Ispis

Molimo prijavite se ili registrirajte.
1 Sat 1 Dan 1 Tjedan 1 Mjesec Beskonačno
Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave

[DrBasta]

Eto, pošto sam zabilježio par stranica natuknica i brdo fotografija red je da napišem koju o našem ovogodišnjem tripu.
Đir je bio zamišljen tako da odradimo Grčku i Spartu, a i sve ostalo što nam se nađe na putu.
Na put na kraju gibamo samo Bojan (flores) i ja, oba na CBR600RR; Bojanova je '08., a moja '07. i ljepša, hehe :p
Uglavnom, prošli smo cca 4020km se CBRušama, vidjeli svašta, doživjeli svašta i odlično se proveli.
Cijeli trip je bio oko 1000 eura, nisam baš računao, ali mislim da je od toga možda oko 300 eura (ili nešto manje) otišlo na gorivo.




Petak - 1. dan (697km)
-----------------------------------


Budim se oko 4 ujutro i ubacujem stvari u torbe. Izgleda kao da nema šanse da sve stane u tank torbu i ruksak, ali sam sve uspio fino srolati i ugurati unutra.
Oblačim se i palim pilu, te gibam do OMV-a gdje uz kavicu čekam Bojana.





Pile su spremne za put, a neki pripiti tip nas pita gdje idemo. Bojan već viče: „Buraz, peremo za Grčku“, a ja mu htio reći kako gibamo za Đakovo, pa umiremo od smjeha

Krećemo i gibamo do autoputa, dolazimo do granice i skoro kupimo ribu što radi na našoj granici. Naravno, ona obožava motore! :p






Dosadu na autoputu malo ubijamo slikanjem u vožnji.

Uz davež po ravnom putu brzo stižemo do Beograda gdje smo mislili samo tankirat i palit dalje, ali pošto još nije ni 8 odlučujemo zapaliti malo do centra na kahvicu. Pitam neku babu gdje je centar i gdje je brija (ne da mi se gledat u GPS) i ona nas upućuje gdje treba, a kada je čula da smo iz Hrvatske odmah nam je počela kukat kako je centar, eto, malo zapušten i kako vlada loše vlada, bla, bla... Palimo u smjeru gdje nam je rekla, parkamo se i klopamo sengule.






Ban? Trg? Zagreb? Neee.... Begeš :p

Neki tip prolazi kraj nas i uljudno nas upućuje na prolaz kroz pješačku zonu (on ide isped nas, kao, da nas murija ne skuži), tako da fino peremo kroz Knez Mihajlovu sa dva preglasna topa – ne, uopce nismo bili zamjetni


Vozikamo se okolo, parkamo u pješačkoj i sjedamo na kavicu u birc Snežana.







Nakon kave gibamo na tankanje i koka koja radi na benzinskoj dolazi do mene i pere mi vizir jer i ona (pogađate, jeli) obožava motore
Peglamo dalje prema Nišu i tek stajemo za tankanje.




U WC-u smjeh, morao sam poslikat ovo stručno objašnjenje neke neznane baba-sere o nemogućnosti korištenja pisoara, hihi.






Napokon se spuštamo s autoputa i finom zavojitom cestom peremo prema granici. Dolazimo do grane i drot na carini nam govori kako „imamo mnogo atraktivne modele“ i meni kaže da ga malo odvrnem. Naravno da i Bojan i ja prihvaćamo i ispunjavamo naređenje druga milicajca! Kontam si da su im se totalno zatresle one kućice u kojima čuče

Upadamo u Makedoniju, tankamo, rješavamo sladoled i krećemo dalje. Dolazimo do cestarine i Bojan kulturno plaća istu za obojicu. Ubrzo nakon toga dolazi druga cestarina na kojoj me tip u kućici pita pa zašto smo stali. Ja zbunjola, kao ovo-ono i pitam ga jel treba platit ili ne, a on kaže: „možeš, a i ne moraš“. OK, tu smo rekli da je to to što se tiče plaćanja cestarina i nismo više niti jednu kasnije platitli 

