Ispis

Molimo prijavite se ili registrirajte.
1 Sat 1 Dan 1 Tjedan 1 Mjesec Beskonačno
Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave

[DrBasta]

Eto, pošto sam zabilježio par stranica natuknica i brdo fotografija red je da napišem koju o našem ovogodišnjem tripu.
Đir je bio zamišljen tako da odradimo Grčku i Spartu, a i sve ostalo što nam se nađe na putu.
Na put na kraju gibamo samo Bojan (flores) i ja, oba na CBR600RR; Bojanova je '08., a moja '07. i ljepša, hehe :p
Uglavnom, prošli smo cca 4020km se CBRušama, vidjeli svašta, doživjeli svašta i odlično se proveli.
Cijeli trip je bio oko 1000 eura, nisam baš računao, ali mislim da je od toga možda oko 300 eura (ili nešto manje) otišlo na gorivo.




Petak - 1. dan (697km)
-----------------------------------


Budim se oko 4 ujutro i ubacujem stvari u torbe. Izgleda kao da nema šanse da sve stane u tank torbu i ruksak, ali sam sve uspio fino srolati i ugurati unutra.
Oblačim se i palim pilu, te gibam do OMV-a gdje uz kavicu čekam Bojana.





Pile su spremne za put, a neki pripiti tip nas pita gdje idemo. Bojan već viče: „Buraz, peremo za Grčku“, a ja mu htio reći kako gibamo za Đakovo, pa umiremo od smjeha

Krećemo i gibamo do autoputa, dolazimo do granice i skoro kupimo ribu što radi na našoj granici. Naravno, ona obožava motore! :p






Dosadu na autoputu malo ubijamo slikanjem u vožnji.

Uz davež po ravnom putu brzo stižemo do Beograda gdje smo mislili samo tankirat i palit dalje, ali pošto još nije ni 8 odlučujemo zapaliti malo do centra na kahvicu. Pitam neku babu gdje je centar i gdje je brija (ne da mi se gledat u GPS) i ona nas upućuje gdje treba, a kada je čula da smo iz Hrvatske odmah nam je počela kukat kako je centar, eto, malo zapušten i kako vlada loše vlada, bla, bla... Palimo u smjeru gdje nam je rekla, parkamo se i klopamo sengule.






Ban? Trg? Zagreb? Neee.... Begeš :p

Neki tip prolazi kraj nas i uljudno nas upućuje na prolaz kroz pješačku zonu (on ide isped nas, kao, da nas murija ne skuži), tako da fino peremo kroz Knez Mihajlovu sa dva preglasna topa – ne, uopce nismo bili zamjetni


Vozikamo se okolo, parkamo u pješačkoj i sjedamo na kavicu u birc Snežana.







Nakon kave gibamo na tankanje i koka koja radi na benzinskoj dolazi do mene i pere mi vizir jer i ona (pogađate, jeli) obožava motore
Peglamo dalje prema Nišu i tek stajemo za tankanje.




U WC-u smjeh, morao sam poslikat ovo stručno objašnjenje neke neznane baba-sere o nemogućnosti korištenja pisoara, hihi.






Napokon se spuštamo s autoputa i finom zavojitom cestom peremo prema granici. Dolazimo do grane i drot na carini nam govori kako „imamo mnogo atraktivne modele“ i meni kaže da ga malo odvrnem. Naravno da i Bojan i ja prihvaćamo i ispunjavamo naređenje druga milicajca! Kontam si da su im se totalno zatresle one kućice u kojima čuče

Upadamo u Makedoniju, tankamo, rješavamo sladoled i krećemo dalje. Dolazimo do cestarine i Bojan kulturno plaća istu za obojicu. Ubrzo nakon toga dolazi druga cestarina na kojoj me tip u kućici pita pa zašto smo stali. Ja zbunjola, kao ovo-ono i pitam ga jel treba platit ili ne, a on kaže: „možeš, a i ne moraš“. OK, tu smo rekli da je to to što se tiče plaćanja cestarina i nismo više niti jednu kasnije platitli 

Upadamo u Skopje i Bojan me cima kako je vrijeme za našu Motardz čagu, pa stajemo uz cestu i protežemo noge kao da smo na dance flooru

http://www.youtube.com/watch?v=HbCT3cF8Bhc

Lagano browzamo kroz grad i tražimo neku prikladnu birtiju u kojoj pada prvo Skopsko pivo. Konobarica me pita dal ću malo ili golemo, a ja sretan ko beba kad je rekla „golemo“ i već u glavi vidim nekakvo mega-mumbo-jumbo pivo od npr. 3 litre. Uglavnom, od tada nam je golemo bila vrhunska riječ koju smo stalno koristili u šprehi :p




Hvatamo nekog taksistu koji nas za 2 eura fura do hostela gdje uzimao solo sobu sa 2 kreveta za 30 eura. Ubacujemo stvari u sobu i presvlačimo se u civilku i nakon laganog čišćenja kaciga od raznoraznih letećih beštija  gibamo u grad.



Brijemo okolo, odlazimo gore do Kule i prijavljujemo se na moto susret Night Wolwesa (5 eura – nepotrebni davež, BTW) koij nas upućuju na dobru klopu u Staru makedonsku kuću. Kao, vlasnik je biker pa ono, valjda je dobro. Nalazimo restoran bez problema i sjedamo na super sređenu terasu, tj. dvorište u nekakvom rustikalnom stajlingu.





Dok čekamo klopu Bojan mi pokazuje kakve pile su stari makedonci gazili prije pronalaska guma...



Ubrzo stiže papica; salata, turli tava i jagnjetina bez kostiju na roštilju. Nakon što smo zbombali klopu, raspričali se sa konobarima i skužili ono što će se poslije puno puta potvrditi, da nas Hrvate i Hrvatsku gotovo svi Makedonci (a bogami i Makedonke) puše do ibera. Eto, što reći nego hvala braćo Makedonci    










Pozdravljamo se sa konobarima i stajemo u Custom Pub na cugu i paljada gore na moto-susret.
Gore je već poprilično ekipe i odmah nam uleće neki tip sa sjećanjima na Osijek i vojni rok, bla, bla... Uz pivicu upoznajemo brdo ekipe i već  smo tu prvi dan pošteno zaružili.












U ne-znam-koliko-sati je počela paduckati nekakva dosadnjikava kiša pa laganini prebijeni gibamo na zasluženu ćorku i spavamo snom pravednika...

Eh, da, kad smo stigli u hostel nalećemo na dva Škota i jednu Finkinju koje smo zajebavali da su Francuzi, ali da se prave fini, a oni umirali od smjeha. Uglavnom, još nekih sat vremena smjeha prije spavanja   


(nastavak slijedi...)

[DrBasta]

Subota – 2. dan (20km)
-------------------------------------------
Naravno, budimo se kasno i nekako se vučemo da hostelske kuhinje na pravi breakfast of champions.




Lagano chillamo uz kavicu u lounge baru (koji smo prisvojili za nas, hehe) u dvorištu hostela i čavrljamo sa ekipom iz hostela. Uz to, sjetio sam se da bi bilo mudro zapisati par stvari, jerbo čovjeku brzo ishlapi...









Nakon što smo malo došli k sebi, raspitujem se kod koke koja radi u hostelu za dobru masažu i šalje nas u Afrodita S salon gdje se ja prepuštam finim prstićima maserke, a bojan baca spiku sa MILF-ovima koji su došli na pedikuru, manikuru i šta-ti-ja-znam-koju-kuru
Nakon toga Bojan brije na kupovinu naočala i u nekakvoj trgovini nailazimo na prodavačice kojima je „hrvatski tako super“ i koje bi rado sa nama :p
Lagano furamo do grada i napokon nalazimo „Kaj Marshalot“ restoran gdje su konobari obučeni u plave hlače, bijele košulje i crvene marame, a na zidovima brdo Titovih slika i memorabilija iz bivše Yuge.









Naručujemo 2 golema pomfaća, 1 golemu šopsku salatu, vješalicu, rebra i 2 Cole i sve to plaćamo mizernih 10 eura - milina živa!









