Jutros žena pita gdje ćemo na kavu... počeo godišnji, pa reko ajde ne moram baš svaku jutarnju popiti kod kuće... vidim ona se nešto premišlja po glavi, a ja ko šilom uboden skočim i kažem... Stani malo ženo, znaš da sam tek sastavio motor i da nije baš pametno ići nikuda daleko ... Kaže žena.. ma ne brini, idemo tu koju ulicu niže, znam da si ti sastavljao, pa nesmijemo daleko ... (

)
Drž nedaj, stavimo kacige i na benzinsku .... kaže žena ... sipaj do vrha, neka ostane i za sutra... i tako krenusmo ...

Kako svi putevi u neizvjesnost vode preko kRRndije, tako i ovaj.... Prosto je grijeh nekud krenuti a ne stati na kRRndiji popiti malo muške vode.... čovjek odmah živne...

žene ne baš toliko ...


Drugo skretanje lijevo, dva pravca i raskršće i evo nas u Vukovaru ispred svima poznatog tenkića... tu smo stali na trenutak jer je bilo crveno na semaforu...


Čim se upalilo zeleno na semaforu, krenusmo dalje i nakon dva skretanja i tri ulice dalje nađosmo se u centru Novog Sada, pa smo zbog vrućina parkirali u podzemnu garažu neke trgovine ...

i za čas posla se našli na "kavi" ... manje više jelte ....




Kako nam je bilo na ruku, napravili smo đir i po poznatom Novosadskom trkalištu zvanom "Mišeluk" .... Tu su se nekad davno za vrijeme bivše nam države vozile utrke za prvenstvo YU, a kako sam tu dolazio sa ćaćom koji je tad vozio to prvenstvo, morao sam se malo prisjetiti tih dana...

Pošto smo popili "kaficu", red je bio krenuti kući.... treba ručak pristaviti ....
Dolje niz ulicu smo stali malo kraj vode u Iloku da se osvježimo i ... ma ustvari stali smo onako, bez veze...


No tu nam je sinula ideja da je dole u naselju netko napravio neki susret za one čudne likove što se voze na motorima, pa reko ajde prije ručka da vidimo i taj cirkus, da nam otvori apetit... Pa časkom odemo do Vinkovaca na aperitiv ...

Tu nas na ulazu dočeka neki čudni lik koji nam ponudi rakijicu i zagrljaj prijateljstva, taman ono što man je trebalo prije objeda..

U masi ljudi sretosmo još neke čudne likove s kojima razmjenismo pokoju rečenicu, pa smo zakasnili na ručak.... no šta je tu je, ni prvi ni zadnji puta da se ručak ohladio ...

Ali da nebismo zakasnili i na večeru, bio je red krenuti kući ... utrpali smo se lokalnim dečkima koji žive u komšiluku, pa smo se s njima vratili kući ...

Da žena nije vodila računa u koju birtiju ćemo na kavu, ko zna gdje bismo završili ...


i BTW ... ovi RR motori su živo sranje.... em ih ne možeš voziti, em se suvozači nemaju na šta nasloniti, em su prebRRzi, pa na kavu stigneš a ništa okolo ne vidiš, suvozači se neznaju ponašati na takvim motorima, pa ih stalno hvataš po zraku da nebi ispali ... ma oća katastrofa... *ebem onog ko je to izmislio... to je potpuno nevozljivo.... šta tek da sam morao kod frenda na roštilj pet ulica dalje...