Upadamo u Skopje i Bojan me cima kako je vrijeme za našu Motardz čagu, pa stajemo uz cestu i protežemo noge kao da smo na dance flooru

http://www.youtube.com/watch?v=HbCT3cF8Bhc

Lagano browzamo kroz grad i tražimo neku prikladnu birtiju u kojoj pada prvo Skopsko pivo. Konobarica me pita dal ću malo ili golemo, a ja sretan ko beba kad je rekla „golemo“ i već u glavi vidim nekakvo mega-mumbo-jumbo pivo od npr. 3 litre. Uglavnom, od tada nam je golemo bila vrhunska riječ koju smo stalno koristili u šprehi :p




Hvatamo nekog taksistu koji nas za 2 eura fura do hostela gdje uzimao solo sobu sa 2 kreveta za 30 eura. Ubacujemo stvari u sobu i presvlačimo se u civilku i nakon laganog čišćenja kaciga od raznoraznih letećih beštija  gibamo u grad.



Brijemo okolo, odlazimo gore do Kule i prijavljujemo se na moto susret Night Wolwesa (5 eura – nepotrebni davež, BTW) koij nas upućuju na dobru klopu u Staru makedonsku kuću. Kao, vlasnik je biker pa ono, valjda je dobro. Nalazimo restoran bez problema i sjedamo na super sređenu terasu, tj. dvorište u nekakvom rustikalnom stajlingu.





Dok čekamo klopu Bojan mi pokazuje kakve pile su stari makedonci gazili prije pronalaska guma...



Ubrzo stiže papica; salata, turli tava i jagnjetina bez kostiju na roštilju. Nakon što smo zbombali klopu, raspričali se sa konobarima i skužili ono što će se poslije puno puta potvrditi, da nas Hrvate i Hrvatsku gotovo svi Makedonci (a bogami i Makedonke) puše do ibera. Eto, što reći nego hvala braćo Makedonci    










Pozdravljamo se sa konobarima i stajemo u Custom Pub na cugu i paljada gore na moto-susret.
Gore je već poprilično ekipe i odmah nam uleće neki tip sa sjećanjima na Osijek i vojni rok, bla, bla... Uz pivicu upoznajemo brdo ekipe i već  smo tu prvi dan pošteno zaružili.












U ne-znam-koliko-sati je počela paduckati nekakva dosadnjikava kiša pa laganini prebijeni gibamo na zasluženu ćorku i spavamo snom pravednika...

Eh, da, kad smo stigli u hostel nalećemo na dva Škota i jednu Finkinju koje smo zajebavali da su Francuzi, ali da se prave fini, a oni umirali od smjeha. Uglavnom, još nekih sat vremena smjeha prije spavanja   


(nastavak slijedi...)

[DrBasta]

Subota – 2. dan (20km)
-------------------------------------------
Naravno, budimo se kasno i nekako se vučemo da hostelske kuhinje na pravi breakfast of champions.




Lagano chillamo uz kavicu u lounge baru (koji smo prisvojili za nas, hehe) u dvorištu hostela i čavrljamo sa ekipom iz hostela. Uz to, sjetio sam se da bi bilo mudro zapisati par stvari, jerbo čovjeku brzo ishlapi...









Nakon što smo malo došli k sebi, raspitujem se kod koke koja radi u hostelu za dobru masažu i šalje nas u Afrodita S salon gdje se ja prepuštam finim prstićima maserke, a bojan baca spiku sa MILF-ovima koji su došli na pedikuru, manikuru i šta-ti-ja-znam-koju-kuru
Nakon toga Bojan brije na kupovinu naočala i u nekakvoj trgovini nailazimo na prodavačice kojima je „hrvatski tako super“ i koje bi rado sa nama :p
Lagano furamo do grada i napokon nalazimo „Kaj Marshalot“ restoran gdje su konobari obučeni u plave hlače, bijele košulje i crvene marame, a na zidovima brdo Titovih slika i memorabilija iz bivše Yuge.









Naručujemo 2 golema pomfaća, 1 golemu šopsku salatu, vješalicu, rebra i 2 Cole i sve to plaćamo mizernih 10 eura - milina živa!









