnim dinama, Ivan se odlucio na prilicno nepromisljen potez. Zamijenio se s beduinom. Motor za konja. Taman sam se vracao kad vidim nekog zamotanog u crnu maramu kako u punom gasu izlazi iz zavoja. Na pijesku, naravno. Motor samo sto ne izleti ispod njega. Prvo sam pomislio da se Ivan ludira, a onda vidim da mi ovaj mase da podjem za njim. Nisam imao sanse pratiti ga. Taj je vozio ko ludjak. Dok sam ga ja pokusavao stici ovaj se vec okrenuo i nazad. Ne sjecam se da sam ikad vidio duzu voznju na rubu pada. Totalni ludjak. Kad smo se vratili do Ivana, vidim mu na faci da je skuzio kome je dao motor. Imao je srece. Ovaj se jos hvali kako je uhvatio 140.
Evo kamikaze...
Ivana su slikavali ostali beduini...
...i on njih.
Kamikaza na svojoj pili...
Kasno navecer u kamp su stigli Talijani. Njih desetak na raznim enduro motorima uz potporu par terenaca koji im nose prtljagu. Jos se cude nama sto smo pretovareni dosli pustinjom. To su ujedno i jedini motoristi koje smo sreli na cijelom putu. Sto je stvarno cudno. Mislim da je sad najbolje vrijeme za odlazak u Saharu. Najveca temperatura bude oko 17. I to tek popodne. Tako da su uvjeti za voznju idealni. I nema nikoga. Nema turista, nema guzve. Ne trebas se bojat da ce te iza dine pogodit Land Cruiser pun Japanaca ili Talijana. S kamikazom za volanom.
Evo sad i fancy strane Ksar Ghilane...
Onda ide ovo...
...pa ovo.
Jutro je. Evo temperature u 8 sati. Da znate otprilike kako je bilo u 4. Nije ni Sahara ko sto je bila.
Prije puta, dorucak...
Malo da vidite grupu turista koja je dosla terencima na jutarnje kupanje...
Ajmo mi dalje...
Prvi dio jos malo juznije od Ksar Ghilane, a onda se blago penjemo na zapad prema Tataouinu.
Malo smo se opet pogubili...
I onda dolazimo u Kamenu pustinju...
E ovo je posebno zahtjevan teren. Vozi se dosta brzo, jako su opasna kamenja, a svakih toliko su bazeni s dubokim pijeskom i manje dine. Tako da se svasta zna desit. Cak i najboljima.
Vozili smo na otvorenim djelovima negdje izmedju 80 i 100 jer put dopusta tu brzinu. Moras izbjegavat kamenja sto vire i onda iznenada naleti zona dubokog pijeska. Udri po kocnici i onda pred samim pijeskom opet pun gas s pustenim volanom. Ludo ali ucinkovito. 
Cim smo naisli na normalan znak znali smo da se cesta blizi...
Chenini, prekrasno mjesto...
Kakva kamera, takvi filmovi. Bolje nemamo.http://www.youtube.com/watch?v=c1zDDPfJovw (Embedding disabled, limit reached)
http://www.youtube.com/watch?v=s3KqTfLIjMY (Embedding disabled, limit reached)
Nakon Cheninia idemo za Tataouine. U obilazak par okolnih Ksarova. ...slijedi nastavak... Ksarovi i ostala cudesa Tataouina i Matmate