Za kraj se slikamo sa malim pionirom Pericom 





Opet gibamo da Custom Puba gdje MC Potfat ima svoj party i nailazimo na vrhunski terasni unplugged jam session i gdje se nakon par Skopskih odlučujemo za laganu popodnevnu ćorkicu.




Budimo se nešto prije poslije 20:00 uz opaku kišu, pa iz trgovine uzimamo sijaset Heinekena i odmaramo u „našem“ lounge baru u hostelu i čekamo da prestane kiša pa da možemo na moto-susret. Međutim, kiša nikako da stane, a mala koja radi u hostelu zove neku lokalnu ekipu, koja pak donosi određene ilegalne supstance pa brzo zaboravljamo i na motore i na moto-susret
Upoznajemo par odličnih likova, a među njima je i neki tip koji nam pokazuje svoj film na YouTube-u (

http://www.youtube.com/watch?v=j-QKRa5h32s

) i na kraju skužimo da je lik poznati profesionalni glumac 
Otprilike tu negdje mi rikava fotoaparat (i bolje ) i nakonjoše par pivica gibamo u krpe jerbo sutra peremo za Grčku...

(nastavak slijedi...)

[bullitt]

Dobro bome vama bilo.,Makedonke a ..,čeka se nastavak...

[DrBasta]

Nedjelja – 3. dan (598km)
--------------------------------------------------
Buđenje, pakiranje torbi na pile i nakon kavice pržimo prema granici. Naravno, cestarine ne plaćemo nego samo lagano projurimo kraj rampe.



Mali dašak Hrvatske u Makedoniji

Vozimo se po super zavojitoj cesti uz par kapi kiše, koja na sreću ipak nije padala (valjda se jučer dovoljno ispadala, jeli). Prolazimo kraj par policijskih zasjeda gdje nam rukom pokazuju da odvrnemo gas, pa mi kao vesela mala djeca to i činimo
U jednom finom zavoju nailazimo na uredno prevrnuti 307 cabrio, ali murija je već tu bila pa se ne zaustavljamo. Par kilometara prije granice stajemo na tankanje i Red Bull uz nekakvu čokoladicu – malo, tj. puno šećera nikad nije naodmet

Jedna smješna scena na pumpi – lik iz Novog Sada prolazi kraj nas, lagano pizdi  i sere ženi „a jesi kraljica, pa kako si bre mogla pin zaboravit“, a mi umiremo od smjeha :p





Na grčkoj carini nas drot pita jel smo iz Srbije i traži zeleni karton, ali kada smo smu rekli da smo iz Hrvatske odmah se nasmijao i kaže ma ne treba zeleni, samo vozi



Uz cestu je brdo cvijeća (sry, nisam poznavatelj, pa ne znam koja je vrsta) koje baš fora izgleda pa smo morali stat da se poslikam – jedan tulipan manje-više




Plaćamo dvije cestarine, ali malo-malo pa je opet cestarina pa odlučujemo primjeniti nadasve uspješan i oproban postupak uz Makedonije, tako da od tada ni u Grčkoj nismo više platili niti jednu cestarinu. Samo stanemo iza auta, kad se digne rampa – paljada! Znam, nije bas kulturno, ali eto, neda se čovjeku skidat rukavice svako malo i bakćat sa sitnim eurima ili karticom,'beš ga
Prolazimo blizu Soluna i pičimo prema Larisi gdje ćemo napraviti pauzu za ručak. Ulazimo u grad, a grad kao da je Zombieland, nigdje ljudi, ni džukele, ma nikon (scary stuff!). No, kako idemo bliže prema centru ljudi kao da se stidljivo pojavljuju. Odabiremo neki restoran sa simpatičnim starčićem koji nezna beknuti engleski ali nekako se sporazumjevamo za dva kebbaba + pommes i 2 Spritea koje onako gladni riješavamo u par minuta. Cjelokupno zadovoljstvo je 15 eura (i nije tako skupo).







Sjedamo na motore i , naravno, kroz pješačku zonu dolazimo do nekakvog kafića gdje je koliki-toliki moving pa sjedamo na kavu. Odmah stiže scarface konobar kojeg pitamo za prognozu utakmice Grčka – Argentina i koji kaže kako će to Argentina dobit. Napadamo ga da kakav je to Grk, da mora drukat za svoje i da smo mi iz Hrvatske došli navijat za Grčku Pitamo ga gdje možemo kupiti grčke šalove, a on sav ozaren kaže da ga pričekamo i za par sekundi se vraća sa grčkom zastavom koju je skinio sa kafića i daje nam koju sam odmah namontirao na motor. Tko znam, možda je to bio naš ekvivalent zečje šape koja nam je donjela sreću da nam se ništa loše ne desi na cjelom putu! :p







Napuštamo Larisu i kasnije zavoijtom cestom gibamo prema Glyfi gdje idemo na trajekt za Evia otok.










Upadamo na trajekt Glyfa – Agiokampos (mislim da je bilo nekih 20-30min cca) i odma šegačenje s nekim kamiondžijom kojem upadam u kamion za jednu najs sliku...







Pada i jedna slika sa „našom“ zastavom :p






Za to vrijeme Bojan odrađuje naše karte za trajekt





Lagano kruzamo po otoku i odmah skidam par slika jer znam da mi se kasnije neće dat stajat :p











Na početku se vozimo po finoj cesti uz more, koja kasnije ide prema i po unutrašnjosti otoka gdje su zavoji sporiji i cesta uža. Sunce opako pere pa u nekom gradiću/selu ili šta već stajemo na pauzu i hladni Red Bull. Tiskamo dalje prema Chalkidi u koju upadamo oko 18:30. U GPS lupam najbliži hotel (Kentpikon) i odmah ga uzimamo zbog parkinga za motore = 54 eura + doručak. Klima i tuš opako prijaju

Izlazimo van i gledamo po birtijama da golemo pivo stoji 4.50 eura, pa uzimamo 1 Heineken i 1 Amstel sa kioska za 3 eura i lagano chillamo po lokalnoj špici.
Odjednom se brdo rulje počne skupljati oko nas i ubrzo vidimo da je cjelokupna strka oko nekog pokretnog mosta za koji kontamo da su sigurno digli masne pare od EU fondova (stoji nekakva tabla EU, bla, bla..) pa zbijamo naglas šale na račun Grka nadajući se da nas nitko neće skužit.

Sjedamo u restoran, naručujemo prženi pileći souvlaki, a konobar nam pokušava uvalit muda pod bubrege (balls under kidneys, jeli) sa vodom koju stavlja na stol. Zovem konobara da ju pokupi, a mi se šprdamo sa naivinim turistima koji su popili foru sa vodom i automatski otvorili bocu
Souvlaki je bio odličan (10 eura sve zajedno), pa ostajemo još vani i nakon par piva gibamo na spavanje. Sutra napokon imamo malo kulturnog uzdizanja...

(pošto mi je u Skopju riknio fotić, a nemam volje slikat sa mobitelom po mraku, pa eto, nema baš slika iz Chalkide...)

(nastavak sutra...)

[AnteK]

Svakako stavi i onu čagicu iz Grčke! 

[DrBasta]

Je, bit ce sve gore

[DrBasta]

Je, bit ce sve gore
Nastavak danas kad stignem s posla...

[einstein]

Odličan putopis! Molim i dalje tako detaljno sa lijepim slikiciama   

[xyzdomba]

U WC-u smjeh, morao sam poslikat ovo stručno objašnjenje neke neznane baba-sere o nemogućnosti korištenja pisoara, hihi.

I ja sam tu prolazio 11.06. i dočekao me isti natpis 
Čekamo ostatak putopisa sa nestrpljenjem.

[max23pig]

SUPERIŠKA!!!.   . idemo dalje...  

[nexus]

Jebenica...a jeste munje...ZAKON!  peglaj dalje...

[strasilo]

ajmo ajmo... šta se čeka.... 

[sonny]

 Legende.......

     Ma pričati ćeš mi uživo

[flores]

ehehehe i meni koji sam bio s DrBastom je zanimljiv putopis ehehehehe
ajmo Basta, pisi dalje! 