Za kraj se slikamo sa malim pionirom Pericom 





Opet gibamo da Custom Puba gdje MC Potfat ima svoj party i nailazimo na vrhunski terasni unplugged jam session i gdje se nakon par Skopskih odlučujemo za laganu popodnevnu ćorkicu.




Budimo se nešto prije poslije 20:00 uz opaku kišu, pa iz trgovine uzimamo sijaset Heinekena i odmaramo u „našem“ lounge baru u hostelu i čekamo da prestane kiša pa da možemo na moto-susret. Međutim, kiša nikako da stane, a mala koja radi u hostelu zove neku lokalnu ekipu, koja pak donosi određene ilegalne supstance pa brzo zaboravljamo i na motore i na moto-susret
Upoznajemo par odličnih likova, a među njima je i neki tip koji nam pokazuje svoj film na YouTube-u (

http://www.youtube.com/watch?v=j-QKRa5h32s

) i na kraju skužimo da je lik poznati profesionalni glumac 
Otprilike tu negdje mi rikava fotoaparat (i bolje ) i nakonjoše par pivica gibamo u krpe jerbo sutra peremo za Grčku...

(nastavak slijedi...)

[bullitt]

Dobro bome vama bilo.,Makedonke a ..,čeka se nastavak...

[DrBasta]

Nedjelja – 3. dan (598km)
--------------------------------------------------
Buđenje, pakiranje torbi na pile i nakon kavice pržimo prema granici. Naravno, cestarine ne plaćemo nego samo lagano projurimo kraj rampe.



Mali dašak Hrvatske u Makedoniji

Vozimo se po super zavojitoj cesti uz par kapi kiše, koja na sreću ipak nije padala (valjda se jučer dovoljno ispadala, jeli). Prolazimo kraj par policijskih zasjeda gdje nam rukom pokazuju da odvrnemo gas, pa mi kao vesela mala djeca to i činimo
U jednom finom zavoju nailazimo na uredno prevrnuti 307 cabrio, ali murija je već tu bila pa se ne zaustavljamo. Par kilometara prije granice stajemo na tankanje i Red Bull uz nekakvu čokoladicu – malo, tj. puno šećera nikad nije naodmet

Jedna smješna scena na pumpi – lik iz Novog Sada prolazi kraj nas, lagano pizdi  i sere ženi „a jesi kraljica, pa kako si bre mogla pin zaboravit“, a mi umiremo od smjeha :p





Na grčkoj carini nas drot pita jel smo iz Srbije i traži zeleni karton, ali kada smo smu rekli da smo iz Hrvatske odmah se nasmijao i kaže ma ne treba zeleni, samo vozi



Uz cestu je brdo cvijeća (sry, nisam poznavatelj, pa ne znam koja je vrsta) koje baš fora izgleda pa smo morali stat da se poslikam – jedan tulipan manje-više




Plaćamo dvije cestarine, ali malo-malo pa je opet cestarina pa odlučujemo primjeniti nadasve uspješan i oproban postupak uz Makedonije, tako da od tada ni u Grčkoj nismo više platili niti jednu cestarinu. Samo stanemo iza auta, kad se digne rampa – paljada! Znam, nije bas kulturno, ali eto, neda se čovjeku skidat rukavice svako malo i bakćat sa sitnim eurima ili karticom,'beš ga
Prolazimo blizu Soluna i pičimo prema Larisi gdje ćemo napraviti pauzu za ručak. Ulazimo u grad, a grad kao da je Zombieland, nigdje ljudi, ni džukele, ma nikon (scary stuff!). No, kako idemo bliže prema centru ljudi kao da se stidljivo pojavljuju. Odabiremo neki restoran sa simpatičnim starčićem koji nezna beknuti engleski ali nekako se sporazumjevamo za dva kebbaba + pommes i 2 Spritea koje onako gladni riješavamo u par minuta. Cjelokupno zadovoljstvo je 15 eura (i nije tako skupo).







