Nije Zeus bio lud......Da ne pravim zabunu otvaram novu temu, iako bi ovo uredno moglo u treci nastavak <a href="
http://www.motori.hr/forum/index.php/topic,144387.0.html">ovog putopisa</a>.
Inace, nije meni do putovanja samo sam prije Afrike skinuo skoro nove Anakee pa rekoh: "Ajmo ca to potrosit. Steta, brate, da se baci."
Kako je to bilo prijasnjih godina...Srijeda popodne. Dolazim doma. "Ajmo, pakiraj se!", vicem s praga. Ona ce na to: "Sta da pakiram, di idemo?" "Nemam pojma jos di idemo, samo ti spakiraj stvari, ujutro krecemo." "Ti nisi normalan!", izusti uz smjesak, a ruksak vec poluotvoren u ruci. Navecer odlucimo gdje idemo i ujutro nas nema. Bilo je to takvo doba. Svaka zaradjena kuna otisla na putovanje. Cesto i ona nezaradjena. Koliko puta nas je bilo sram kazati da opet putujemo negdje. "Ma idemo samo do prijatelja u Zagreb". A mi u Berlinu. Bilo je to doba putovanja koja nisu za ovaj forum. Ruksak, avion, brod, auto. Motor je samo povremeno bio ukljucen.
Sada je to potpuno drugacije. Motor je preuzeo ulogu svih ostalih prijevoznih sredstava. Dobro, jos se putuje i na druge nacine ali sada to mogu reci, nema boljeg od putovanja motorom. Mozda ima udobnije, ima i jednostavnije, znam da moze brze i sigurnije al nista nije kao putovanje motorom. Tu iznimnu mobilnost nemoguce je dobiti na druge nacine. Niste ograniceni javnim prijevozom, ne smetaju vam guzve, cekanja nema. A tek ispravke pogresaka u navigaciji, stajanja, vracanja. Sve je to puno lakse. Treba li uopce spominjati razliku u dozivljaju, mirise, osjecaj. No, sve je to individualno. Prijatelji me cesto pitaju sto se patim s motorom. Sto ne odem s autom. Tesko je to objasnit. Nisam ni pokusavao. Sad rjedje pitaju, vjerovatno kuze da ima nesto u tome. Samo ne znaju sto. Nazalost.
Sto se jos promjenilo? Puno toga. Mala zvjercica od tri godine sada je centar naseg svijeta. I ona putuje. S tri godine bila je u vise drzava nego netko u zivotu. Ona je i razlog zasto otici negdje, kao prije, vise nije tako lako. Sada je potrebna lagana priprema. U posljednje tri godine nismo bili zajedno na putu duze od cetiri dana. Osim kad je zvjerka bila s nama. Ne zato sto nismo mogli. Jednostavno je u glavi lakse kada je netko kuci uz to malo zanovijetalo. Doslo je vrijeme da tu granicu od svega par dana malo podignemo. Baka servis je spreman. Nema vise zajebancije.
Jebote, ko da blog pisem, a ne putopis. Ne zamjerite, samo bacam na tipkovnicu ono sto mi se trenutno mota po tintari.
Sto nas ceka u nastavku:
Ajmo redom...Krenuli smo rano ujutro da bi dogurali prvi dan sto dalje. Na svjezinu. Cak smo odlucili ne prijavit prolazak kroz Bar ministarstvu turizma CG jer znamo da nas u tom slucaju ceka neizbjezan rucak. Medjutim, kakvo bi to ministarstvo bilo da nema svoju tajnu sluzbu. Na izlazu iz Bara prema Albaniji vidim GS-a u retrovizoru. Ministar, osobno. Kao, vidio nas na semaforu i te fore. Ko da mi ne znamo za tajnu sluzbu. I tako mi na putu za Ohrid, a on nas odgovori i uputi juznom rutom preko Albanske obale. Tako smo mislili nazad al eto, promjena plana. U Albaniji ludnica, kao i uvijek. Guzva, ceste se rade sve u sesnaest. Krave, magarci i ostalo blago i dalje rade posao cestara vezan za odrzavanje travnatih povrsina.
Od Vlore nadalje, dobra cesta. Prekrasna obala. Mrak nas dohvati negdje kod Himare. Dalje po mraku, stravicnim Albanskim planinama gdje drumski razbojnici jedu malu djecu za dorucak, motoriste za rucak, a ostale za veceru. Stajemo u nekom mjestu i pitamo za smjestaj. Cijelo selo se aktivira, nazalost bezuspjesno. Jedini pansion, zatvoren. Iako bi nas ljudi primili po kucama, odlucimo za Sarande. Da smo blize Grckoj ujutro. I tako, nakon skoro 900km, Sarande. Centar Albanske Rivijere. Hotel. Spavanje.