[DrBasta]

Ponedjeljak – 4. dan (270km)
-------------------------------------------------
Prometna ulica u Chalkidi čini svoje pa se budimo čak i nešto ranije. Spuštamo se u prizemlje hotela na fruštuk. Bojan klasično bira nekakvo povrće, salamice i jaja, a ja, isto klasično, corn flakes. Krećemo sa klopom, ali avaj!, Bojan pronalazi zgodnog alien-look-a-like crva u jajetu i s gnušanjem odbija hranu pa prelazi na marmeladu, dok ja mirno hrskam i papam dalje
Izlazimo van i bauljamo po okolici hotela i tražimo nekakvu trgovinu koja prodaje fotoaparate, jerbo moram uzeti nešto pošto mi se neda slikat s mobitelom. Nakon 2-3 trgovine nailazimo ne neku donekle opremljenu i tu nalazim nekakav Samsung fotić za koji sam protpostavljao da je nekakav drlog, ali ubrzo kontam da je full OK stuff (fuck you Olympus, BTW! i lagano prčkam po njemu.




Tankamo motore i odlazimo po stvari, a sada već kao stare iskusnjare izlazimo u japankama  i tako vežemo torbe, pa tek onda čizme – 'beš ga, ipak je vruće, a u čizmama na mjestu je još gore.
Vrijeme je tip-top pa peglamo prema Ateni i u maniri pravih i mangupa i dalje ignoriramo plaćenje cestarina.







Upadamo u Atenu, a kad tamo – kaos! Sjećam se mog prošlog posjeta Ateni prije nekih 10-ak godina i tada je bio isto. No, ovaj puta smo na bajkovima pa uz pomoć GPS-a (među prijateljima znan kao đipsi) kontrolirano kruzamo među autima i ubadamo prave ulice.




Zgodan kućerak...


Stajemo na nekakvom trgu, pa kupujemo magnete (za friž, ofkors!) i ispijamo hladnu vodu. Tražimo grčke šalove, ali ništa OK ne nalazimo. U tom trenutku prolazi drotovski Dorsoduro kojeg naravno nisam stigao uhvatiti sa fotićem, ali tada sam prokužio da vražji Samsung može rokat 16:9 slike, tako da od sada samo pucamo fensi-šmensi slike











Gibamo dalje prema Akropoli i jedna zgodna cura čak pješke ide ispred nas i pokazujemo kako da ubodemo pravu ulicu za Akropolu. Idemo motorima skroz do gore i nailazimo na nekakvu kućicu gdje možemo odložit stvari, tako da i tu odmah parkamo pile. Pada jedno presvlačenje u bermude pred širokim auditorijem sastavljenim od dvije turističke grupe, ali ih ne bendamo ni pol' posto.

Pentramo se po kamenj... err... Akropoli i pada klasično sprdanje koje uključuje uletanje ljudima u kadar, podjebavanje Amerikanaca, ismijavanje turističkih vodiča... itd. Bojan čak nalazi i viličara na Akropoli pored kojeg se ponosno slika!



Check out my pimp wheelz, y0!
















Screw you hippie!















Uhuuu... artistic stuff!








Dumb & Dumber 







Silazimo do kućice, slažemo stvari na pile, oblačimo se, napuštamo Atenu i peremo prema Korintskom kanalu uz (pogađate već, jeli) izbjegavanje plaćanje cestarine i tupe poglede ekipe koja sjedi u tim kućicama.
Stižemo do Korintskog kanala gdje cugamo vodu i odrađujemo par slika...









Furamo dalje i po odličnoj zavojitoj cesti idemo prema Epidaurusu. Tu sam u jednom bezveznom zavoju se malo previše zagledao u more, pa potum u Bojana ispred sebe pa sam malo proplivao u zavoju i otišao ubrat koju tratinčicu, ali na sreću nije bilo nikog na pustoj cesti (ni da me pokupi, a ni da vidi moju sramotu   ) tako da samo okrćem gas i gibam dalje. Znam da če mi Bojan pit krv kasnije, ali 'beš ga

Stižemo pred Epidaurus (http://www.greeklandscapes.com/greece/epidaurus.html) i sa lokalnim security guardom dogovaramo da nam pazi na pile i torbre. Pokušavamo ženi na upadu prodat foru da smo studenti, i du su nam, eto, iskaznice ostale u Hrvatskoj, ali ona to ne puši pa plaćamo punu cijenu ulaznica.
Dolazimo do amfiteatra, a kad tamo brdo američkih teenagera od kojih pola stoji na tribinama zapad desno, a pola dolje na „pozornici“ i dovikuju si spike tipa: „Can you heaaaaar me!?“. Naravno, ja ne mogu odoljeti i prema nekim kokama na vrhu vičem „I can see Ur-anus!“










Rulja ovdje fino popizdi i počne pjevat (da kao čuju svoj glas u vrhunskom ambijentu i skladu savršene akustike, bla, bla...) pa nekom tipu uvaljujem pola eura samo da prestane




Bojan pali pljugu u sred Epidaurusa i naravno, brzo dolazi neki security, kojeg lagano odjebavamo i idemo dalje...

Na izlazu je mali birc sa šankom, Grk vlasnik, a fetivi Indijac šegrt. Riješavamo po jedno Mythos pivo i šegačimo se sa ovom dvojicom...







U jednom momentu Indijac ispali da on kao nije odavde, a ja vičem „NOOO WAYYYY!“ na što svi padamo od smjeha, a starom Grku uz to i suze cure od smijanja
Za kraj učimo Indijca da kaže „jebem ti mater“, što on brzo savladava i sav sretan to ponavlja ko papiga.
Pozdravljamo se s ekipom i šibamo za Nafplio – taj „turistički biser i ponos Grčke“ (neš' ti – takvih gradova kod nas na moru ima gro) .
Ulazimo u Nafplio i opet lagani feeling Zombielanda, pa kruzamo po gradu i kada ipak ugledamo neke ljude idemo tražit smještaj.


Ulećem u neki fini pansion (Dafni) i pitam za sobu. Baba odgovara 60e + doručak, ja joj odma brijem da nema šanse i da je skupo, na što ona viče da može i  50e + doručak, a ja uzvraćam da ako da za 40e bez doručka može – i naravno može! Super što se u Grčkoj možeš tako fino cjenkat

Presvlačimo se i palimo na gradsku plažu da se makar bar jednom bućnemo dok smo tu... (na plaži tuga, nigdje nikog...)















Sa jednim ovakvim sam prije 10-ak godina prokrstario Grčkom










Tko kaže da se sa CBRušama ne može u nabavku po špeceraj?



Nisu sve Bembure u Grčkoj GS-ovi!





Upadamo (s motorima, naravno!) u neku simpa ulicu u kojoj je brdo restorana i malih trgovina gdje kupujemo majice za doma od jedne Francuskinje koja nam se žali na manjak gostiju i PDV. Uglavnom,  tužakaljka kakvu ćemo još par puta čuti kroz Grčku. Upućuje nas u restoran koji se zove (jel' može drugačije?) Zorba The Greek! :p











Vlasnik nam odma uvaljuje besplatno pivo pošto smo mu rekli da nas je Francuskinja poslala Bojan se odlučuje za teletinu u umaku od rajčice, a ja uzimam „Lamb Chops“ koji su bili toliko dobri da turbo zasluženo odnose 1. mjesto za najbolju klopu na cijelom putu! Pečeni vrhunski, a začinjeni taman!  Sve zajedno (sa salatama) = 25 eura. Zorba nam uvaljuje nekakve razglednice iz njegovih mladih dana, a mi za kraj lupamo fotku s čovjekom.











Gibamo dalje u grad i nailazimo na poznati rekvizit i kontamo si da ćemo negdje iza ćoška nabasat na CroCopa




Brijemo dalje okolo po lokalni birtijama (malo pivo 4 eura) i vozikamo se grčko-jaranskim stilom po gradu – bez kaciga, u japankama, u bermudama, ukočenih laktova








Tražimo nekakav klub gdje je štala, ali ništa ne nalazimo (prazno sve), pa se bacamo na kupovinu grčkih šalova (6 eura komad) i nakon još par cugi gibamo na spavanje...