Sjedamo na motore i , naravno, kroz pješačku zonu dolazimo do nekakvog kafića gdje je koliki-toliki moving pa sjedamo na kavu. Odmah stiže scarface konobar kojeg pitamo za prognozu utakmice Grčka – Argentina i koji kaže kako će to Argentina dobit. Napadamo ga da kakav je to Grk, da mora drukat za svoje i da smo mi iz Hrvatske došli navijat za Grčku Pitamo ga gdje možemo kupiti grčke šalove, a on sav ozaren kaže da ga pričekamo i za par sekundi se vraća sa grčkom zastavom koju je skinio sa kafića i daje nam koju sam odmah namontirao na motor. Tko znam, možda je to bio naš ekvivalent zečje šape koja nam je donjela sreću da nam se ništa loše ne desi na cjelom putu! :p







Napuštamo Larisu i kasnije zavoijtom cestom gibamo prema Glyfi gdje idemo na trajekt za Evia otok.










Upadamo na trajekt Glyfa – Agiokampos (mislim da je bilo nekih 20-30min cca) i odma šegačenje s nekim kamiondžijom kojem upadam u kamion za jednu najs sliku...







Pada i jedna slika sa „našom“ zastavom :p






Za to vrijeme Bojan odrađuje naše karte za trajekt





Lagano kruzamo po otoku i odmah skidam par slika jer znam da mi se kasnije neće dat stajat :p











Na početku se vozimo po finoj cesti uz more, koja kasnije ide prema i po unutrašnjosti otoka gdje su zavoji sporiji i cesta uža. Sunce opako pere pa u nekom gradiću/selu ili šta već stajemo na pauzu i hladni Red Bull. Tiskamo dalje prema Chalkidi u koju upadamo oko 18:30. U GPS lupam najbliži hotel (Kentpikon) i odmah ga uzimamo zbog parkinga za motore = 54 eura + doručak. Klima i tuš opako prijaju

Izlazimo van i gledamo po birtijama da golemo pivo stoji 4.50 eura, pa uzimamo 1 Heineken i 1 Amstel sa kioska za 3 eura i lagano chillamo po lokalnoj špici.
Odjednom se brdo rulje počne skupljati oko nas i ubrzo vidimo da je cjelokupna strka oko nekog pokretnog mosta za koji kontamo da su sigurno digli masne pare od EU fondova (stoji nekakva tabla EU, bla, bla..) pa zbijamo naglas šale na račun Grka nadajući se da nas nitko neće skužit.

Sjedamo u restoran, naručujemo prženi pileći souvlaki, a konobar nam pokušava uvalit muda pod bubrege (balls under kidneys, jeli) sa vodom koju stavlja na stol. Zovem konobara da ju pokupi, a mi se šprdamo sa naivinim turistima koji su popili foru sa vodom i automatski otvorili bocu
Souvlaki je bio odličan (10 eura sve zajedno), pa ostajemo još vani i nakon par piva gibamo na spavanje. Sutra napokon imamo malo kulturnog uzdizanja...

(pošto mi je u Skopju riknio fotić, a nemam volje slikat sa mobitelom po mraku, pa eto, nema baš slika iz Chalkide...)

(nastavak sutra...)

[AnteK]

Svakako stavi i onu čagicu iz Grčke! 

[DrBasta]

Je, bit ce sve gore

[DrBasta]

Je, bit ce sve gore
Nastavak danas kad stignem s posla...

[einstein]

Odličan putopis! Molim i dalje tako detaljno sa lijepim slikiciama   

[xyzdomba]

U WC-u smjeh, morao sam poslikat ovo stručno objašnjenje neke neznane baba-sere o nemogućnosti korištenja pisoara, hihi.

I ja sam tu prolazio 11.06. i dočekao me isti natpis 
Čekamo ostatak putopisa sa nestrpljenjem.

[max23pig]

SUPERIŠKA!!!.   . idemo dalje...  

[nexus]

Jebenica...a jeste munje...ZAKON!  peglaj dalje...

[strasilo]

ajmo ajmo... šta se čeka.... 

