I napokon ujutro dolazimo u Tunis i nakon iskrcaja novo iznenađenje na carini. Naime na ulazu u zemlju morate napraviti uvoz motora koji vam upisuju u putovnicu, i na izlazu ponovo potvrđuju da ste ga izvezli. U cijelom Tunisu mopeda ima ko grbavih drva na kojima vas myfrendovi love, ali velikih motora uopće nema. I problem je u tome kaj su nam motori na firmu a to kod njih ne prolazi, ime iz putovnice mora biti upisano i u prometnoj. Na sva moja objašnjenja carinik je ostao mrtav ladan. Na kraju me pita jel imam kakvu punomoć koju naravno nisam imao, ali kad sam mu pokazao vizitku to ga je zadovoljilo. Ali vizitku sam imao samo ja a ne i moji suputnici. I onda smo morali tražiti šefa carine kojeg naravno baš sad nema na poslu i dolazi tek sutra. Uglavnom digli smo sveopću frku i neki zamjenik šefa ipak nas je pustil. Nakon lijepe dobrodošlice i hrpe potrošenih živaca. jedva pronalazimo izlaz iz grada prema Le Kefu, Alžirskoj granici.