Detalj sa muškog WC-a, ono buraz, James Bond sa šmajserom – nemreš fulat!




(sutra nastavak... razbijen sam...)

[Babylon-07]

Svaka cast na slikama i opisu, uzitak je citati na ovo radno jutro   

[Toma HR]

Zbilja ne znam da li su mi bolje slike ili komentari. Bez previše cifranja i filozofiranja, a opet ne premalo da bi se osjetio feeling s puta.

Savršen putopis

Presmiješna je slika i komentar grčko-jaranskog stila vožnje

Jedva čekamo nastavak.

[liberty]

odličnoooooo

[picoda]

Da se upisem za lakse pracenje   
Zanimljiv putopis. Onako frajerski. 

[Igll]

super putopis   10/10

vidim da se vas dvojica volite puno zafrkavati , sa vama bi bilo definitivno zabavno putovati no bojim se da ne bi mogao pratiti vase honde 

[xyzdomba]

Lega svaka čast uživam u putopisu i ajmo NAAAAASSSSSTTTTAVAKKKKKK

[DrBasta]

Uhvatio malo vremna, pa evo, stiže nastavak...

[DrBasta]

Utorak – 5. dan (279km)
------------------------------------------
Buđenje, tuširanje, pakiranje, završni đir kroz grad i peremo prema Mikeni.  Skupa ulaznica i nemogućnost sigurnog parkanja motora (u okolini je bilo par sumnjivih ćifuta), pa brzo odustajemo od ulaska u ostatke Mikene i sjedamo ispred lokalne trgovine gdje klopamo sengule a-la dućandžija style. Ukucavam Sparta u GPS i palimo...




















Ajdmo za Mikenu...





Mikena nas nije htjela...



Prvo furamo uz more, a zatim se penjemo se u brda i na početku su to fini zavoji, koji s vremenom postaju sve sporiji, a i asfalt postaje tako-tako. Bojan je na početku malkice mrzovoljan (kasnije se skulirao, nakon plesa ), a meni je bas bio gust drajvat po brdu.

































Dolazimo do mjesta Leonidio gdje stajemo na hladnu cugu i kontamo si da možda ima kakve veze sa kraljem Leonidasom, ali konobarica nam odgovara da nema. Eto, a mi baš mislili posjetit rodnu kuću Leonidasa...

Ništa, palimo dalje i ubrzo odlučujemo da je vrijeme za našu Motardz čagu pa stajemo.  Namještam kameru i spremni smo za odradit jedan kulerski bust-a-move

http://www.youtube.com/watch?v=rRy3bkCmHuE

  - Motardz_6 - Hillside Blues!

Nastavljamo dalje i nakon nekog vremena stajemo tankat na nekoj pumpi koja kao da je iz Neverlalanda, a okolo nas sve neki grčki rednecksi (Deliverance, anyone?) koji ne mogu vjerovat da smo dopalili iz Kroacije

U vožnji smišljamo opaki scenarij za nove Motardze, pa stajemo i odmah ga provodimo u djelo

http://www.youtube.com/watch?v=e3K-Tw5sIxQ

– Motardz_7 - Zombie Attak!!!

Brzo stižemo do Sparte koja izgledad totalno bezveze, ali eto, moramo do kipa, šta je tu je. Prije toga ipak stajemo kod nekog baje (koji za razliku od brdo ostalih Grka fino špreha engleski) na gyros pitu i hladnu Colu. Usput dok tamanimo gyros nam tip objašnjava gdje je spomenik. Prilazi nam i neki Bugarin koji je oduševljen što nas vidi.. a što ćeš – „Mi Hrvati!“










Gyros pita...



Sjedamo na pile i vozimo do spomenika kralju Leonidasu, tj. kipa koji uzgleda tip-top, a oblačno nebo samo još više pojačava dojam – w00t! SPAAAARTA!!!
















Kakav bi to bio posjet kralju Leonidasu, a da ne odradimo Motardze!?

Pa stoga... http://www.youtube.com/watch?v=EGJLh8BOhKk (Embedding disabled, limit reached) – Motardz_8 - 302 Spartans!



Pljujemo tri puta preko ramena za sreću i krećemo dalje. Opet forsiramo brdo i guštamo pa finoj cesti i još boljoj prirodi dok Bojan ne odlučuje glumit frajera sa otkopčanom jaknom pa mu pčela aterira na prsa junačka i sveudilj ga bode, a on lamata rukama u vožnji k'o Stuntman Mike














Lagano se spuštamo s brda (uz malo freezanja na samom vrhu, uz par kapi kiše) i pičimo prema Kalamati i već ludi od brda pedebljavamo tempo peglamo prema Pirgosu gdje ćemo prespavati. Napokon ulazimo u Pirgos koji isto bezveznjikavo izgleda, ali nama je samo bitno da nađemo nekakav normalan hotel i da se stignemo otuširat prije utakmice Grčka – Argentina.







Đipsi nam pomaže i ulećemo u hotel Olympia gje je Bojan uspio ispregovarat spavanje za 50 eura bez doručka.
Vadimo 2 piva iz tank torbi koje još furamo iz Nafplia i onako tople ih zbombamo ispred hotela. Recepcionar izlazi van na porciju ćakule i žali nam se (ma šta žali, plače na ramenu!) na to kako je situacija u Grčkoj u banani i kako (zamisli!) sad moraju izdavat račune, na male plaće, na to kako ih je euro uništio, na to da ne može ni picu pošteno izvest van jerbo mu treba minimum 50 eura, bla, bla... Neki tip prolazi i vidi grčke šalove i hrvatske registracije i odmah nam uvaljuje nekakve privjeske od grčke repke. Ono, baja oduševljen nama – opet
Odlazimo na tuširanje i presvlačenje, tako da ubrzo izlazimo iz hotela u hrvatskim dresovima i grčkim šalovima. Malo je reći da je cijeli grad buljio u nas




Dolazimo u centar gdje je nekih 10-ak ili više birtija  i odjednom kao da osjećamo 1000 pogleda na leđima – svi bleje u nas, a mi začuđeni gledamo i tražimo gdje ima birtija sa ekipam u dresovima i velikim TV-om ili platnom. Uglavnom, u cijelom jebenom gradu smo vidjeli samo 2 (slovima: DVA) grčka dresa!
Kontao sam kako su Grci neki ludi navijači i to, da će biti živa ludnica na gledanju utakmice ('beš ga, ipak su bili euro prvaci) ali oni su u debeloj banani što se tiče navijanja; čak je i moja stara vatreniji navijač od njih

Uzimamo cugu u kiosku, dolazimo pred birtiju i neki ćifut nam daje dvije stolica pa sjedamo pred najveće platno i odmah počinjemo palit rulju sa dernjavom na hrvatskom tipa, „Ajmo Grci, jebem vam mater!“ (super je što nas nitko ne kuži)













Naručujemo po jedno skupo pivo iz birtije, a reload piva radimo na kiosku udaljenom 10 metara. Naravno, konobarica nam ništa ne kenja pošto dižemo atmosferu u cijeloj birtiji, a mi ju stalno tentamo da nam donosi novi besplatni čips
Grčka gubi tekmu, a nama ipak nije bed (ko ih jebe kad nikako navijaju ) pa lagano urokani tražimo neku klopu. Pada odlični gyros (po 7 eura) i tamo se zakucavamo i uz zajebanciju sa lokalnom ekipom nekako odgegamo do hotela na spavanjac...

[hat]

uuuuuuuu...predivno.....jel može neka karta,ruta kojom ste prolazili?

[boomer1309]

fantastično fantastično fantastično!!!!!!
ubijate!!!!
 

[bev]

Fora je opuštajuća spika i zeka  .

[prof.]

Dobar provod, nema šta! 

[vladof]

Slike su mrak,a sad idem citat tekst,jedna primjedba : carsko im je premasno !

[ivan_m]

Ajmo dalje 

[digidoo]

svaka čast 

[DrBasta]

Evo, uhvatio malo mira pa ide nastavak... 