[sonny]

 Legende.......

     Ma pričati ćeš mi uživo

[flores]

ehehehe i meni koji sam bio s DrBastom je zanimljiv putopis ehehehehe
ajmo Basta, pisi dalje! 

[DrBasta]

Ponedjeljak – 4. dan (270km)
-------------------------------------------------
Prometna ulica u Chalkidi čini svoje pa se budimo čak i nešto ranije. Spuštamo se u prizemlje hotela na fruštuk. Bojan klasično bira nekakvo povrće, salamice i jaja, a ja, isto klasično, corn flakes. Krećemo sa klopom, ali avaj!, Bojan pronalazi zgodnog alien-look-a-like crva u jajetu i s gnušanjem odbija hranu pa prelazi na marmeladu, dok ja mirno hrskam i papam dalje
Izlazimo van i bauljamo po okolici hotela i tražimo nekakvu trgovinu koja prodaje fotoaparate, jerbo moram uzeti nešto pošto mi se neda slikat s mobitelom. Nakon 2-3 trgovine nailazimo ne neku donekle opremljenu i tu nalazim nekakav Samsung fotić za koji sam protpostavljao da je nekakav drlog, ali ubrzo kontam da je full OK stuff (fuck you Olympus, BTW! i lagano prčkam po njemu.




Tankamo motore i odlazimo po stvari, a sada već kao stare iskusnjare izlazimo u japankama  i tako vežemo torbe, pa tek onda čizme – 'beš ga, ipak je vruće, a u čizmama na mjestu je još gore.
Vrijeme je tip-top pa peglamo prema Ateni i u maniri pravih i mangupa i dalje ignoriramo plaćenje cestarina.







Upadamo u Atenu, a kad tamo – kaos! Sjećam se mog prošlog posjeta Ateni prije nekih 10-ak godina i tada je bio isto. No, ovaj puta smo na bajkovima pa uz pomoć GPS-a (među prijateljima znan kao đipsi) kontrolirano kruzamo među autima i ubadamo prave ulice.




Zgodan kućerak...


Stajemo na nekakvom trgu, pa kupujemo magnete (za friž, ofkors!) i ispijamo hladnu vodu. Tražimo grčke šalove, ali ništa OK ne nalazimo. U tom trenutku prolazi drotovski Dorsoduro kojeg naravno nisam stigao uhvatiti sa fotićem, ali tada sam prokužio da vražji Samsung može rokat 16:9 slike, tako da od sada samo pucamo fensi-šmensi slike











Gibamo dalje prema Akropoli i jedna zgodna cura čak pješke ide ispred nas i pokazujemo kako da ubodemo pravu ulicu za Akropolu. Idemo motorima skroz do gore i nailazimo na nekakvu kućicu gdje možemo odložit stvari, tako da i tu odmah parkamo pile. Pada jedno presvlačenje u bermude pred širokim auditorijem sastavljenim od dvije turističke grupe, ali ih ne bendamo ni pol' posto.

Pentramo se po kamenj... err... Akropoli i pada klasično sprdanje koje uključuje uletanje ljudima u kadar, podjebavanje Amerikanaca, ismijavanje turističkih vodiča... itd. Bojan čak nalazi i viličara na Akropoli pored kojeg se ponosno slika!



Check out my pimp wheelz, y0!
















Screw you hippie!















Uhuuu... artistic stuff!








Dumb & Dumber 







Silazimo do kućice, slažemo stvari na pile, oblačimo se, napuštamo Atenu i peremo prema Korintskom kanalu uz (pogađate već, jeli) izbjegavanje plaćanje cestarine i tupe poglede ekipe koja sjedi u tim kućicama.
Stižemo do Korintskog kanala gdje cugamo vodu i odrađujemo par slika...









