Jučer u Gorici pred semaforom stoji skuter od 50 ccm, mislim da je Baotian, vozi ga mlada cura, ima kacigu, nema druge opreme na sebi. Iza nje, na onom kratkom malom sjedalu, u klasičnom odijelu sjedi ponosni otac, bez kacige. Stanem uz njih sa svojim Marauderom, u kompletnoj opremi s kacigom. Zadivljeno gledaju i mene i motor. Dignem vizir i pitam oca: "A gdje je kaciga?" Nato će on:"Ma mislite da će nas zaustavit (policija)? Pa mi se polagano vozimo!" Uspio sam mu samo reći :"Pa ne nosite kacigu zbog njih nego zbog sebe i svoje glave. Sada možete past na leđa kada mala naglije krene, a iza vas je kamion čiji vas vozač čak niti ne vidi koliko vam je blizu prišao!"
Upalilo se zeleno svjetlo i život teče dalje... pojma on nema o čemu ja njemu pričam...
Taj dan sam ja za dva sata koliko sam obavljao privatne poslove motorom, prešao možda 5,6 km i najmanje 12 puta skidao i stavljao kacigu, skidao rukavice i bubrežnjak, otkapčao i zakapčao kožnu jaknu, otvarao i zatvarao bisage, i nije mi bilo teško. Ja imam 38 godina, a njen otac je čak koju godinu stariji od mene.
Ali ja imam iza sebe sudar motora i auta kada sam imao 17 godina, a on nema, možda mi zato i ne vjeruje. Problem je samo što se svaki takav sudar ne preživi!
P.S.Imam dvije kćeri, od 12 i 15 godina. Vozim ih na motoru, ali samo u kompletnoj opremi, nikako drugačije. Nadam se da ću ih tako priviknuti na činjenicu da se na motor sjeda samo tako obučen. S auto sjedalicom i sigurnosnim pojasom sam uspio. I jedna i druga danas imaju te navike kao normalne i jako sam sretan zbog toga!