[DrBasta]

Srijeda – 6. dan (510km)
---------------------------------------------
Prošla noć je bila opaka pa kasno ustajemo (11:30) i totalno u slow-motionu pakiramo stvari. Vučemo se do motora, podmazujemo lance i prije nego što ćemo krenuti stajemo ispred kioska na jednu vitaminsku bombu i cugu.





Na slici se vide full odmorna lica, jel' tako?


Lagano gibamo prema Olympiji i stajemo na benzinsku. Taman kad smo ugasili motore i podigli vizire na kacigama spušta se iznenadni pljusak, tako da smo pričekali 15-ak minuta da stane (zapravo, super dobrodošao odmor jerbo jedva sjedimo na motorima od „umora“ ). Neda nam se navlačit kišnjake i ufamo se u Sijerkovića i ekipu da će nam poslat dobro vrijeme pa samo stavljamo navlake na torbe.





Jedva izdrzavamo cca 25 km do Olympije i uvjeravam security guarda da nas mora pustit motorom do ulaza jer nam se neda micat stvari sa motora. Na ulazu su i nekakvi footlockeri tako da kacige i jakne trpamo u njih, pa lagano pehaka upadamo u samo Olympiju.
















Ovdje je uvjek bila mrak šega u drevnoj Olympiju, tu su janci pekli



Odrađujemo niski start na „stadionu“, a ekipa nas počinje kasnije kopirati, hehe



Da, da... opet Bojan i cigara u akciji...




Nismo nigdje našli baju što čisti i polira čizne pa smo to morali odradit u vlastitom aranžmanu...


Uglavnom, Olympia je totalno kulersko mjesto, mirno i spokojno. Baš se čovjek ugodno osjeća tamo – izgleda da ni stari Grci nisu bili mutavi kad su znali odabrat tako odličnu lokaciju. Kao da smo tu malo napunili baterija za iduću dionicu do Patrasa...
Furešta je naravno brdo, ali na sreću nema ni ćifuta, a ni gancija što prodaju raznorazne pizdarije pa smo bili mirni što se tiče motora. Elem, sjedamo na pile i gas prema Patrasu.



Na putu prema Patrasu...

Ulećemo u grad, a tamo opet lagani show, brdo automobila, radovi na cesti, ćifuti sa strane... GPS nas fino naviga i peremo do centra (naravno, s motorima preko trga, kako drugačije? ) te izabiremo neki kaf za predah i kavicu. Nasmješena konobarica nam uljepšava dan, a mene nažuljali prst sver više počinje patit pa odrađujem jedan brzinski field surgery












Uleće nam jedan ćifut i nudi nekakve spžene CD-ove; ja ga odmah otkantam, a Bojan upada u spiku pa ga se nomože riješit 10-ak minuta. Uglavnom, kad smo ga počeli ismijavat otišao čovjek razgovarat na mob i nije se poslije vraćao




Odmah nakon toga neki tip dolazi do mog back protectora i raspituje se o njemu i nakontoga se predstavlja da je HD rider. Malo spikamo s čovjekom (ako se dobro sjećam, Talijan koji živi u Grčkoj, a spika pravi american english) i pokazuje nam slike kako je prije nekih mjesec dana organizirao ogromni HD moto-susret i da su napunili cijeli Rio-Antirrio most.
Pitamo ga kakva je cesta prema Delfiju, a on pokazuje da je zavojita i kaže nije baš OK (šta ćeš,  različiti motori, različita filozofija), a mi naravno osmjeh od uha do uha, w00t! – bit će pranja
Uglavnom, simpa tip i morali smo se slikat s čovjekom. Pozdravljamo se i gibamo dalje...








Rio-Antirrio most – odlično izgleda uživo, ali bez obzira na to, prošvercali smo se bez plaćanja



Cesta prema Delfiu je tip-top, fini veliki zavoji koji idu uz more tako da pošteno špricamo. Stajemo koij put samo da opalimo koju fotku.









Dolazimo do Itea grada (blizu je Delfi) koji je na moru pa tankamo i odlučujemo stati na klopu prije odlaska u Delfi. Ulazimo u grad i opet onaj prokleti Zombieland feeling – sve sablasno pusto, lokalno življa nigdje, a turista nemo'š vidit nikako.
Sjedamo na terasu malog restorana koji se uove Kokodakis (da, smješno full ) koji ima na rekalami nacrtanu neku kokošku pa naručujemo 2x gyros pita i litru i pol vode. Sve zajedno 4 eura.








Raspitujem se za ljekarnu (trebam koju jaču stvarčicu za prokleti žulj) od konobara, a on kaže da tek od 18:00 rade, a nama se neda čekat pa palimo prema Delfiu nadajući se da ću tamo naći ljekarnu.

Penjemo se u brdo prema Delfiu po super cesti i guštamo ko pajceki.













Stižemo do Delfija (http://en.wikipedia.org/wiki/Delphi) i spuštamo se do ostataka hrama koji predobro izgleda. Lupamo fotke i kuliramo u mirnoći samog mjesta. Glupavo mi je sad dramit oko mirnoće mjesta, ali čovjek se tu baš mirno i spokojno osjeća.
Odmah do su i ostaci prve gimnazije pa obilazimo i to, pa lagano stepenicama gore do motora.















Ostaci prve gimnazije, porušila ju ekipa iz 4c kad su bili nezadovoljni zaključenim ocjenama na polugodištu..

Nalazim ljekarnu u gradu Delfiu i uz čavrljanje s vlasnikom uzimam Compeed jastučiće i Helixderm kremu.

Polako se spuštamo niz brdo i u lagano brdovitom settingu peglamo prema Lamiai. Usput okidam par zgođušnih fotki...






















U jednom momentu GPS mi pokazuje da skrenem desno prema Karditsi, pa ga pratimo i skužimo da je paralelno napravljena nova cesta, ali nastavljamo starom. Nije prošlo ni pola kilometra, a mi već pržimo debelo preko 100 km/h i skužimo kako murjak na gornjoj cesti puca sa laserom. Da smo bili gore, skinio bi nas tip-top, a ovako prolazimo nekažnjeni pa se ispod kacige zahvaljujem dragom i vrlom GPS-u

Sada već vozimo po ravničarskom djelu Grčke, a sunce polako počinje zalazit pa podebljavamo tempo i pičimo prema Kalampaki, tj. Meteorima. Brutalno prolećemo kroz Trikalu i brzo ulećemo u Kalampaku.
Radimo đir po gradu i nalazimo naj-kič hotel (sa brdo kipova i inih sranja ispred) za 45 eura + doručak.
Ostavljamo stvari, tuširanac i brzo se vraćamo u grad u potragu za dobrom papicom.




Naš vjerni Mio Moov 300 (Nazi-Com edition)




Nove borbene trupe za boj protiv dosadnog žulja na nozi...


Sjedamo u Salsa restoran, naručujemo pivicu i konobarici kažemo da može šta god, samo da nije gyros, kebbab ili tako nešto
Bojan uzima meksičku pizzu (7.50e), a ja sav sretan što imaju Chilli Con Carne (6e)odmah ga naručujem. Ždera je bila odlična pa riješavamo još par piva.









Odrađujemo još dva đira po gradu, parkamo motore u garažu i direkt u sobu. Ja sam zaspao za 5 sekundi (instant black-out), a Bojan kaže da je njemu trebala cijela vječnost – čitava 1 minuta!

[irwin]

Jao barabaaaaaaaaaaaaaa 

[DrBasta]

Jao barabaaaaaaaaaaaaaa 

Nemoj tako, mi smo ozbiljni ljudi u ozbiljnim godinama 

[flores]

ozbiljni ljudi, bijela kosuljica, hlacice s puno dzepova, sandalice i krem carape

[DrBasta]

Reko bi ko Švabe čovjek na prvi pogled 

[v3kac]

pravi mladići.......hoćemo još hoćemo još 

[MadKec]

Super slike, putopis, provod.....

[Nero]

Strava putopis

[igi_st]

ovo je pravi putopis! svaka čast i onima koji 8 dana obilaze sami i slikaju spizu i spomenike, i to neko valjda mora...