Furamo dalje i po odličnoj zavojitoj cesti idemo prema Epidaurusu. Tu sam u jednom bezveznom zavoju se malo previše zagledao u more, pa potum u Bojana ispred sebe pa sam malo proplivao u zavoju i otišao ubrat koju tratinčicu, ali na sreću nije bilo nikog na pustoj cesti (ni da me pokupi, a ni da vidi moju sramotu   ) tako da samo okrćem gas i gibam dalje. Znam da če mi Bojan pit krv kasnije, ali 'beš ga

Stižemo pred Epidaurus (http://www.greeklandscapes.com/greece/epidaurus.html) i sa lokalnim security guardom dogovaramo da nam pazi na pile i torbre. Pokušavamo ženi na upadu prodat foru da smo studenti, i du su nam, eto, iskaznice ostale u Hrvatskoj, ali ona to ne puši pa plaćamo punu cijenu ulaznica.
Dolazimo do amfiteatra, a kad tamo brdo američkih teenagera od kojih pola stoji na tribinama zapad desno, a pola dolje na „pozornici“ i dovikuju si spike tipa: „Can you heaaaaar me!?“. Naravno, ja ne mogu odoljeti i prema nekim kokama na vrhu vičem „I can see Ur-anus!“










Rulja ovdje fino popizdi i počne pjevat (da kao čuju svoj glas u vrhunskom ambijentu i skladu savršene akustike, bla, bla...) pa nekom tipu uvaljujem pola eura samo da prestane




Bojan pali pljugu u sred Epidaurusa i naravno, brzo dolazi neki security, kojeg lagano odjebavamo i idemo dalje...

Na izlazu je mali birc sa šankom, Grk vlasnik, a fetivi Indijac šegrt. Riješavamo po jedno Mythos pivo i šegačimo se sa ovom dvojicom...







U jednom momentu Indijac ispali da on kao nije odavde, a ja vičem „NOOO WAYYYY!“ na što svi padamo od smjeha, a starom Grku uz to i suze cure od smijanja
Za kraj učimo Indijca da kaže „jebem ti mater“, što on brzo savladava i sav sretan to ponavlja ko papiga.
Pozdravljamo se s ekipom i šibamo za Nafplio – taj „turistički biser i ponos Grčke“ (neš' ti – takvih gradova kod nas na moru ima gro) .
Ulazimo u Nafplio i opet lagani feeling Zombielanda, pa kruzamo po gradu i kada ipak ugledamo neke ljude idemo tražit smještaj.


Ulećem u neki fini pansion (Dafni) i pitam za sobu. Baba odgovara 60e + doručak, ja joj odma brijem da nema šanse i da je skupo, na što ona viče da može i  50e + doručak, a ja uzvraćam da ako da za 40e bez doručka može – i naravno može! Super što se u Grčkoj možeš tako fino cjenkat

Presvlačimo se i palimo na gradsku plažu da se makar bar jednom bućnemo dok smo tu... (na plaži tuga, nigdje nikog...)















Sa jednim ovakvim sam prije 10-ak godina prokrstario Grčkom










Tko kaže da se sa CBRušama ne može u nabavku po špeceraj?



Nisu sve Bembure u Grčkoj GS-ovi!





Upadamo (s motorima, naravno!) u neku simpa ulicu u kojoj je brdo restorana i malih trgovina gdje kupujemo majice za doma od jedne Francuskinje koja nam se žali na manjak gostiju i PDV. Uglavnom,  tužakaljka kakvu ćemo još par puta čuti kroz Grčku. Upućuje nas u restoran koji se zove (jel' može drugačije?) Zorba The Greek! :p











Vlasnik nam odma uvaljuje besplatno pivo pošto smo mu rekli da nas je Francuskinja poslala Bojan se odlučuje za teletinu u umaku od rajčice, a ja uzimam „Lamb Chops“ koji su bili toliko dobri da turbo zasluženo odnose 1. mjesto za najbolju klopu na cijelom putu! Pečeni vrhunski, a začinjeni taman!  Sve zajedno (sa salatama) = 25 eura. Zorba nam uvaljuje nekakve razglednice iz njegovih mladih dana, a mi za kraj lupamo fotku s čovjekom.











