Subota 4.3.2006.doša sam sa posla 11 sati je ….vime je baš za ubit oko i udlučija sam idem usnut samo po ure ..budim se 21 sat, e je sam ga pretjera cili dan mi je pobiga. Nedilja 5.3. lipota od žene me je probudila ni manje ni više nego u 8 sati ujutro tek kad sam se istušira svatija sam koji mi je zaje..uvalila luda dalmatinka….triba prozračit kuću dobro nije cili namještaj odnilo iz nje.. I ko će sve ovo trpit došla mi je svastika moram pobić iz kuće po bilo koju cijenu to jest vrijeme je za osvajanje drugog vrha i to Zvjezdano selo Mosor sa malim izletom u Sitno Gornje . Za one koji ne znaju relacija je polazak iz Solina preko Mravinaca- Kučine –Žrnovnica – Sitno Donje – Zvjezdano Selo Mosor . Put je više nego dobar samo se mora biti oprezan jer je od Žrnovnice do Sitna Donjeg put u sjeni i zna biti poledice žala i ostalih zimskih radosti . Sam pogled na Mosor ne daje mi baš prevelikog povjerenja u uspješnost pothvata jer je Mosor cijeli u crnim kišnim oblacima ,ali sama pomisao da ću slušati i moju ženu ,svastiku i punicu otklanja sve moje dileme krećem….Puše i to jako između Mravinaca i Kučina bočni udari su već toliko jaki da nije nimalo ugodno …. Ali samam pomisao na situaciju doma daje mi još veću želju da ospijem, šta će biti gore vidit ćemo … Put je uredan tu i tamo ima žala pa se vozim laganije bura je oslabila jer sam cijelo vrijeme u kotlini i u zavjetrini . I evo me na odvojku za Zvjezdano Selo do vrha me čeka pola makadama i isto toliko asvaltiranog dijela . Put je u izvarednom stanju i nije ga izrovala kiša uživam u vožni i za tren sam na vrhu . Sad kad sam stao svaćam koliko jako puše (vjetar mi je puhao u leđa) nalazim zavjetrinu i parkiram motor , ali i u zavjetrini on se opasno ljulja kiša samo što ne padne sve je crno i još puše ali tako jako da nemam volje skinuti kacigu i slikajem sa njom na glavi . Pogled koji je inače fantastičan neću ni spominjat jer jedva vidim Srinjine . Pri povratku slikajem još heliodrom i umjetno jezero (u kojem sam se ja prvi kupao) sada je prazno i izgleda otužno. Kroz tijelo mi prolaze trnci jeze ipak sam ja dobar dio toga izgradio sjećam se detalja zafrkancije i prvih udvaranja , sada kad je gotovo sve je nekao otužno prazno, a malo je onih koji znaju da ideju o gradnji Zvjezdanog sela mosor potjeće od Sertića koji je poginio i u amanet ostavia tu ideju svom ocu i brati (Dragi i Mariju) davnih osamdesetih.
I nisam ni dobro ugrija ,a već sam u Sitnom Gornjem vidim Grujicu ne pripoznaje me ipak je prošlo dvadesetak godina kad smo se zadni put vidili i kad sam tija parkirat motor pred lokalnom birtijom zvoni mobitel zove moja draga da je obid na stolu i da me ćekaju i ono najbitnije da nema ni svastike, i što sad popit piće ili slušat cilu šetemanu kako sam opet zakasnija na Nediljni obid . Borim se sam sa sebom i onda prevladava muškost u meni i pojurim put kuće . Pred Solinom me vata kišica, ali sa prvim većim kapima kiše parkiram motor u garažu . Eto još me moja vištica od žene spasila od kiše ..
Naj bitnije je da drugi vrh je pa.
zvjezdarnica
u zavjetrini
put prema Dubravama u daljini Sitno Gornje
pogled prema istoku i obećavajući oblaci
pogled na Dubrave
dolazni put na zvjezdarnicu
pogled na Srinjine
na heliodromu u pozadini zvjezdarnica
ispred nekadašnjeg jezera