[DrBasta]

Četvrtak – 7. dan (410km)
--------------------------------------------
Jedva smo nekako pročmrljili ujutro i spuštamo se na doručak.  Ne kaže se bezveze „'ko se o mlijeko opekao i u jogurt puše“ pa Bojan preskače jaja i maže marmeladu, a ja i dalje cepam po corn flakesu
Sinoć dok smo kruzali po gradu sam vidio laundry service pa gotovo svu obleku trpam u ruksak i furam kod tipa na njepra. Wohooo, nema bolje nego čista obleka, a ja već tjedan dana na putu, ono, a-la soft reset



Odrađujemo slanje razglednica i furamo gore na Meteoru prema samostanima (ili crkvama ili šta već, jeli ). Bojana pere klasa optimist faza, pa ide u kratkoj majici i kratkim čehlama, a ja ipak oblačim dugi rukav što će se kasnije pokazati kao mudra odluka jerbo je lagana zimica bila gore...



Samostani stvarno izgledaju strava na tim silnim stjenama i svaka im dala onima koji su to smislili i radili. Na kraju krajeva, treba imat muda po tankoj žici preći na onaj jedan kojem ne možeš direktno pristupit, on foot. Nemilo lupamo fotke i guštamo u pogledu.
Prilazi nam tip sa GS-om u full BMW obleki i kaže na sočnom srpskom da pozdravimo Škaru u Osijeku;  heh, proćakulali koju se tipom i paljada dalje.









































Upss... jedna pozerska!



Bojan se opet slika za ćifutima – ovaj put uz žensku čeljad...



...a ja pak odrađujem kratki photo session sa babom sa dvije kubure. Fuckin' Rambo stuff baby!!






Gledamo hrpu Amera kako hvataju zrak dok se vraćaju iz smjera ovog samostana, pa odlučujemo ostati na „terasi“ i gledati kako se drugi penju.
Ja namještam kameru i snimamo kakvoćni nastavak našeg Motardz serijala

http://www.youtube.com/watch?v=avlcar5Cr8w

– Motardz_9 - Meteora shuffle!

Polako se vraćamo prema gradu. Uzimam čistu obleku od tipa koji mi naplaćuje 8 eura (ništa strašno, čiste majice nemaju cijenu ) i vraćamo se u hotel po stvari. Brzo se pakiramo i put pod noge...
Opet gibamo u brdo i idemo prema Greveni. Lagana i opuštena vožnja pošto cesta baš i nije za špricanje. Dolazimo do autoputa gdje nešto šljakaju i bodemo krivi smjer zbog šugavih oznaka. Skužili smo da je krivi smjer tek kad smo vidjeli znak za Ioanninu, bleh...
Ništa, okrećemo se na prvom izlazu i nazad, prema križanju. Tu nam pak šljaker govori da je cesta prema Greveni zatvorena, i pokazuje nam da se vratimo u Kalampaku. Ma nema šanse da se vraćamo, pa ga odjebavamo i krećemo nekakvim ultra-lokalnim cestama i nadamo se da ćemo uletiti u neku cestu prema Greveni. Oko nas pašnjaci i krave, a po cesti kornjače!

Nakon 30-45 minuta bauljanja po brdu priključujemo se na cestu prema Greveni i tiskamo dalje. Stajemo na tankanje i hladni Sprite (yeahh!!!). Brijemo da je u daljini nuklearka, ali pipničar na benzinskoj kaže da je to samo nekakva elektrana..., a već smo zamislili Homera Simpona unutra kako pritišće dugme i dal' će ga možda zaboravit pritisnit dok smo mi u blizini







Ne znam zašto, ali ova fotka mi baš OK izgleda...


Brzo smo na granici gdje nam Makedonac traži zelene kartone i čudi se odakle smo i gdje se vozimo na ležaljkama
Pičimo dalje prema Bitoli, a ja primjećujem da nekako sve manje posežem za fotoaparatom, vrag će ga znat, valjda mi se više neda slikat...
Ubrzo upadama u Bitolu, koja izgleda nikako, ali naše dva gromoglasna auspuha kao da su malo razbucala učmalost dana... Je, stvarno nam gadno prde topovi

Đir po gradu i Bojan odabire neki restoran za koji kasnije mudro že da ga je izabrao jerbo je vidio bijelu Insigniu ispred i kaže da ako lokalni glavonje tu jedu da mora da je dobro. Ja rikavam od smjeha i totalno prihvaćam njegovo objašnjenje 
Restoran se zove Lovec i uz dva piva odmah naručujemo 2 tanjura juhe! Juhaaaa – napokon!!!
Nakon juhe salata, mješano meso i punjena vješalica. Konobar je full OK, a porcije su jebeno preogromne! Ne znam dal' sam pojeo pola vješalice, a mislio sam da ću eksplodirat.













Dok meditiramo za stolom nakon klope uleće nam tip koji sjedi za susjednim stolom. Kaže baja da je iz Australije i oduševljen je što nas vidi i zove nas da se nađemo za 3 dana u Ohridu. S njim za stolom sve neki opaki igrači (lokalni rmpalije, valjda) i svi nas pozdravljaju i nazdravljaju. Nakon kraće spike pozdravljamo se sa ekipom i vučemo se do motora.




Odjednom na cesti netko koči, tip na malom Stromu i viče: „Alo, di se splićani!“.Ipak, nismo splićani, ali odma se pozdravljamo s tipom. 'Beš ga, zaboravih ime, ali sjećem se da je rekao da je iz Šibenika i da traži svoju ekipu negdje u gradu. Naravno, slikanje...




Idemo dalje prema Ohridu i odmah čim smo ušli u grad i tip na skuteru nam nudi smještaj, kaže 10 eura po glavi i pokazuje slike. Neda nam se bauljat okolo pa pratimo tipa. Dolazimo do kuće, kad ono Hostel Antonio, a baš smo njegov letak gledali u Skopju i mislili tu spavat. Koja vjerojatnost da tako ubodemo, hehe
Antonio je OK tip i odmah vadi svoju pilu iz garaže da naše mogu unutra. Kad smo vidjeli pilu, kontamo Dukac, ali kad ju je izgurao sve nekako čudno zgleda, a onda počne priča – VFR iz '90., auspuh od cijevi za vodu, neki djelovi od R1, a plastike mu radio brat od kanti za smeće – živi LOL




Unatoč top-mixu djelova pila još i pristojno izgleda...
Kuliramo u sobi, a Antoniova stara nas zove na terasu. Nekako silazimo i odma nas nudi rakijicom i kavicom. Ja se zahvaljujem na turskoj i pitam dal' možda ima Nescafe, a ona nestaje i vraća se nakon nekog vremena sva sretna sa onom 3u1 vrećicom -'ko zna, možda od komšije posudila )! Malo čavrljamo s njom i starim koji je bio turistički vodič pa nas malo upućuje u Ohrid.






Malo Osijeka u Ohridu

Pehaka gibamo do grada i vidimo 3 nekida (2x GSX i Z750S) sa ZG regama. Nakon lagano browzanja po gradu sjedamo u neku birtiju i naručujemo Skopsko i primjećujemo ekipu sa par IXS jakni. Ja vičem „Jel' ste vi naši?“, a oni malo zbunjeni, kao, „Čiji naši?“. Uglavnom, odmah nas zovu za stol i spikica o svemu i svačemu uz još par piva. Ako se dobro sjećam, mislim da su rekli da se zovu „Mali jebeni moto klub“ (pa eto, pozdrav ekipi).




Mene žulj i dalje pati i već polu umoran si kontam da bi mogao na ćorku, ali Bojan agitira za briju. Uspjeva me brzo nagovoriti i ubrzo upadamo u Liquid club. Ono, brija do jaja, za svaku preporuku ako se nađete u Ohridu.
Unutra live peru dva tipa koja toliko dobro sviraju i dižu atmosferu da je to milina. Služao sam brdo bendova uživo (što poznatih, što manje poznatih), ali ova dva tipa su tako jebeno energično prala da je to milina. Na repertoaru je bio rock i žešći pop – ono, taman za dobar provod. Uglavnom, na kraju smo rondali okolo cijelu noć, još par birtija, pa sve do zore i dalje



Dynamic duo na stageu...