Gibamo dalje u grad i nailazimo na poznati rekvizit i kontamo si da ćemo negdje iza ćoška nabasat na CroCopa




Brijemo dalje okolo po lokalni birtijama (malo pivo 4 eura) i vozikamo se grčko-jaranskim stilom po gradu – bez kaciga, u japankama, u bermudama, ukočenih laktova








Tražimo nekakav klub gdje je štala, ali ništa ne nalazimo (prazno sve), pa se bacamo na kupovinu grčkih šalova (6 eura komad) i nakon još par cugi gibamo na spavanje...



Detalj sa muškog WC-a, ono buraz, James Bond sa šmajserom – nemreš fulat!




(sutra nastavak... razbijen sam...)

[Babylon-07]

Svaka cast na slikama i opisu, uzitak je citati na ovo radno jutro   

[Toma HR]

Zbilja ne znam da li su mi bolje slike ili komentari. Bez previše cifranja i filozofiranja, a opet ne premalo da bi se osjetio feeling s puta.

Savršen putopis

Presmiješna je slika i komentar grčko-jaranskog stila vožnje

Jedva čekamo nastavak.

[liberty]

odličnoooooo

[picoda]

Da se upisem za lakse pracenje   
Zanimljiv putopis. Onako frajerski. 

[Igll]

super putopis   10/10

vidim da se vas dvojica volite puno zafrkavati , sa vama bi bilo definitivno zabavno putovati no bojim se da ne bi mogao pratiti vase honde 

[xyzdomba]

Lega svaka čast uživam u putopisu i ajmo NAAAAASSSSSTTTTAVAKKKKKK

[DrBasta]

Uhvatio malo vremna, pa evo, stiže nastavak...

[DrBasta]

Utorak – 5. dan (279km)
------------------------------------------
Buđenje, tuširanje, pakiranje, završni đir kroz grad i peremo prema Mikeni.  Skupa ulaznica i nemogućnost sigurnog parkanja motora (u okolini je bilo par sumnjivih ćifuta), pa brzo odustajemo od ulaska u ostatke Mikene i sjedamo ispred lokalne trgovine gdje klopamo sengule a-la dućandžija style. Ukucavam Sparta u GPS i palimo...




















Ajdmo za Mikenu...





Mikena nas nije htjela...



Prvo furamo uz more, a zatim se penjemo se u brda i na početku su to fini zavoji, koji s vremenom postaju sve sporiji, a i asfalt postaje tako-tako. Bojan je na početku malkice mrzovoljan (kasnije se skulirao, nakon plesa ), a meni je bas bio gust drajvat po brdu.

































Dolazimo do mjesta Leonidio gdje stajemo na hladnu cugu i kontamo si da možda ima kakve veze sa kraljem Leonidasom, ali konobarica nam odgovara da nema. Eto, a mi baš mislili posjetit rodnu kuću Leonidasa...

Ništa, palimo dalje i ubrzo odlučujemo da je vrijeme za našu Motardz čagu pa stajemo.  Namještam kameru i spremni smo za odradit jedan kulerski bust-a-move

http://www.youtube.com/watch?v=rRy3bkCmHuE

  - Motardz_6 - Hillside Blues!

Nastavljamo dalje i nakon nekog vremena stajemo tankat na nekoj pumpi koja kao da je iz Neverlalanda, a okolo nas sve neki grčki rednecksi (Deliverance, anyone?) koji ne mogu vjerovat da smo dopalili iz Kroacije

U vožnji smišljamo opaki scenarij za nove Motardze, pa stajemo i odmah ga provodimo u djelo

http://www.youtube.com/watch?v=e3K-Tw5sIxQ

– Motardz_7 - Zombie Attak!!!

Brzo stižemo do Sparte koja izgledad totalno bezveze, ali eto, moramo do kipa, šta je tu je. Prije toga ipak stajemo kod nekog baje (koji za razliku od brdo ostalih Grka fino špreha engleski) na gyros pitu i hladnu Colu. Usput dok tamanimo gyros nam tip objašnjava gdje je spomenik. Prilazi nam i neki Bugarin koji je oduševljen što nas vidi.. a što ćeš – „Mi Hrvati!“










Gyros pita...



