Nažalost nisam mogao dulje ostati,ali siguran sam da mi nećete to zamjeriti.Na svoju sreću ,nisam ni u snu očekivao da ću doživjeti ovakvo životno iskustvo,nisam ga odmah osjetio,već kako sam odmicao od Međugorja,taj osjećaj punoće,zadovoljstva bivao je sve jači i jači.Mislim da će vam sve biti jasno,ako vam priznam da sam cijelo vrijeme vožnje iznova i iznova ponavljao molitvu Zdravo Marijo....
Hvala braći iz Mk Brotnjo,posebno predsjedniku Joji,na divnom dočeku,smještaju,hrani i vremenu posvećenom nama.Hvala predstavnicima franjevačkog reda i najstarijem "bikeru"među fratrima, fra Hadrijanu,na nadahnutim pozdravnim govorima i najboljem "vodiču" kroz križni put,na kojemu sam prvi puta u životu osjetio bar dio muke koju je otrpio naš spasitelj i otkupitelj Isus Krist.Stalno mi u glavi odzvanjaju riječi,da mi se tu nismo našli slučajno,već da nas je gospa pozvala,a mi smo se samo odazvali.Siguran sam samo da sam prvi puta bio u Međugorju,a koliko ću još puta doći,to zna samo Gospa.
Hvala Šini,Dariju,Kumu i svim ostalim dobrim dečkima na ugodno i pametno provedenom vremenu.
I na kraju mojim novim prijateljima ,Kosti,Zubi,Bullitu i nemoj mi zamjeriti isparilo mi je tvoje ime,ali ne brini imat ću prilike ga zapamtiti,te Kostinim klincima,posebno malenome,i naravno boljim polovicama Koste i Zube.Puno znači kad imate s nekim putovati,a put koji sam ja prošao s vama,pamtit ću cijeli život,jer zapravo čini mi se da vas oduvjek poznam,samo smo se na tren izgubili.
Ispričavam se što sam naporan i inače moji postovi su kratki,ali ovo sam napisao u jednom dahu,i nemojte mi zamjeriti.
Neka Vas sve dragi bog čuva i da se ponovo vidimo.
Dražen