Moram naglasiti da je u Ohridu valjda pravilo da sve ribe moraju biti tip-top skockane i u štiklama. Ocjena: 5+

[DrBasta]

uuuuuuuu...predivno.....jel može neka karta,ruta kojom ste prolazili?

To bi Bojan trebao odradit; valjda će 

[flores]

otprilike bi to ovako izgledalo, s jako velike visine

[black_rider_]

mrak fotke!! )) al oni mali filmići... za popišat se )))
sjajan put  

[dado.bj]

Dečki kapa dolje !
Prije par god  ja sam bio u Kavali nekoliko dana i znam otprilike kakva zna biti brija na nekim mjestima tako da sam ovaj putopis doslovce progutao , još jednom  !
Malo sam vam i zavidan na ovom putu , sve naj u budučnosti i još puno sretnih km i dobrih destinacija

[1KM]

dobri su vam plesovi  ...... kako li samo šizite u svatovima 

[DrBasta]

Petak – 8.dan (81km)
------------------------------------
Kasno, kasno buđenje i usporeno bauljanje, te odlazak motorom na kavicu uz jezero i kvalitetno chillanje. Odlučujemo skočiti do Svetog Nauma koji je udaljen nekih 30-ak km prema albanskoj granici. Cesta je blagi dizaster, pa uz laganu vožnju i jedan izvrnuti kamion u zavoju polako stižemo do manastira. Malo obilazimo manastir i okolicu, te se smijemo nekoj amerikanki koja pizdi na svoju dječurliju koja zadirkuju paunove, pa ih onda paunovi naganjaju okolo 










U blizini manastira sjedamo na terasu i klopamo nekakav roštilj i polako se vučemo nazad do grada. Uleće lagani backfire od sinoćnjeg partijanja pa odlučujemo da je vrijeme za popodnevni odmor i ubijamo oko na par sati.


Oko 20:00 idemo do Neima (lokalni biker, zna ga brdo rulje), tj. do njegovog lokala na pečeno pile i tavče gravče. Konobar nam odmah daje popust (bajkerski, jeli) i donosi knjigu da se upišemo. Upisujemo se i malo listamo i nažalost nigdje ne nalazimo nekog putnika namjernika na R-u; sve neki chopperi, toureri i slično... RR powah FTW!
Uglavnom, klopa je bila vrhunska...




Otprilike nakon večere stiže SMS od Butchera, on i Iva su negdje u Albaniji i voze prema Ohridu (krenuli taj dan iz Ploča). Kažu, bilo im dosadno doma u ZG, pa idu pred nas. Respect!, a pogotovo Ivi koja se vozi iza luđaka Butchera na njihovom SuperĐuki

Elem, nakon kupovine par stvari za doma bacamo se u potragu za brijačnicom, a jedina dva uvjeta su da izgleda što starije i da ima one old skool stolice. Ubrzo nalazimo to što tražimo, a kad ono unutra brico kuha tursku kavicu na malom plinskom plameniku – de luxe ugođaj; nikakav MasterCard to ne može kupit
 Brijanje je bilo pravi gušt, totalna uživancija. Ubrzo se pred brijačnicom pojavljuju dvije koke kojima je to brijanje baš super, a kad su skužile da smo Hrvati odmah su počele nagovarati brice da nas malo zarežu oko vrata. Pogađate tko ima takve opake i tendeniozne nakane, jeli, Slovenke







Gibamo kasnije na cugu i uz Skopsko čekamo Ivu i Butchera. Napokon stižu i bez problema se nalazimo pa malo razglabamo o cestama u Albainiji uz oveće količine piva. Odvodimo Ivu i Butcha do hostela da ostave stvari, pa svi zajedno peremo van na briju. Opet izlazak u Liquid, pa Havanu (ako se dobro sjećem), pa neki disko i opet ranojutarnji odlazak u krevet... Bleh, naporno je to

(...nevoljkost uporabe prsta za stiskanje dugmića na fotoaparatu polako iz akutne prelazi u kroničnu fazu, pa je to razlog što nema više slika...)

[zpal]

Odlicno ! Pozdrav iz Makedonije 

[BlackEye]

Ajde nazad na motore, meni se jos ovoga cita.

Manijaci... 

[dado.bj]

Ajde nazad na motore, meni se jos ovoga cita.

Manijaci...  

Naravno i meni; ideme dečki vužgajte pile i  plajvaz u ruke i vudri!!

[strasilo]

Moram naglasiti da je u Ohridu valjda pravilo da sve ribe moraju biti tip-top skockane i u štiklama. Ocjena: 5+

a to čuvate za sebe ?!?! 

[hondimir]

Od naslova,texta,pa do plesa,jedan od boljih putopisa!Čestitam!


Al ste pozitivno ludi,svaka vam čast!

[Kawa_ZD]

Prebolesno dobro!!! Svaka čast!

[dado.bj]

Dečki pa nebute valjda sad to tak ostavili a nastavak, još, još!!

[DrBasta]

Bleh, brdo posla i obaveza, ide svrsetak danas ili sutra...

[DrBasta]

Subota – 9. dan (455km)
-----------------------------------------
Teško ustajanje (anything new? ) i pakiranje stvari „na 33 okretaja“. Plaćamo sobu i dok Bojan i ja podmazujemo lance na Hondama, Butcher dosipava ulje – austrijski drlog guta samo tako
Tankanje i Red Bull da nas bar malo razbudi i laganica prema albanskoj granici. Odmah na granici se vidi što je Albanija – totalni mix nečeg novog, tj. skupog i nečeg starog,tj. jadnog. Cesta je blagi užas, grbava, iskrpana, prljava, šljunak, makadam... ma šta god zamisliš možeš vidjeti na cesti...
Mogao sam napraviti tonu slika po Albaniji, ali jednostavno se nikako nisam mogao nagovoriti da uzmem fotić u ruke – tko zna, možda zato što ću se jednom vratiti da pošteno odradim Albaniju, tko zna...
Prolazimo kraj brdo bunkera i mislili smo odradit jedne Motardze, onako čoporativno, ali svi smo bili poluzgaženi pa smo prešutno odgodili to



Weee!!! Slika iz Albanije!!!

Nakon nekog vremena cesta se malo popravlja i tiskamo prema Elbasanu. Stajemo na pumpi na kavicu i tankanje za Butcherovu lokomotivu
Pošto su Iva i Butch prešli jučer ovu cestu, vode nas po brdskoj cesti prema Tirani, a ja si za to vrijeme razmišljam kako Ivi treba podići spomenik pošto se fura iza Butcha koji stvarno gazi tog SD-a 

Stižemo u Tiranu, a ja teškom mukom vadim aparat i okidam dvije bezvezne slike... 'beš ga... kriza je :p







U Tirani je lagana ludnica, ali GPS nas vodi i brzo prolazimo kroz grad i grabimo prema „pisti“ koja ide prema granici sa CG. Srećemo i drota brkajliju na starom Moto Guzziju, ali nažalost, ništa od slike. Iako je po Albaniji promet u popriličnom kaosu nismo nigdje vidjeli niti jednu nesreću, kvrcavicu ili bilo što.

Stajemo tankat na pumpi prije granice sa CG, a ja i Butch se zamjenjujemo za čizme (njegove su mekše, turerske ), ali onda svi skidamo čizme i guštamo dok ljudi obilaze oko nas – stvarno ne znam zažto!?



Luftanje...

Prelazimo preko legendarnog drvenog mostića i bezveznjikavom i uskom cestom gibamo prema Baru. Upadamo u grad i ubrzo nalazimo Gašinu pizzeriju, ali konobar nam kaže da će on tek navečer doći (bleh, htjeli se upoznat s čovekom) jerbo se napio sinoć



Svi smo na pizzama, a samo neki na Nikšićkom pivu...