Negdje kod nas...
Marenda iza Dubrovnika... (fjaka, bilo je rano za javit se)
Trajektom preko BK zaljeva...
Juzna Albanija u par slika...onako u letu...s motora...
Ujutro kavica u Albanskom Monte Carlu. Gle cuda, motor nezakljucan, nezatvoren, neokovan, prezivio noc u toj strasnoj zemlji gdje svi kradu motore do podne, a aute popodne. Dobro, ajde, mozda je Tenere stvarno ruzna.Za otici u raj ne treba puno...
Prvi makadam i hop, na planinu. Tu strasnu Albansku planinu gdje endurase iz zasjede vrebaju plemena ljudozdera nenavikla na nase rastresene bubrege.http://www.youtube.com/watch?v=nyW7hD-7t_s (Embedding disabled, limit reached)
Albanija, zemlja prasine. Prekrasan juzni dio, odlican prijevoj kroz nacionalni park, nova cesta s pogledom na obalu. Zemlja simpaticnih ljudi i jebenog turistickog potencijala. Samo da se srede malo, imaju plaze i polozaj da svima daju papra u turizmu. Helenska republikaNe tresite se, nece ovo bit jos jedno suhoparno nabrajanje cinjenica o Grckoj povijesti. Koja je stvarno impresivna, samo... U skoli mi je uvijek bio drazi Panther, Spiderman ili Buck Rogers sa sporim tiltom, sarenim keksima i losim tipkama, nego Grcka povijest. Nego skola uopce, da budem iskren do kraja. Nas vise zanima Grcka danas. Kako se zivi. Jede li se jos uvijek dobro? Jel turizam sjebao nesjebano?
Naravno, u Grckoj smo, nemos izbjec ono sto je povijest ostavila al cu pokusat smanjit taj dio na razumnu mjeru. Razumnu, kako za koga... Jadan ja kad moj dobar prijatelj, koji je upravo zavrsio za vodica, vidi ovo sto pisem.
Ima ih oko 10 i po milja. Grka, mislim. Grcka je pretezno planinska zemlja. Rijeke su im slabe s vodom i nijedna nije plovna. Cudno. Imaju trecu razvedenu obalu Europe. Poslije Norveske i pogodite koga jos? Al zato imaju vise otoka od nas. Turizam im je jak, to je jasno, al gotovo polovica Grka zivi od poljoprivrede. Masline, smokve, duhan, vinova loza. Voce i povrce. Ni u ribarstvu nisu losi al ih turizam prisiljava da dio ribe uvoze. Ima kod njih i nesto industrije. Aluminij, kemija i tako to. I puno, puno malih obrtnika.
U Grckoj smo...Netom nakon granice, na otvorenoj cesti, frka. Iskacu ljudi iz svih pretinaca i prtljaznika starog mercedesa. Grcki specijalci sve polijezu na pod. Pokusaj ilegalnog ulaska. Ipak smo krocili u EU. Nakon granice sibamo za Meteoru. Prolazak pored Ioannine, pravac planine. Negdje prije Metsova lavine zatvorile cestu. Moramo nazad. I to skroz okolo preko Trikale za Kalambaku. Sta se mora, nije tesko.
http://www.youtube.com/watch?v=iPWSwVP4YM8 (Embedding disabled, limit reached)
Povise Ionnaine...
Na putu...
Nije da volim brzo vozit, cak naprotiv, al me Grk na velikom Stromu, kojeg u Grckoj izgleda dijele uz Ariel, navukao. "Znala sam!", culo se negdje u pozadini. Tako se mi povatali po tim ostrim zavojima.
Pauza. Jagoda party...
He, he, he...
http://www.youtube.com/watch?v=nTD5YhYcldA (Embedding disabled, limit reached)
Kalampaka ili .......baka, smjestaj u hotelu i obilazak okolice...
Ja zafuckam, ona doleti pod prozor...
Meteora photo session...
Za detalje, guglajte...Obilazak samostana i zasluzeni rucak - vecera - spavanje...
slijedi nastavak kad uvatim vrimena... Bijeg iz Atene...Korint nocu, Korint danju...Peloponez...