Sjedamo na pile i vozimo do spomenika kralju Leonidasu, tj. kipa koji uzgleda tip-top, a oblačno nebo samo još više pojačava dojam – w00t! SPAAAARTA!!!
















Kakav bi to bio posjet kralju Leonidasu, a da ne odradimo Motardze!?

Pa stoga... http://www.youtube.com/watch?v=EGJLh8BOhKk (Embedding disabled, limit reached) – Motardz_8 - 302 Spartans!



Pljujemo tri puta preko ramena za sreću i krećemo dalje. Opet forsiramo brdo i guštamo pa finoj cesti i još boljoj prirodi dok Bojan ne odlučuje glumit frajera sa otkopčanom jaknom pa mu pčela aterira na prsa junačka i sveudilj ga bode, a on lamata rukama u vožnji k'o Stuntman Mike














Lagano se spuštamo s brda (uz malo freezanja na samom vrhu, uz par kapi kiše) i pičimo prema Kalamati i već ludi od brda pedebljavamo tempo peglamo prema Pirgosu gdje ćemo prespavati. Napokon ulazimo u Pirgos koji isto bezveznjikavo izgleda, ali nama je samo bitno da nađemo nekakav normalan hotel i da se stignemo otuširat prije utakmice Grčka – Argentina.







Đipsi nam pomaže i ulećemo u hotel Olympia gje je Bojan uspio ispregovarat spavanje za 50 eura bez doručka.
Vadimo 2 piva iz tank torbi koje još furamo iz Nafplia i onako tople ih zbombamo ispred hotela. Recepcionar izlazi van na porciju ćakule i žali nam se (ma šta žali, plače na ramenu!) na to kako je situacija u Grčkoj u banani i kako (zamisli!) sad moraju izdavat račune, na male plaće, na to kako ih je euro uništio, na to da ne može ni picu pošteno izvest van jerbo mu treba minimum 50 eura, bla, bla... Neki tip prolazi i vidi grčke šalove i hrvatske registracije i odmah nam uvaljuje nekakve privjeske od grčke repke. Ono, baja oduševljen nama – opet
Odlazimo na tuširanje i presvlačenje, tako da ubrzo izlazimo iz hotela u hrvatskim dresovima i grčkim šalovima. Malo je reći da je cijeli grad buljio u nas




Dolazimo u centar gdje je nekih 10-ak ili više birtija  i odjednom kao da osjećamo 1000 pogleda na leđima – svi bleje u nas, a mi začuđeni gledamo i tražimo gdje ima birtija sa ekipam u dresovima i velikim TV-om ili platnom. Uglavnom, u cijelom jebenom gradu smo vidjeli samo 2 (slovima: DVA) grčka dresa!
Kontao sam kako su Grci neki ludi navijači i to, da će biti živa ludnica na gledanju utakmice ('beš ga, ipak su bili euro prvaci) ali oni su u debeloj banani što se tiče navijanja; čak je i moja stara vatreniji navijač od njih

Uzimamo cugu u kiosku, dolazimo pred birtiju i neki ćifut nam daje dvije stolica pa sjedamo pred najveće platno i odmah počinjemo palit rulju sa dernjavom na hrvatskom tipa, „Ajmo Grci, jebem vam mater!“ (super je što nas nitko ne kuži)













Naručujemo po jedno skupo pivo iz birtije, a reload piva radimo na kiosku udaljenom 10 metara. Naravno, konobarica nam ništa ne kenja pošto dižemo atmosferu u cijeloj birtiji, a mi ju stalno tentamo da nam donosi novi besplatni čips
Grčka gubi tekmu, a nama ipak nije bed (ko ih jebe kad nikako navijaju ) pa lagano urokani tražimo neku klopu. Pada odlični gyros (po 7 eura) i tamo se zakucavamo i uz zajebanciju sa lokalnom ekipom nekako odgegamo do hotela na spavanjac...

[hat]

uuuuuuuu...predivno.....jel može neka karta,ruta kojom ste prolazili?

[boomer1309]

fantastično fantastično fantastično!!!!!!
ubijate!!!!