Još dok klopamo zove me Dado iz Dubrovnika i pita gdje smo i dal da počne pripremat večeru. Dogovaramo se da ipak malo pričeka s večerom. Plaćamo ceh i nastavljamo dalje.
Već lagano pada mrak, pa bokokotorski zaljev prelazimo s trajektom i ubrzo nakon silaska s trajekta halta me pajkan i kaže da sam vozio 94 gdje je dozvoljeno 50. Naravno, kreće spika i zezancija, i na konto puta po Grčkoj i Albaniji, a i dogovora da kada dođu u Osijek da ću im zube popravit, polako ih smekšavamo i vidim da neće biti ništa od kazne
Pitam drota koliko još ima do granice, a u tom momentu u priču uleće drugi drot i na pravom crnogorskom naglasku kaže:  „Ima još 20 kilometara, a kako ti iđeš, bi'ćeš tamo za 2 minute!“. ROFL, skoro svi padama sa motora od smjeha i tada nas puštaju da idemo dalje. Pozdravljamo se i šibamo dalje.

Upadamo u Dubrovnik oko 22:00, a Dado šalje svog dostavljača na skuteru pred nas. Brzo smo za stolom u Dadinoj i Mirtinoj pizzeriji (Nemo Problemo) i pozdravljamo se sa ekipom uz pravu slavonsku shlywowitzu, domaći kulen i pivo iz ogromnih čaša. Kuharice nam spremaju brdo mesa, pa se uz klopu i cugu šegačimo i spikamo „do kasno u noć“

[DrBasta]

Nedjelja – 10. dan (552km)
----------------------------------------------
Mirta nas budi uz miris kavice, pa malkice lakše dolazimo k sebi. Tovarimo stvari na pile i počinje lagana kišica – ako nas nije opralo do sada, onda znamo da nam do doma ne gine jedan pošteni pljusak
Odlazimo do Dadine pizzerie gdje rješavamo još jednu kavicu i porciju ćakule i već brzo smo na cesti prema Metkoviću. Bar je cesta praznjikava tako da možemo fino peglat...








Pred Metkovićem se pozdravljamo sa Ivom i Butcherom, koji gibaju prema Splitu pa onda starom cestom prema Zagrebu, a mi skrećemo prema Hercegovini (a ja skraćujem pisaniju jerbo nemam nista slika )
Pičimo odličnom cestom uz Neretvu; asfalt je mrak, a priroda fenomenalna. Još i danas se grizem što se nisam mogao natjerati da uzmem koju sliku...

Ulazimo u Sarajevo i počinje lagana kišica. Tankamo i stajemo u Hotelu Suljević na klopu. Gazda odmah dolazi do nas, a ja iz vozačke izvlačim 23 bosanske marke i dogovaramo se da nam za to sredi dvije kave i klopu za što ostane. Ubrzo stižu dve krcata tanjura sa teletinom ispod saća, koje nabrzinu praznimo pa uz kavicu spikamo sa gazdom o životu u Sarajevu i općenito životu nakon rata. Vrijeme brzo prolazi pa se pozdravljamo sa Suljom i nevoljko navlačimo kišnjake jerbo vani kiša već fino roka.
Odmah nalećemo na kolonu jer je neki Mujo u Golfu duji zveknio neku ženu. Lijeva traka, četiri žmigavca i lagano naprijed uz kišu. Stižemo do naplatnih kućica i već poslovično ih ignoriramo i palimo prema Zenici.
Kiša i dalje curi, a ispred Doboja nailazimo na radove na cesti pa skrećemo na obilazak. Tenkovska cesta je prema obilasku skyway jer ovo je bio živi užas. Fino & mekano blato sa gazilion rupa (sve pune vode, ne znaš koja je koliko duboka) i uz obilno zalijevanje kišom. Napokon se nekako dokopavamo asfalta i onda počinje takva brutalna vožnje da me sve stid pisati koliko smo se vozili. Uglavnom, murija je samo gledala za nama, a kamere su konstantno blicale, a mi ih pozdravljali

Dolazimo do granice, gdje nas ekipa pušta bez ikakve provjere i onda opet uz full gas špricamo do Osijeka. Ultra brzo smo već na OMV-u (odakle smo krenuli) i onako prljavi s ogromnim guštom sređujemo hladnu pivicu za uspješan povratak kući. Eto, di si bio, šta si radio, jeli...










Prljavi & šporki... The Blato – opipljive uspomene iz Bosne




U glavnim ulogama gledali ste ove dvije persone koje su nakon svega ipak uspješno stigle doma... taaa-daaa!

...The End...

[Frane]

PREdobro

[kosta]

Vrlo lijepo 

[xl600v]

Au kakvi ste vi zanimljivi likovi . Super putopis a i slike su baš "zgođušne" .

[DrBasta]

Eto, što reći? 

Drago mi je da je ekipi zanimljivo moje žvrljanje, morat ću onda i u buduće pisati   

[strasilo]

ma bravo majstori .... 

[MA-Zvone]

Vrhunski,doista neuobičajan stil pisanja a i videa su mrak.Svaka čast 

[Author]

odličan putopis 

ples je odličan, a stil pisanja do jaja, samo zajebancija, tak i treba 

[DrBasta]

a stil pisanja do jaja 

neuobičajan stil pisanja 

Nekada sam bio ozbiljan novinar pa si sada dajem malo oduška uz de luxe ležernost 

[Kameni dj]

Uuuuu dobro ste se zabavili i lagano provozali na ležaljkama !

....super opisano i poslikano !

[Cale]

5+

[DrBasta]

Par ljudi mi je reklo da se ne vide slike (izgleda da je site Slike.hr otisao u vjecna lovista), pa sam prebacio slike na Picasu...

Sry za dizanje proslogodisnjeg threada 

[pinky]

ma brafo, svaka vam dala, baš ste zajebanti 

to je to balkanijada 

[Otočanin]

ma svaka čast mora da je bila prava uživancija 

[Phobocaster]

nice trip...i još cbr-ke...mora da su vam ruke odpadale 


 

[DrBasta]

mora da su vam ruke odpadale 

 

Ma nisu, valjda se covjek navikne i ogugla nakon tolikih putovanja sa R-om 
Ne mogu reci da me nesto specijalno boli nakon bilo kakve dugacke voznje - ustvari, mozda najvise osjecam dupe, ali ostalo bas i ne... 

Vjerojatno bi npr. na Varaderu bilo ugodnije, ali nikad nisam putovao na tome, pa ni ne znam kako je na njemu - u neznanju je spas, jeli 

[banditR]

Eto, što reći? 

Drago mi je da je ekipi zanimljivo moje žvrljanje, morat ću onda i u buduće pisati   

Samo ti napisi...Ide to tebi...Bas bih trebao i Svabama to prevesti,da cuju ljudi...
Jedino sto ima par nasih - DOMACIH  izraza sto bi bilo malo teze prevesti  .Mislim da to ni Google-Übersetzer  ne bi mogao sazvakati... 
Svaka cast...Super napisano,super slike. 

[GoranTini]

Citam celi putopis u jednom dahu...sta reci? Svaka cast, s Vama nikad nije dosadno! Eh jbg, da sam ranije poceo posecivati ovaj forum pa da Vas ugostim u Mladenovcu, 50-ak km od Bgd-a...ali sledeci put, bilo ko da ide nek se javi...+381658221750 Goran

[flores]

a lako se mi provozamo do mladenovca 

[Savle]

..definitivno jedan od top putopisa..sve odlično odrađeno..slike..tekst..prva liga..nadam se još kojim vašim dogodovštinama.. ..

[vlais ng]

Uvijek je lijepo citati putopise o grckoj,pogotovo kad je zajebancija i neopterecenost posrijedi.
A nema nam druge nego,nego planirati grcku i ne samo planirati nego i otici...

[DrBasta]

..definitivno jedan od top putopisa..sve odlično odrađeno..slike..tekst..prva liga..nadam se još kojim vašim dogodovštinama.. ..

Hehe, thx
Imas tu na prvoj strani ovogodisnji djir po Austriji pa citaj

[Roki-Roki]

Odlicna tura a fenomenalno prenijeto "na papir"